Elementi trgovine su :
1. Proizvod,
2. Mjesto,
3. Marketing,
4. Model prijema narudžbina
5. Način prijema novca
6. Isporuka
7. Mogućnost vraćanja proizvoda
8. Garancija
9. Tehnička podrška

Trgovina se obavlja na tržištu. Tržište predstavlja susret ponude i potražnje. Taj susret

organizuje trgovina. Ponuda i tražnja izjednačavaju se na nivou cijene koja uspostavlja tržišnu
ravnotežu. Npr., ako kupac odredi jednu cijenu, a prodavac ne želi toliko platiti za tu robu, kupac
neće moći prodati svoju robu. Cijena će ići na dole dok ne dođe na nivo najviše cijene koju je
kupac voljan platiti za tu robu. S druge strane, ako imamo situaciju da na strani ponude imamo
mali obim, a na strani tražnje veliki, cijene će rasti domomenta izjednačavanja količine na strani
ponude i tražnje (prodavac će podizati cijenu do nivoa gdje ostaje na strani ponude samo manji
broj kupaca koji su spremni platiti toliku cijenu, a poklapa se sa obimom njegove ponude).Taj
proces, koji omogućava da se cijene prilagođavaju odnosu ponude i tražnje nazivamo tržišnim
mehanizmom uspostavljanja ravnoteže između ponude i tražnje. Tržište prema najkraćoj
definiciji predstavlja mjesto gdje se susreću ponuda i tražnja.

Kupovina i prodaja se mogu obavljati i bez prisustva robe i bez direktnog kontakta

kupaca i prodavaca, kao pri kupovini baziranoj na katalozima, putem telefona, faksa, interneta i
slično. Zbog toga se tržište definiše kao stalan i organizovan oblik dovodjenja u kontakt ponude i
tražnje roba i usluga.

Philip Kotler tržište definiše na slijedeći način: ''Tržište sadrži sve potencijalne kupce koji

dijele određenu potrebu ili želju i koji bi bili željni i sposobni uključiti se u razmjenu u cilju
zadovoljavanja tih želja i potreba." Tržište je istovremeno i mehanizam kojim se regulišu odnosi
prodavaca i kupaca u uslovima u kojima učesnici razmjene ili kupoprodaje ostvaruju svoje ciljeve
i interese, zbog kojih i stupaju u medjusobne aranžmane.

Sa aspekta marketinga, da bi postojalo tržište potrebno je da budu ispunjeni slijedeći

uslovi:



Da postoji određeni tržišni prostor prostor,



da na tom prostoru postoje prodavci, kupci i određene institucije,



da postoji objekat razmjene (roba i usluga),



da se cijena formira pretežno na bazi odnosa ponude i tražnje,



da je tržište regulisano sa pravnog i sa društvenog aspekta.

Podjela tržišta

Tržište kao ekonomska kategorija može se podjeliti sa stanovišta velikog broja

kriterijuma. Ako se tržište posmatra sa stanovišta broja učesnika učesnika na njemu onda se
tržište dijeli na:

1) Savršeno konkurentsko tržište i
2) nesavršeno tržište.

Savršeno konkurentsko tržište predstavlja ono koje se sastoji od velikog broja nezavisnih

malih preduzeća od kojih nijedno nije u mogućnosti uticati na tržišne cijene. Na takvom tržištu
postoji apsolutna sloboda ulaska drugih preduzeća, odnosno ulazak i izlazak sa tržišta je slobodan
i ne utiče na stanje na tržištu, tj. ne izaziva nikakve promjene ili poremećaje na tržištu. Faktori
proizvodnje su savršeno pokretljivi. Postoji savršena informisanost o onom što se dogadja na
tržištu. Sva preduzeća nude homogeni proizvod.

Dakle, karakteristike savršeno konkurentskog tržišta su slijedeće:
1) veliki broj učesnika na tržištu i na strani ponude i na strani tražnje,
2) malo pojedinačno učešće na tržištu svakog učesnika,
3) nijedan od učesnika na tržištu ne može uticati na cijene, rokove ili obim trgovine,
4) ulazak i izlazak sa tržišta je potpuno slobodan i njime se ne remete uspostavljeni
tržišni odnosi,
5) informisanost o svim proizvodima je potpuna i
6) cijene na tržištu su savršeno konkurentske (odražavaju stanje ponude i tražnje)

Nesavršene vrste tržišta , na strani ponude su:



Monopol - oblik tržišne strukture, u kojoj postoji samo jedno preduzeće i spriječava
ulazak drugih preduzeća na tržište. Ostvaruje monopolski profit-tj. profit veći od
prosječnog uslijed nepostojanja konkurencije (npr. na našem tržištu je to
‘’Elektroprivreda’’, jer nemamo drugog isporučioca struje).



Duopol - Oblik nesavršene konkurencije gdje cjelokupnu ponudu kontrolišu dva
preduzeća. Javljaju se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima
veoma otežan. Proizvodi duopolista mogu biti homogeni, ali i diferencirani.



Oligopol  -  Oblik  nesavršene konkurencije u  kojoj nekoliko  preduzeća  sudjeluje u
cjelokupnoj   ponudi.   Javljaju   se   u   onim   privrednim   granama   gdje   je   ulazak
konkurentima otežan. Proizvodi oligopolista su homogeni ali i diferencirani. Na strani
tražnje postoji  veliki broj  kupaca.  Tipično  oligopolno  tržište je  tržište automobila
(služe istoj namjeni, ali nisu isti).



Monopolistička konkurencija je oblik tržišne strukture koju karakteriše veliki broj
preduzeća koja prodaju diferencirane proizvode u određenoj grani u kojoj je slobodan
ulazak i izlazak. Njihovo učešće na tržištu je značajno i sa tog aspekta ulaskom i

tržište), kao i sa aspekta regije van granica jedne zemlje (određeni artikli će se
prodavati u regiji Balkana (obuhvataće balkanske zemlje, ali sa aspekta neke od
velikih MNK, to je regionalno tržište)



Svjetsko tržište predstavlja tržište cijelog svijeta, a svaki dio tog tržišta predstavlja
inostrano tržište, u smislu kada se preduzeće bavi izvozom u manji broj stranih
zemalja, pa predstavlja samo jedan dio svjetskog tržišta

Sa aspekta vrste proizvoda tržište možemo podijeliti na:



Opšte tržište - na kome se razmjena obavlja sa različitim vrstama robe,



Specijalističko tržište - predstavlja ono na kojem se obavlja razmjena jedne vrste robe,
a češće su to tržišta robe iz iste grane (tržište tržište metalnih proizvoda, tržište
poljoprivrednih proizvoda, tržište automobila i slično.

Sa aspekta predmeta razmjene tržište dijelimo na :



Tržište roba i usluga - na kojem se trguje robama i uslugama,



Finansijska tržišta- na kojima se trguje novčanim sredstvima, novčanim ekvivalentima
i ostalim surogatima novca. Ova tržišta se dijele na tržište kapitala (tržište dugoročnih
finansijskih instrumenata, a sastoji se od kreditnog tržišta, hipotekarnog i tržišta
vlasničkih hartija) i tržište novca (tržište kratkoročnim dugovnim finansijskim
instrumentima, a najznačajniji učesnici ovog tržišta su centralne i poslovne banke).

2. Trgovina - teoretske postavke i glavna obilježja

Zadatak trgovine je da svojim posredovanjem u prometu organizuje redovnu razmjenu

između proizvodnje i potrošnje. Svojom aktivnošću treba osigurati ponudu robe u količinama i
asortimanu koje tržište traži, u vrijeme kada se traži, te po cijenama ostalim uslovima koje su
kupci spremni prihvatiti.

Teorije međunarodne trgovine

Razvoju trgovine su doprinijele i teorije međunarodne trgovine, koje su se bavile

istraživanjem uzroka trgovinskog impulsa. Pomenućemo samo osnovne klasične teorije: Smitovu
teoriju, Rikardovu, kao i HOS teoriju. (Hekšer-Olin-Samjuelson).

TEORIJA ASPOLUTNIH PREDNOSTI ADAMA SMITA

- najpoznatije djelo ovog

teoretičara je "Bogatstvo naroda" 1776. U svojoj knjizi "Bogatstvo naroda" Adam Smit kaže
"Svaka zemlja treba izvoziti robu koju proizvodi sa minimalnim troškovima, a uvoziti robu koja
je jeftinija od domaće, jer se dobra proizvode i razmjenjuju pod najpovoljnijim uslovima, zaštita
tržišta nije potrebna, oslanjanje samo na prirodne prednosti. Da pojednostavimo, svaka zemlja
ima neke prednosti u proizvodnji određenog proizvoda u odnosu na drugu zemlju. Pa, stoga