Uvod u zalihe i inventar
UNIVERZITET U NOVOM SADU
FAKULTET TEHNIČKIH NAUKA U
NOVOM SADU
Departman za industrijsko inženjerstvo i menadžment
Katedra za kvalitet, efektivnost i logistiku
Predmet: Planiranje i upravljanje zalihama
Uvod u zalihe i inventar
(ISPITNI RAD)
Profesor:
Student:
Milisavljavić dr Stevan
Bojana Krnajac, 116/2013
Novi Sad, 2014
Planiranje i upravljanje zalihama
Sadržaj:
Literatura...................................................................................................................................23
2

Planiranje i upravljanje zalihama
1.2.
Ciklus zaliha
Zalihe se formiraju kad god organizacija nabavlja materijal koji ne koristiti odmah.
Uobičajena praksa je da se isporučeni materijal koji stiže od dobavljača, skladišti dok ne bude
potreban. Primer. Supermarket. Roba se isporučuje kamionom noću, proverava se, sortira i
stavlja na police. Onda ostaje na policama dok je kupci ne kupe. U jednom trenutku zalihe će
biti niske, a supermarket će da organizuje još jednu isporuku od dobavljača. (kao što je
prikazano na Slici 1.1)
Slika 1.1
Tipična upotreba skladišta
Ovaj redosled dopunjavanja zaliha i dalje zadovoljenja potreba kupaca, se kontinuirano
ponavlja u ciklusu zaliha. Po pravilu, svaki ciklus ima sledeće elemente:
1.
Organizacija kupuje određeni broj jedinica neke stavke (artikla) od dobavljača.
2.
Po dogovorenom vremenu, ove jedinice se isporučuju.
3.
Osim u slučaju da im trebaju odmah, jedinice se skladište, popunjavaju se zalihe.
4.
Javlja se potražnja za nekim artiklom od strane kupaca, internih ili eksternih.
5.
Jedinice se uzimaju sa skladišta i zadovoljavaju se potrebe kupaca.
6.
U jednom trenutku, nivo zaliha postaje veoma nizak, to je momenat kada organizacija
treba da plasira sledeću porudžbinu.
4
Planiranje i upravljanje zalihama
Obično su isporuke od dobavljača veoma velike i retke, dok su zahtevi od strane kupaca
brojniji ali količinski manji, dajući tipičan model prikazan na Slici 1.2.
Slika 1.2
Nivo zaliha u jednom tipičnom ciklusu
U tom širem smislu, kupac je neko ili nešto čiji zahtev je ispunjen uklanjanjem
jedinice iz zaliha. Kupac može biti interni, kada je to neko drugi u okviru iste organizacije, ili
eksterni, kada dolazi izvan organizacije. Dobavljač je bilo ko ili bilo šta ko može da dopuni ili
dodaje zalihama, a opet to može biti interni ili eksterni. Dužina ciklusa zaliha može da varira
između, nekoliko sati (kao što su novine i mleko koje imaju česte isporuke) i decenija (kao što
je zlato u Fort Knox koji se retko prenosi na kupce).
Kako se materijali kreću kroz ciklus zaliha, postoji mnogo različitih aranžmana za
kupovinu, skladištenje i isporuku. Jedna zajednička karakteristika, međutim, jeste da je
držanje zaliha iznenađujuće skupo. Pravilo kaže da su troškovi održavanja zaliha oko 20%
5

Planiranje i upravljanje zalihama
2. Razlozi za držanje zaliha
2.1.
Formiranje međuskladišta
Zalihe su skupe, zbog troškova vezanog kapitala, skladištenja, zaštite, propadanja,
gubitaka, osiguranja, pakovanja, administracije, i tako dalje. Očigledno pitanje onda je, "Zašto
organizacije drže zalihe?" Postoji nekoliko odgovora na ovo, koji su bazirani na potrebi za
međuskladištem između ponude i tražnje.
Možemo ilustrovati potrebu za međuskladištem, razmatrajući slučaj zaliha hleba u
Anđelinoj pekari. Potrebno je neko vreme da se napravi hleb, ali kupci neće čekati ovaj put i
žele veknu na raspolaganju čim uđu u prodavnicu. Jasno je da Anđela mora da planira
pravljenje hleba unapred. Ako bi ona znala tačno kada klijenti žele hleb, mogla bi da isplanira
pečenje hleba, tako da vekne budu spremne tačno na vreme. To bi imalo sledeće prednosti:
eliminaciju zaliha, davanje korisnicima najsvežije moguć hleb, i da nema slučaja ustajalog
hleba koji ne bi mogla da naplati. U praksi, naravno ona ne zna kada će kupcima biti potreban
hleb i u kojim količinama. Uvek postoji neka varijacija i nesigurnost u vremenu i veličini
zahteva kupaca, i zbog toga Angela peče hleb unapred i drži zalihe na njenim policama. Još
jedna važna stvar je da svaki kupac samo kupuje malu količinu, ali najefikasniji način za
pravljenje hleba je u grupama odjednom, sa punom peći. Zalihe dozvoljavaju ovaj nesklad
između najbolje stope ponude i stvarne tražnja.
Sada razmislite o još jednom primeru sa dve uzastopne operacije na sklopu linija. Idealno,
prva operacija se završava, i prelazi se na drugu operaciju, koja odmah nastavlja posao. Ali
ako prva operacija napravi grešku, ili tamo nešto nije u redu sa jedinicom, ili postoji neki
drugi razlog za kašnjenje u prelasku jedinice napred, druga operacija nema šta da radi i mora
da čeka. Način da se izbegne ovaj gubitak proizvodnje je da postoje male zalihe nedovršenih
proizvoda između operacija. Kada postoje problemi sa pomeranjem jedinica na sledeću
operaciju, druga operacija nastavlja rad na ovom skladištu , i međuskladište „odvaja“ svoje
operacije.
Ova dva primera pokazuju kako funkcioniše međuskladište između ponude i tražnje. To
dopušta varijacije i neizvesnosti kako u ponudi tako i u tražnji, a omogućava i da operacije
nastavljaju da rade glatko kada postoje problemi (vidi sliku 1.3). Možemo dodati neke detalje
o ovoj ideji međuskladišta i reći da organizacije koje imaju zalihe mogu da urade sledeće:
Dozvoljavaju zahteve koji su veći nego što se očekivalo , ili u neočekivano vreme;
Dozvoljavaju isporuke koje kasne ili su suviše male;
Dozvoljavaju neusklađenosti između najbolje stope ponude i stvarne stope tražnje;
Razdvoje susedne operacije;
Izbegnu kašnjenje u prepuštanju proizvoda kupcima;
Iskoriste popuste na cene velike porudžbine;
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti