ORGANSKA PROIZVODNJA

SEMINARSKI RAD

background image

2.Organska proizvodnja

Organska proizvodnja kao deo ekološkog, održivog razvoja obuhvata proizvodnju hrane i 
namirnica (primarna poljoprivreda, prerada do distribucije), ali i neke druge proizvode biljnog i 
životinjskog porekla (tkanine, koža). Na osnovu bazičnih standarda, ona se zasniva na primeni 
principa agroekologije. To je zakonski regulisana proizvodnja i uključuje kontrolu i sertifikaciju 
proizvodnje i proizvoda.

Za naše uslove je značajno da se u ekološki nenarušenim sredinama razvija organska 
proizvodnja, specifična za različite regione. Organska proizvodnja je sistem koji proističe iz 
bazičnih standarda formulisanih u okviru IFOAM (International Federation of Organic 
Agriculture Movements, osnovana 1972. god). Na tim principima zasnivaju se dokumenta EU 
(Direktiva 2092/91, revidirana 1999), Codex Allimentarius iz 2001. (FAO/WHO), kao i naša 
zakonska regulativa (Zakon o organskoj proizvodnji i organskim proizvodima, "Službeni glasnik 
RS", broj 62/06) i odgovarajuci pravilnici (Pravilnik o uslovima i načinu prometa organskih 
proizvoda, 14. januar 2008.), a u toku su dopune i izmene.

IFOAM je u bazičnim smernicama za organsku poljoprivredu i preradu istakao glavne ciljeve (na 
kojima su građeni svi postupci i standardi), a to je i u našoj zakonskoj regulativi:

• Proizvodnja hrane visoke hranljive vrednosti u dovoljnim kolicinama. Visok kvalitet uz 
bezbednost hrane po ljudsko zdravlje je osnovna postavka i zahtev savremenog potrošača. 
Specifične agrotehničke mere u organskoj proizvodnji stvaraju uslove da biljke u optimalnim 
proizvodnim uslovima sintetišu i nagomilavaju, za vrstu i sortu karakteristične materije. Ovi 
proizvodi, posebno povrće, voće i aromatične vrste, imaju prirodan miris, ukus, često 
intenzivniju boju i veći sadržaj šećera, vitamina C i karotinoida a manji je sadržaj štetnog 
NO3.Organski proizvodi se mogu u toku berbe, transporta, pranja i distribucije zagaditi 
mikroorganizmima (bolesti prljavih ruku) najčešće od ljudi i od neispravne vode. Zato se i u 
organskoj proizvodnji moraju sprovoditi osnovne sanitarne mere.

• Proizvodnja je u skladu sa biološkim principima. U organskoj proizvodnji radi se u skladu sa 
prirodom sa zadatkom da se podstiču i intenziviraju biološki ciklusi unutar proizvodnog sistema 
(biotopa), uključujući mikroorganizme, zemljišnu floru i faunu, biljke i životinje.

• Dugoročno održavanje i povećanje plodnosti zemljišta. Klimatski faktori opredeljuju tip 
poljoprivredne proizvodnje i zajedno sa zemljištem čine specifičnost biotopa. Zemljište svojim 
fizičkim, hemijskim i mikrobiološkim svojstvima stvara uslove za rast i razviće biljaka odnosno 
za proizvodnju hrane. Plodnost se održava sistemom proizvodnje - plodoredom i u skladu sa tim 
je đubrenje a na bazi plodnosti zemljišta (organska đubriva ali i druga dozvoljena), zatim obrada 
zemljišta i druge mere.

• Maksimalno korišćenje obnovljivih izvora energije u okviru proizvodnog sistema. U organskoj 
proizvodnji je karakteristična je reciklaža. Na taj način se uspostavlja kruženje materije, inače 

prekinuto u konvencionalnoj proizvodnji a uspostavlja se i energetska uravnoteženost 
agroekosistema. Reciklaža obuhvata mikrobiološku razgradnju organske materije iz 
poljoprivrede (biljni ostaci, stajnak, živinsko đubrivo) van njive, odnosno na njivi pri korišćenju 
zelenišnog đubriva i zelenog malča.

• Osnovni cilj organskog gazdinstva je samoodrživost. Veoma je značajno da uravnoteženi odnos 
biljne i stočarske proizvodnje obezbedi dovoljno hrane za ishranu domaćih životinja, odnosno da 
stočarstvo obezbedi organsko djubrivo. U proseku za 1 ha biljne proizvodnje potrebno je 1-2 
uslovna grla krupne stoke (zavisi od vrste i intenziteta proizvodnje). Samoodrživost se ostvaruje i 
multifunkcionalnom poljoprivredom (raznovrsna proizvodnja) kao i multifunkcionalnošću 
poljoprivrednog gazdinstva posebno porodičnog tipa. To su eko-farme odnosno naši salaši.

• Domaćim životinjama moraju se pružiti uslovi gajenja koji omogućavaju ispoljavanje prirodnih 
funkcija i ponašanja jer one čine deo agroekološkog sistema. U proseku oko 90 % hraniva 
domaće životinje ne iskoriste za svoje funkcije i proizvode već ih vraćaju u obliku tečnih i 
čvrstih izlučevina - organskih đubriva bez kojih nema održivosti zemljišta. U organskoj 
proizvodnji, domaćim životinjama moraju se pružiti odgovarajući uslovi za uzgoj, računajući na 
njihovu dobrobit i njihovo zdravlje a u skladu sa vrstom i rasom.

• Na najmanju meru smanjivati sva zagađenja koja proističu iz poljoprivredne proizvodnje. 
Voditi računa o primeni đubriva, mehanizaciji, prevoznim sredstvima (izduvni gasovi) i primeni 
nekih hemijskih sredstava uključujući biološka sredstva za zaštitu biljaka.

• Održavanje genetske raznovrsnosti u poljoprivrednom sistemu i ekosistemu uključujući zaštitu 
biodiverziteta. Opšta karakteristika života na planeti je raznovrsnost posebno živih bića. 
Biodiverzitet je složen pojam koji obuhvata raznovrsnost biljnog i životinjskog sveta, zatim 
geobiodiverzitet, antrobiodiverzitet, antropobiogeodiverzitet i geobiodiverzitet. Očuvanje 
biodiverziteta i genetičke raznovrsnosti daje organskoj poljoprivredi širi i trajan značaj u okviru 
mera zaštite ekosistema (Thrupp, 1998). To je značajno u integralnom sistemu ruralnog razvoja i 
razvoja poljoprivrede, revitalizaciji i očuvanju poljoprivrednog pejzaža u skladu sa ekološkim 
principima što sve čini deo ekološkog razvoja. Zato je u okviru bazičnih standarda IFOAM-a 
data preporuka da tela za sertifikaciju postave standarde za minimum poljoprivrednih površina 
koje će se urediti na ekološkim principima (eko-koridori, vetrozaštitni pojasevi, vodene površine 
i dr.). Za ovu svrhu treba koristiti ekstenzivne travnate površine, zatim pašnjake, močvare, 
šumarke, vodotoke odnosno ono zemljište koje se ne koristi u intenzivnoj rotaciji useva. 
Međusobnim povezivanjem ovakvih ekoloških jedinica uz intenzivne organske poljoprivredne 
površine, stvara se prirodni poljoprivredni pejzaž koji daje povoljne uslove za prirodne 
biocenoze i čini prilog uspostavljanju uslova za uravnoteženost eko-sistema i očuvanje 
biodiverziteta (Stolton, 2002).

• Omogućiti poljoprivrednim proizvođačima da žive u skladu sa ljudskim pravima UN, uz 
zadovoljenje njihovih osnovnih potreba i ostvarenje odgovarajućih zarada i zadovoljstava od ove 
proizvodnje što uključuje i bezbednu životnu sredinu. Organska proizvodnja je human oblik 
proizvodnje hrane ali i način života. To uključuje poštovanje prava građana, proizvođača na 
kvalitetan, srećniji život za duži period. Održiv razvoj sa ekonomskim i ekološkim profitom iz 
organske proizvodnje daje mogućnost za takve uslove života.U organskoj poljoprivredi (i 

background image

organskoj je to čvrst ratarski, ratarsko-povrtarski, ratarsko-krmni, povrtarski i dr. plodored. 
Jasno, plodored ima višestruki značaj za plodnost zemljišta (fizička, hemijska i mikrobiološka 
svojstva), za regulaciju korova, štetočina i bolesti, za smanjenje erozije. U organskoj proizvodnji 
obavezno je uvođenje leguminoza u plodored, a u zavisnosti od plodnosti i tipa zemljišta, i 
travno-detelinskih smeša.

• Obrada zemljišta je po pravilu redukovana, ali primenjuje se uvek ona koja uz korišćenje 
mašina neće pogoršati karakteristike zemljišta, već će uvek poboljšati plodnost. Zato se u 
organskoj poljoprivredi ne primenjuje duboka obrada prevrtanjem plastice, već se koriste plugovi 
sa podrivačima radi rastresanja zemljišta.

• Đubrenje u organskoj proizvodnji mora se vršiti u skladu sa plodnošću zemljišta i vrstom 
organske proizvodnje. U kojoj je dozvoljena upotreba đubriva organskog porekla i prirodnih 
mineralnih đubriva, radi održavanja i poboljšanja plodnosti zemljišta. U zakonskoj regulativi dat 
je pregled đubriva koja se mogu koristiti u organskoj proizvodnji (npr. stajnjak, kompost, 
supstrat od pečuraka i sve uz odobrenje saveznog inspektora, odnosno iz sertifikovane 
proizvodnje, a sirovi fosfat i mineralni kalijum, uz prethodnu analizu ili uz odobrenje inspektora 
itd.). Istovremeno, dati su i maksimalno dozvoljeni sadržaji teških metala i drugih zagađivača u 
kompostu i đubrivima za organsku poljoprivredu. Po pravilu, đubriva bi trebalo da potiču iz 
sopstvenog gazdinstva. Zato je osnova organske proizvodnje u uravnoteženom odnosu biljne i 
stočarske proizvodnje. Samo tako je moguće raspolagati sa dovoljno sertifikovanog đubriva za 
proizvodnju i dovoljno hrane za ishranu stoke. U suprotnom, upotrebu nekog organskog đubriva 
odobrava inspektor.

• Stajnjak (čvrst ili isitnjen) i kompost su najčešće primenjivana organska djubriva. Stajnjak je 
smeša izmeta domaćih životinja i prostirke. Kvalitet stajnjaka zavisi od vrste domaće životinje, 
prostirke i starosti đubriva. Može se računati da se sa 15-20 kg stajnjaka na 10 m2 obezbeđuje 
oko 3,5 kg organske materije, zatim 80-100 g azota, 40-50 g fosfora i 100-130 g kalijuma, a 
vreme razlaganja je 2-3 godine. U prvoj godini se iz stajnjaka iskoristi 20-35 % azota, 20-35 % 
fosofora i oko 67 % kalijuma.

• Kompost nastaje mikrobiološkim razlaganjem različitih organskih materija i koristi se kao 
organsko đubrivo (od 0,5 do 6 kg/m2), kao deo zemljišnih smeša ili za nastiranje zemljišta u 
bašti. Kompost se priprema u odvojenom prostoru, najbolje u senci i to na zemljištu, u drvenim 
ili žicanim sanducima, korpama, ili u komposteru. Koriste se biljni i drugi organski zdravi otpaci 
kao što su ostaci povrca, trava, lekovitog bilja, zatim lišće, slama, pepeo, rožina, živinski izmet, 
komina.

• U organskoj proizvodnji biljne bolesti, štetočine i korovi suzbijaju se:

• pravilnim izborom vrsta i sorti bilja,

• pravilnim plodoredom,

• odgovarajućom obradom zemljištao zaštitom korisnih biljaka i životinja i stvaranjem 
povoljnijih uslova za razvoj prirodnih neprijatelja štetočina,

Želiš da pročitaš svih 22 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti