Odlomak

Zara: Brza i trendi moda po pristupačnim cijenama
Prva Zara prodavnica je otvorena 1975. godine u La Korunji, na sjeveru Španije. Do 2005.
godine, Zarine 723 prodavnice su imale prodajnu površinu od 811.100 kvadratnih metara i
zauzimale „privilegovane lokacije u većim gradovima“ u 56 zemalja. Sa prodajom od 3,8
milijardi eura za finansijsku godinu 2004., Zara je postala najpoznatiji španski modni brend i
najznačajniji brend 5,7 milijardi eura vrijedne holding grupe Inditex. Inditexova flotacija na
berzi 2001. godine je pretvorila Amansia Ortegu, osnivača kompanije u dvadeset trećeg
najbogatijeg čovjeka na svijetu, sa ličnim bogatstvom kojeg je američki časopis Forbes
procijenio na 12,6 milijardi dolara.
Zara se trudila da stvori modne odjevne predmete, često kopije modernih dizajnera, po
razumnim cijenama za mlade, modno svjesne urbane ljude. Zara je koristila sopstvene
dizajnere za predstavljanje novih komada odjeće potrošačima dva puta nedjeljno, kao
odgovor na prodajne i modne trendove. Tako je roba u bilo kojoj prodavnici bila svježa i
količinski ograničena. Da bi proizvodila u kratkom roku, Zara je morala održavati vertikalno
integrisan lanac nabavki koji je distribuirao odjeću kroz samo jedan, izuzetno moderan
distributivni centar. Za razliku od konkurencije, 70%-80% Zarinih proizvoda je proizvedeno
u Evropi.
U 2005. godini, Pablo Isla je imenovan za novog izvršnog direktora Inditexa. Sa planovima
za dvostruko povećanje broja prodavnica do 2009. godine, visoka stopa rasta je zahtijevala
izmjene. Prvo, Zara je otvorila još jedan distributivni centar da bi povećala kapacitet. Drugo,
proširenje na daleka tržišta je značilo da se broj prodavanih odjevnih predmeta povećao na
12.000. Da li bi Zarin poslovni model mogao da se proširi? Ili bi rezultirajuća složenost
ugrozila postojeću prednost u brzini. Da li će Pablo Isla biti sposoban da održi fokus koji je
Zara već razvila?
INDUSTRIJA ODJEĆE I KONKURENCIJA
Industrija odjevnih predmeta je jedna od najviše globalizovanih industrija, sa 23,6 miliona
zaposlenih u preko 20 država. Sa povećanjem troškova radne snage u zapadnoj Evropi, radno
zahtjevne proizvodne operacije su se sve više prenosile u manje razvijene zemlje. Nadnice za
jedan čas rada u tekstilnoj industriji mogu biti samo 60 centi u Indiji i Kini, u poređenju sa 2
3
dolara u sjevernoj Africi, 3 dolara u istočnoj Evropi, 8,5 dolara u Španiji i oko 15 dolara u
Italiji.
Dogovor iz 1974. godine, koji je odredio uvozne kvote na odjevne predmete i tekstile iz
zemalja i razvoju u industrijski svijet, istekao je 1. januara 2005. godine za sve članove
Svjetske trgovinske organizacije. Ovo je ubrzavalo prenos proizvodnje tekstila i odjevnih
predmeta u zemlje sa nižim troškovima radne snage, naročito Kinu. Na primjer, u 2004.
godini, 400 španskih tekstilnih grupa je propalo, zbog konkurencije iz Azije, što je dovelo do
gubitka 15.000 radnih mjesta. Špansko udruženje p

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 18 stranica
  • Menadzment Predrag Ivanovic
  • Školska godina: Predrag Ivanovic
  • Skripte, Menadžment
  • Crna Gora,  Podgorica,  UNIVERZITET SV. KLIMENT OHRIDSKI - Ekonomski fakultet u Prilepu   Ekonomski fakultet Podgorica
  • ,

Više u Menadžment

Više u Skripte

Komentari