Zivotni standard u Srbiji
SEMINARSKI RAD
TEMA
Životni standard Srbije
PREDEMET
NACIONALNA EKONOMIJA
1
SADRZAJ
SADRŽAJ
1. UVOD..............................................................................................................................3
2. ZIVOTNI STANDARD I SIROMŠTVO........................................................................4
2.1. ŠTA JE SIROMAŠTVO KAO FAKTOR ZIVOTNOG STANDARDA?...................4
2.2. KOJI SU POKAZATELjI SIROMAŠTVA U SRBIJI ?..............................................5
3. SIROMAŠTVO U SRBIJI...............................................................................................5
3.1. ZIVOTNI STANDARD U SRBIJI U ODNOSU NA DRUGE ZEMLJE U...............6
TRANZICIJI........................................................................................................................6
3.2. KRITERIJUMI ZA ODREĐIVANJE GRANICE SIROMAŠTVA............................6
4. PROFIL SIROMAŠTVA U SRBIJI................................................................................7
4.1. NAJUGROŽENIJE GRUPE......................................................................................10
4.2. REGIONALNA RASPROSTRANJENOST..............................................................12
6. STRATEGIJA ZA SMANJENJE SIROMAŠTVA I POBOLJŠANJA ZIVOTNOG
STANDARDA U SRBIJI.................................................................................................. 13
ZAKLJUČAK....................................................................................................................14
LITERATURA..................................................................................................................16
2

2. ŽIVOTNI STANDARD I SIROMŠTVO
2.1. ŠTA JE SIROMAŠTVO KAO FAKTOR ŽIVOTNOG
STANDARDA?
Siromaštvo je širok pojam koji najčešće znači oskudicu materijalnih dobara za
normalno zadovoljenje najvažnijih potreba svake osobe pojedinačno kao i porodice ili
društvene grupe.
Prema definiciji OUN, siromašnima se smatraju osobe koje su lišene načina života,
komfora i dostojanstva, koji se smatraju normalnim u društvu u kojem žive. Siromaštvo
se meri stalno promenljivim normama određenog društva i njegovih užih sredina. Po tim
kriterijumima, siromaštvo se deli na bedu ili apsolutno siromaštvo, relativno siromaštvo,
pauperizami novo siromaštvo. Apsolutno siromaštvo je neposedovanje izvora prihoda i
imovine da se mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe. Bitno je pri ovom pristupu da
se pozicija pojedinca procenjuje nezavisno od situacije u kojoj se nalaze drugi članovi
društva,tj. da se dijagnoza siromaštva postavlja bez prethodnog sagledavanja prethodne
relativne
slike. Posmatrano kroz prizmu dohotka, osoba je apsolutno siromašna ako se njen
dohodak
nalazi ispod nivoa koji odgovara utvrđenoj ''liniji siromaštva'' – kritičinoj granici
''prihvatljive'' ekonomske participacije u svetu. Ovo se poredi sa relativnim siromaš tvom
u
kojem je nečiji standard (kvalitet) života ispod standarda većine stanovništva, ali ipak
može
biti značajno viši od nivoa apsolutnog siromaštva. «Novo siromaštvo» uzrokuje tranzicija
(nezaposlenost, izbeglice i jednoroditeljske porodice).
Strategija za smanjenje siromaštva definiše siromaštvo kao višedimenzionalni
fenomen koji, pored nedovoljnih prihoda za zadovoljenje životnih potreba, podrazumeva
i
nemogućnost zapošljavanja, neodgovarajuće stambene uslove i neadekvatan pristup
socijalnoj
zaštiti, zdravstvenim, obrazovnim i komunalnim uslugama. U ostale ključne aspekte
siromaštva ubrojeni su i neostvarivanje prava na zdravu životnu sredinu i prirodna
bogatstva,
pre svega na čistu vodu i vazduh.
4
2.2. KOJI SU POKAZATELjI SIROMAŠTVA U SRBIJI ?
Kao prirodna i jednostavna mera siromaštva pojavljuje se broj siromašnih (head count–
HC) ili udeo siromašnog u ukupnom stanovništvu zemlje, tzv. stopa siromaštva (head
count ratio – HCR). Broj siromašnih je određen brojem individua (i) čiji je dohodak
manji od linije siromaštva (y I <p). Stopa siromaštva se računa po formuli:
HCR = HC / n,gde je n ukupan broj stanovnika.
Navedene mere se široko koriste upravo zbog svoje jednostavnosti. Međutim, da bi se
otklonile slabosti prethodnih pokazatelja koristi se mera prosečnog odstupanja dohotka
od linije siromaštva. Kada se prosečan dohodak (ili potrošnja), koji je potreban da se svi
siromašni dovedu do linije siromaštva, podeli sa prosečnim dohotkom (ili potrošnjom)
društva dobija se stopa jaza siromaštva (poverty gap ratio – PGR) tj. :
PGR = yΣ i < p (p – yi) / n × m,
gde je m prosečan dohodak, a p linija siromaštva.
Ova mera pruža predstavu o tome koliko je veliki jaz siromaštva (deficit dohotka) u
odnosu na resurse koji potencijalno mogu da budu upotrebljeni za njegovo zatvaranje. U
tomsmislu stopa jaza siromaštva i nije mera siromaštva kao takvog, već mera resursa
potrebnih za njegovo iskorenjivanje.
Vrlo bliska prethodnom pokazatelju je stopa dohodnog jaza, koja prosečan deficit
dohotka (ukupan deficit podeljen brojem siromašnih) izražava kao deo (procenat) inije
siromaštva, tj. :
IGR = yΣi < p (p – yi) / p × HC
Navedeni indikator ne uzima u obzir opšti nivo razvijenosti zemlje, odnosno njen
prosečan dohodak i, kao takav, nema slabosti prethodnog pokazatelja, ali mu se zato
može
prigovoriti da pruža malo informacija o tome kakve su mogućnosti da se reši problem
siromaštva, bar kad je reč o domaćim resursima.
Pored konvencionalnih pokazatelja siromaštva, zasnovanih na dohotku (ili potrošnji),
u literaturi se pominju i drugi indikatori, koji izražavaju širi pristup ovom fenomenu.
Međunjima posebnu pažnju zaslužuje Indeks ljudskog siromaštva (Human Poverty Index
–HPI)definisan 1997. godine u okviru Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
3. SIROMAŠTVO U SRBIJI
Raspad SFRJ, ratovi, izbeglice, razaranje privrednih resursa i opšti pad standarda su
na velika vrata doveli siromaštvo u naše domove. Ratovi u Bosni, Hrvatskoj, Kosovu,
bombardovanje SRJ, značajno su doprineli da stanovnici Srbije upoznaju siromaštvo u
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti