Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Ekologija
Objavio MichaelZettY 28. avgust 2015. Prijavi dokument
1. UVOD
U svetu se danas, zahvaljujući industrijskom razvoju, u životnu sredinu raznim putevima ispušta velika količina štetnih materija među kojima veliki udio imaju i teški metali. Kao posledica njihovog nagomilavanja u biosferi ljudi i životinje ih unose u organizam, što dovodi do pojave raznih bolesti. S obzirom da teški metali predstavljaju potencijalni rizik u proizvodnji kvalitetne hrane, u svetu i kod nas, su sprovedena brojna istraživanja u cilju određivanja njihovog sadržaja, distribucije i mobilnosti u obradivim zemljištima.
Zagađenost zemljišta teškim metalima nije lako utvrditi i razlikuje se kod različitih tipova zemljišta. Prisustvo nekog jedinjenja, u određenoj količini, ne mora izazvati poremećaj u biljnoj proizvodnji kod jednog tipa zemljišta, ali njegovo prisustvo u drugom tipu zemljišta može smanjiti kvalitet i količinu proizvoda.
Sve je više topionica metala i termoelektrana iz čijih dimnjaka izlaze velike količine pojedinih metala u vidu gasova, gari, dima itd. Svi oni najčešće padavinama dospievaju u zemljište, zagađujući životnu sredinu i uništavajući vegetaciju.
Znatan deo teških metala dospijeva u zemljište primjenom hemijskih sredstava u industrijskim i poljoprivrednim procesima. To su najčešće: olovo (Pb), živa (Hg), nikl (Ni), arsen (As) i bakar (Cu). Izvori unošenja teških metala u zemljište mogu da budu i neka mineralna đubriva i pesticidi. Mnogi teški metali unose se sredstvima za zaštitu biljaka, a gradsko smeće (komunalni otpad) se sve više pominje kao potencijalni izvor ovih elemenata.
Teški metali se odlikuju različitim hemijskim, fizičkim i fiziološkim dejstvom. Neki od njih su neophodni za žive organizme, a to su: cink, gvožđe, molibden, mangan, kobalt i selen. Toksični metali se ubrajaju u veoma opasne zagađivače i predstavljaju veliku opasnost za sve žive organizme počev od ljudi i životinja. Poznato je da teški metali, kao karakteristični polutanti, u svom geobiociklusu, odnosno atmosferskim depozicijama, dospevaju u zeljište u kojem se mogu zadržati u površinskom (oraničnom) sloju i veoma se teško iznose iz zemljišta. U zemljištu se mogu akumulirati u velikim količinama i mogu uzrokovati višestruke ekološke posledice, zbog čega se i smatraju vodećim zagađivačima okoline.
Zadržavanje teških metala u zemljištu zavisi od vrste metala, njihove koncentracije, fizičko-hemijskog sastava zemljišta, pH- sredine, sadržaja organskih materija i drugih faktora. Zato je poznavanje faktora koji utiču na ponašanje metala u zemljištu i njihova pristupačnost živim organizmima od velikog značaja.
Zemljište apsorbuje i veže metale u teško rastvorljive spojeve i time smanjuje njihovu translokaciju u biljke i podzemne vode. Veliki apsorpcioni kapacitet za metale imaju Fe i Mn oksidi, karbonati, sadržaj organske materije jer imaju najveći uticaj na vrijednost pH zemljišta. Intenzitet vezivanja metala u zemljištu raste sa porastom sadržaja organske materije i vrijednosti pH zemljišta, u suprotnom dolazi do stvaranja rastvorljivih spojeva koji su dostupni biljkama i podzemnim vodama.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.