Ugovor o radu

Uvod

Ugovor o radu je jedna od centralnih kategorija u radnom pravu. Od svog nastanka pa sve do danas, njegov značaj nikada nije bio upitan. Ugovorom o radu određuju se tačne obaveze poslodavca – prava uposlenika, ali i obaveze uposlenika – prava poslodavca. Ugovorom o radu se precizira radno mjesto uposlenika, njegovo radno vrijeme, uslovi u kojima će raditi, ali i ono najvažnije: plaća.

Sa aspekta poslodavca, relevantno je da ugovor o radu sadržava odredbe koje čuvaju njegove poslovne tajne (zabrana odavanja poslovne tajne uposleniku), te odredbe o naknadi štete ukoliko je uposlenik prouzrokuje. On je najčešći pravni osnov zasnivanja radnog odnosa u svim državama sa tržišnim načinom privređivanja.

Naša zemlja je na tržišni način privređivanja prešla tek nakon okončanja rata pa se i ugovor o radu u ovom značenju u kojem danas postoji pojavio u tom periodu.

Po ranijim zakonima o radnim odnosima, koji su važili do stupanja na snagu novih zakona o radu,odluka o izboru predstavljala je pravni osnov,uz druge uslove za zasnivanje radnog odnosa. Na osnovu ove odluke, uspostavljao se radni odnos, kao pravni odnos, jer je iz ove odluke nedvojbeno proizilazila volja za uspostavljanje takvog odnosa. Radilo se o pojedinačnom pravnom aktu, kojim se konstituisao pravni odnos između organizacije i radnika za obavljanje poslova i zadataka određenog radnog mjesta, tj. radnog mjesta koje je prethodno bilo objavljeno kao slobodno.

U suštini, ovim konstitutivnim aktom se vršio i raspored na slobodno radno mjesto, odnosno na zadatke i poslove određenog slobodnog radnog mjesta, ako poslove i zadatke radnog mjesta vrši više radnika. U pitanju su dvije funkcije ovog akta: prijem u radni odnos i raspored na radno mjesto, tj. poslove i zadatke. Radilo se dakle o konstitutivnom pojedinačnom pravnom aktu, koji se javljao u postupku zasnivanja radnog odnosa kao završni i glavni osnov za uspostavljanje bilateralnog pravnog odnosa. Radi se o ravnopravnim strankama koje sklapaju ugovor sa unaprijed poznatim pravima i obavezama jedne i druge strane.

Zasnivanje radnog odnosa

Zasnivanje radnog odnosa predstavlja jedan od najznačajnijih instituta radnog zakonodavstva.
Njegovom realizacijom gradanin ostvaruje pravo na rad i na taj način obezbjeđuje materijalna srestva neophodna za njega i egzistenciju njegove porodice.

Radni odnos je ugovorni odnos između poslodavca i zaposlenika, kojim se utvrđuju njihova prava i obaveze u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorm i pravilnikom o radu.
Osnovne obaveze iz radnog odnosa su da je poslodavac obavezan uposleniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a zaposlenik je obavezan prema uputama poslodavca lično obavljati preuzeti posao..

Takođe poslodavac je dužan osigurati zaposleniku uslove za siguran rad u skladu sa posebnim zakonom i drugim propisima. U radnom odnosu zaposlenik i poslodavac dužni su se pridržavati odredbi Zakona o radu, drugih zakona, međunarodnih ugovora, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.