Unutarnje tržište EU

1. UVOD:

Unutarnje tržiste Europske unije počelo je da funkcioniše 1993. godine, u istoj godini

Maastrichtski ugovor je predviđao stvaranje ekonomske i monetarne unije, koja bi omogućila uvođenje zajedničke valute. Na ovaj način, bila je ujedno i stavljena kruna na unutarnje tržište Europske unije. Strukturni fondovi EU su znatno povećani i osnovan je novi Kohezioni fond, kao i Europski investicioni fond, ogranak Europske investicione banke, čiji je cilj davanje zajmova sitnim preduzetnicima. Unutarnje tržište predstavlja srž i najveći uspjeh današnje Europske unije.

Tada je za današnjih pola milijarde Europljana počeo novi život u pogledu četiri osnovne slobode: Osoba (slobodno stanovanje, putovanja, posao i studij), roba (trgovina bez unutarnjih granica i carina), usluga (slobodno obavljanje posla) i kapitala (novčani promet).

Unutarnje tržište označava niz politika i mjera čiji je cilj da osiguraju ravnopravnu konkurenciju svim ekonomskim subjektima na čitavom području EU te tako povećaju konkurentnost europske ekonomije na međunarodnom nivou.

Potrebno je istaknuti da je Europska unija osnovana kao zajednica za očuvanje mira, te ujedno kao i gospodarska zajednica. Gospodarstvo i nadalje ima prioritet u zajedničkoj politici. Cilj zajedničke ekonomske politike je veći gospodarski rast i osiguranje blagostanja.

Sa 500 milijuna potrošača Europska unija je najveće tržište na svijetu- veće od SAD- a. Kako bi trgovina unutar Europe mogla napredovati, osnovano je zajedničko tržište. Svaki proizvođač u Europskoj uniji trebao bi dobiti mogućnost plasiranja svojih proizvoda u cijeloj Uniji. Ostvarenju toga plana predhodile su tri velike etape:

-Godine 1968. poglašena je carinska unija

-Godine 1993. na snagu je stupilo unutarnje tržište

-Godine 2002. uveden je euro kao kao zajednička valuta

U nastavku ovoga seminarskoga rada dotaknut cemo se jos, sa temeljima, ciljem, zajedničkim politikama, strategijama razvoja, ograničenjima, ugovorima, te a sa osnovnim načelima unutarnjeg europskog tržišta.

2. TEMELJI UNUTARNJEG EUROPSKOG TRŽIŠTA:

Kao što smo već naveli u uvodu unutarnje tržište predstavlja srž i najveći uspjeh današnje Europske unije, a njegovo osnovno obilježje su četiri slobode: slobodno kretanja roba, ljudi, usluga i kapitala na cijeloj teritoriji Europske unije.

Unutarnje tržište zvanično je uspostavljeno 1. januara 1993. Ugovorom o Europskoj ekonomskoj zajednici (1957./1958.) uspostavljena je carinska unija (1968.) te postavljen cilj da se u roku od 12 godina uspostavi zajedničko tržište čime su postavljeni temelji za uspostavljanje današnjeg unutarnjeg tržišta Europske unije.

Sljedeći ključni koraci u uspostavljanju unutarnjeg tržištu bili su bijela knjiga „Dovršetak unutarnjeg tržišta“ i potpisivanje Jedinstvenog europskog akta (1986./1987.). Bijelom knjigom „Dovršetak unutarnjeg tržišta“, koju je Europska komisija na čelu sa Jacquesom Delorsom objavila 1985. godine, utvrđeno je 300 prijedloga za ukidanje fizičkih, tehničkih i fiskalnih barijera prilikom stvaranja unutarnjeg tržišta s rokom do 1992. godine. Od tih 300 prijedloga, 282 prijedloga pretočena su u uredbe i direktive, od kojih je do 31. decembra 1992. više od 90 posto i provedeno u djelo.

Europskim jedinstvenim aktom postavljeni su pravni temelji i osigurano je provođenje mjera potrebnih za uspostavljanje unutarnjeg tržišta. Ugovorom o Europskoj uniji (1992./1993.) odredbe koje se odnose na unutarnje tržište regulirane su Ugovorom o Europskoj zajednici. Unutarnje tržište je dio prvog stuba EU (stub Zajednice) i najveći dio odluka donosi se postupkom saodlučivanja i kvalificiranom većinom.

Dosad je unutarnje tržište ostvarilo velik uspjeh: potaknulo je gospodarski rast u Europi, stvorilo milijune novih radnih mjesta, proširilo mogućnost izbora i intenziviralo tržišno natjecanje – na dobrobit svih građana Europe. Poduzećima je olakšana prekogranična trgovina, koja uz nove inicijative kao što su Direktiva o uslugama te modernizacija carinske unije postaje još lakša. To europskim poduzećima daje više mogućnosti za izvoz i rast.

Ostvarenje unutarnjeg tržišta omogućilo je bitan napredak u većini ostalih zajedničkih politika: porezna harmonizacija, ekonomska i socijalna kohezija, zaštita potrošača, zaštita okoliša, politika istraživanja i razvoja, transportna politika, ekonomska, monetarne i političke unije. [2]

3. OSNOVNA NAČELA UNUTARNJEGA TRŽIŠTA EU:

Jedno od osnovnih načela EU jeste načelo nediskriminacije, a sukladno tome načelu zabranjeno je uvoznu robu tretirati drugačije od domaće. U presudama Suda EZ-a primjena tog načela je znatno proširena te su uključeni i drugi kriteriji.

Točnije Sud EZ-a je donio odluku kojom je odlučeno da proizvod koji je u skladu sa zakonom proizveden i stavljen na tržište u jednoj državi članici mora biti prihvaćen i u drugim državama članicama Unije. Iako se to načelo odnosi uglavnom na proizvode, utječe i na druge slobode, a posebno na slobodu pružanja usluga.

Sloboda kretanja roba znači da države članice ne smiju postavljati zapreke trgovini robama koje su na zakonit način proizvedene i stavljene na tržište u drugoj državi članici. Ukidanje carina i pristojbi s ekvivalentnim učinkom uspostavom carinske unije 1968. godine, te ukidanje količinskih ograničenja trgovine (kvota) i mjera s ekvivalentnim učinkom 1969. i 1974. godine za poljoprivedne proizvode.