SADRŽAJ:

UVOD4

1. POJAM KRIVIČNOG DJELA

5

1.1.

 Različita shvatanja pojma krivičnog djela

5

1.1.1. Formalni pojam krivičnog djela

5

1.1.2. Materijalni pojam krivičnog djela

6

1.1.3. Materijalno – formalni pojam krivičnog djela

7

1.2.

 Elementi i klasifikacija krivičnog djela 7

1.3.

  Krivično djelo kao ponašanje koje uzrokuje određenu posljedicu

8

1.3.1. Radnja krivičnog djela 8

1.3.2. Posljedica krivičnog djela

10

1.3.3. Uzročni odnos

10

1.3.4. Mjesto i vrijeme izvršenja krivičnog djela

10

1.4.

 Društvena opasnost krivičnog djela

11

1.5.

 Protivpravnost krivičnog djela

11

1.6.

 Objekat i subjekat krivičnog djela

12

2. PODJELA KRIVIČNIH DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA

13

2.1.

 Ubistvo

13

2.2.

 Ubistvo na mah

15

2.3.

 Prouzrokovanje smrti iz nehata 16

2.4.

 Čedomorstvo

17

2.5.

 Učestvovanje u samoubistvu

18

2.6.

 Protivpravni prekid trudnoće

18

2.7.

 Teška tjelesna povreda

18

2.8.

 Laka tjelesna povreda

19

2

2.9.

 Učestvovanje u tuči 20

2.10.

Nepružanje pomoći 20

2.11.

Napuštanje nemoćne osobe 21

3. ANALIZA   USKLAĐENOSTI   ZAKONSKOG   REGULISANJA 

POJEDINIH   KRIVIČNIH   DJELA   PROTIV   ŽIVOTA   I   TIJELA   U 

KRIVIČNOM   ZAKONU   FEDERACIJE   BOSNE   I   HERCEGOVINE   I 

KRIVIČNOM ZAKONU REPUBLIKE SRPSKE

22

ZAKLJUČAK

25

LITERATURA

26

background image

4

1. POJAM KRIVIČNOG DJELA

Krivično   djelo   je   djelo   čovjeka   koje   pravni   poredak   zabranjuje   pod   prijetnjom 

primjene krivične sankcije ili je to ljudsko ponašanje koje proizvodi štetnu posljedicu za 

društvo zbog koje ono reaguje primjenom krivične sankcije prema njegovom učiniocu. 

(Babić M., Marković I., 2008.:128). To je društveno negativan, štetan ljudski akt. Ali 

krivično djelo nije samo ljudski akt, već i negativna, štetna društvena pojava kojom se 

povrijeđuju ili ugrožavaju zaštićene vrijednosti, dobra ili interesi. 

Dakle, krivično djelo je ponašanje čovjeka kojim se povrijeđuju naročito vrijedna 

pravna   dobra   bez   kojih   društvo   ne   bi   moglo   opstati,   ili   bi   bila   ugrožena   njegova 

bezbjednost. Kada to kažemo očigledno je da krivično djelo shvatamo u moralnom smislu 

kao zločin koji je istovremeno suprotan moralu prihvaćenom u konkretnom društvu. Kako 

je krivično djelo opasno po društvo i moralno nedopušteno, učinilac zbog svog ponašanja 

zaslužuje  prijekor   (kaznu)   društva.   Takav   socijalni  i   moralni  pojam  krivičnog   djela 

ukazuje na moralnu i socijalnu suštinu krivičnog djela, koja, u krajnjem slučaju, uvijek 

zavisi od kulturnih vrijednosti i ideoloških opredjeljenja konkretnog društva. 

        

1.1.

 Različita shvatanja pojma krivičnog djela

U teoriji krivičnog prava krivično djelo definisano je na različite načine. Međutim, sve 

definicije se mogu podijeliti na: formalne, materijalne i formalno-materijalne definicije.

1.1.1. Formalni pojam krivičnog djela

U određivanju pojma krivičnog djela nauka krivičnog prava, sasvim opravdano, 

polazi od stanovišta da krivično djelo spada u red onih društvenih pojava koje, uz ostala 

obilježja nužno imaju i obilježje pravne, odnosno krivičnopravne prirode. Prema tome 

imajući u vidu predmet proučavanja krivičnog prava i nauke krivičnog prava, krivično 

djelo je pravna pojava koja za sobom povlači određene posljedice pravne prirode.

Ovakvo   shvatanje   predstavlja   polaznu   tačku   za   određivanje   formalnog   pojma 

krivičnog   djela.   Još   su   predstavnici   klasične   škole   smatrali   da   je   jedino   ispravno 

5

definisanje pojma krivičnog djela ono koje krivično djelo smatra za pravnu činjenicu na 

koju se nadovezuju pravne posljedice. U okviru ovakvog definisanja pojma krivičnog 

djela, međutim postoje različita shvatanja o tome, kako bliže odnosno preciznije odrediti 

krivično djelo. U odgovoru na to pitanje, postoje sledeće teorije: 

realistička teorija;

normativna teorija;

simptomatska teorija; i

dinamička teorija (Čejović, B., 2002;100).

Realistička teorija

  polazi od stava da krivično djelo nije isključivo pravni pojam 

spoljnog svijeta, već prije svega jedna fizička, realna pojava. Realnost krivičnog djela 

ogleda se kroz protivpravnost i vinost radnje krivičnog djela, odakle proističe kažnjavanje 

za takvu radnju.

Normativna teorija

 smatra da je krivično djelo isključivo pravni pojam. Izvršenjem 

krivičnog djela povređuje se određena pravna norma, koja nije sastavni dio krivičnog 

zakona, ali se može iz njega saznati. Prema ovom shvatanju krivično djelo predstavlja, 

vinu, kaznom ugroženu povredu norme.

Simptomatska teorija

 posmatra krivično djelo kao simptom neke druge činjenice. Po 

ovom shvatanju krivično djelo je simptom postojanja krivičnopravne vinosti učinioca 

krivičnog djela. (Čejović, B., 2002;100)

Dinamička teorija

 u pojam krivičnog djela unosi obilježja psihičke prirode. Po ovom 

shvatanju   krivično   djelo   predstavlja   spoljni   odraz   određenog   unutrašnjeg,  psihičkog 

stanja učinioca.

1.1.2. Materijalni pojam krivičnog djela

Formalni pojam krivičnog djela dugo je važio kao jedini pojam krivičnog djela koji 

nauka krivičnog prava može prihvatiti. Ovakav pojam krivičnog djela objašnjava šta je 

krivično djelo kao pravna pojava, odnosno koje se ponašanje i pod kojim uslovima smatra 

za krivično djelo.

To je svakako nužno s obzirom na to da je krivično djelo ponašanje od izuzetno 

velikog pravnog značaja. Međutim, odgovarajući na to pitanje šta je krivično djelo, 

background image

7

Ovi elementi mogu biti 

objektivni i subjektivni, odnosno 

materijalni (realni) i formalni (normativni).

U objektivne elemente spadaju radnja, predviđenost u zakonu i protivpravnost, 

dok je subjektivni element krivica učinioca djela. Materijalni elemenat je djelo čovjeka, a 

formalni su: predviđenost u zakonu, protivpravnost i krivica. 

Posebni   elementi   krivičnog   djela   su   specifični,   posebni   za   svako   pojedino 

krivično   djelo   predviđeno   u   posebnom   djelu   Krivičnog   zakona.   Posebni   elementi 

krivičnog djela se javljaju samo kod nekih krivičnih djela, a kod drugih ih nema. To je, 

zapravo,   zakonski   pojam   određenog   krivičnog   djela.   Ovi   posebni   elementi   čine 

fizionomiju i specifičnost jednog krivičnog djela u odnosu na ostala. Postoje dvije vrste 

posebnih elemenata:

obavezni posebni elementi – radnja, posledica, subjekt i objekt krivičnog djela;

mogući posebni elementi – način, sredstvo, vrijeme i mjesto izvršenja, lični odnosi 

i okolnosti učinioca, posebna namjera, objekivni uslov inkriminacije.

Redoslijed pojedinih elemenata nije dat proizvoljno i on se ne može mijenjati, a 

da ne dođe do neprihvatljivih teorijskih i praktičnih posljedica. Naime, postepenost 

utvrđivanja ostvarenosti navedena četiri elementa je veoma važna. Prilikom rješavanja 

konkretnih slučajeva i primjene krivičnog prava uvijek se počinje sa radnjom, a završava 

sa krivicom. Prema tome, četiri obavezna elementa u pojmu krivičnog djela istovremeno 

predstavljaju i četiri stepena, ili nivoa kroz koje se mora proći da bi se na kraju moglo 

konstatovati da je učinjeno krivično djelo.

1.3.

 Krivično djelo kao ponašanje koje urokuje određenu posljedicu

Kako je krivično djelo prouzrokovanje posljedice određenom ljudskom radnjom, 

posljedica je po pravilu sastavni dio svakog krivičnog djela i zajedno sa radnjom i 

uzročnom vezom čini prvi i osnovni element krivičnog djela.

1.3.1. Radnja krivičnog djela

Želiš da pročitaš svih 25 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti