COCl

 



TEHNOLOGIJA VODE

VODA

Voda je najrasprostranjenija materija na zemlji, ona pokriva oko ¾ zemljine površine. 

Voda   se   smatra   univerzalnim   rastvaračem,   ona   ulazi   u   strukturu   mnogih   minerala   ali   u 
rastvoru molikuri vode se usmeravaju da neutrališu sile privlačenja kristala da ne bi došlo do 
kristalizacije.

PODELA VODA

Vode se mogu podeliti na sledeće načine:

Po mestu pojave u prirodi:

o

atmosferska voda,

o

podzemna i izvorska voda,

o

površinska voda,

o

kristalna voda,

o

hidrataciona voda.

Po stepenu prečišćenosti:

o

sirova voda (bez prečišćavanja),

o

čista voda (mehanički prečišćena),

o

omekšana voda (delimično ili potpuno, hemijskim postupkom),

o

destilovana voda,

o

kondenzna voda,

o

dekarbonizovana voda,

o

demineralizovana voda,

o

deferizovana voda,

o

demanganizovana voda,

o

otpadna voda.

Po upotrebi:

o

voda za parne kotlove,

o

voda za hladjenje,

o

voda za pranje,

o

voda za tehnološki proces,

o

voda za piće.

                                                                                                                                                            Strana 2

Poreklo sastojaka vode

Rastvoreni   gasovi   (kiseonik,   azot,   ugljendioksid)   najčešće   dospevaju   u   vodu 

neposrednim rastvaranjem prilikom polaska kapi kise, pahuljica snega itd. kroz atmosferu, 
odnosno prilikom kondenzacije npr. rose. Amonijak obično dospeva u vodu prilikom njenog 
kontakta sa organskim supstancama u fazi raspadanja.

Organske supstance najčešće ulaze u vodu na sličan način kao amonijek, odnosno 

posledica su mikrobiološkog raspadanja biljnih i životinjskih organizama ili pak metaboličkih 
aktivnosti uopšte.

Suspendovane čestice se najčešće javljaju u površinskim vodama u koje dospevaju 

ispiranjem iz zemljišta ili erozionim delovanjem vode u vodotokovima.

Rastvorene soli najčešće dospevaju u vodu putem neposrednog rastvaranja minerala iz 

zemljine kore. Na ovaj način se u vodi javljaju sulfati, hloridi kalcijuma i magnezijuma, 
većina soli alkalnih metala. Neke od soli npr. nitrati, mogu nastati kao posledica metaboličkih 
aktivnosti mekroorganizama, biljaka i životinja.

Zagađenje prirodnih voda

Kao   izvori   zagađivanja   prirodnih   voda   se   mogu   posmatrati   praktično   sve   aktivnosti 

čovjeka   u   kojima   on   koristi   vodu,   odnosno   dolazi   u   dodir   sa   njom.   Tako   na   primjer 
poljoprivreda   zagađuje   vode   putem   rasturanja   stajnjaka,   primjene   mineralnih   đubriva, 
korišćenja različitih sredstava za zaštitu bilja. Ove supstance kao takve, ili nakon djelimične 
transformacije razlaganjem, npr. pod uticajem mikroorganizama, dospjevaju u podzemne vode 
i zatim u sve vodne resurse. Ako npr. fosfati dospiju u površinske vode, potencijalno su opasni 
jer   potpomažu   rast   algi   i   drugih   fotosintetičkih   organizama,   čijim   daljim   odumiranjem   i 
raspadanjem dolazi do eutrofikacije vode.

Sa uličnih površina i sa puteva u vodu mogu dospjeti so (NaCl + CaCl

2

) i njeni prateći 

sastojci koji se koriste za borbu sa poledicom u zimskim uslovima. Olovo koje je sastojak 
sredstava za povećanje oktanskog broja motornih goriva (benzina) dospijeva u atmosferu, na 
zemljište pored puteva, i zatim u vodu. U uličnoj prašini se mogu naći razni industrijski i 
drugi sastojci, koji takođe mogu dospjeti u vodu. Utvrđeno je, npr., da u kilogramu ulične 
prašine ima i do pola grama kancerogenih supstanci.

Potencijalno najveću opasnost predstavljaju različite hemijske supstance koje dospijevaju 

u vodu kao posledica primjene „nečistih” industrijskih procesa, tj. iz otpadnih voda, otpadnih 
gasova   ili   čvrstih   otpadaka   industrijske   proizvodnje.   Stoga   ćemo   se   ukratko   osvrnuti   na 
najvažnije hemijske supstance koje se sreću u vodi i ukazati na njihovo porijeklo i na njihov 
uticaj.

Nitrati

 su posledica organske kontaminacije vode (nastaju aerobnom mikrobiološkom 

razgradnjom bjelančevina i drugih organskih sastojaka sa azotom), ili primjene agrohemijskih 
sredstava.   U   slučaju   unošenja   povećanih   količina   nitrata   u   organizam   javljaju   se   znaci 
trovanja, koji počinju sa dubljim i otežanim disanjem i pojavom plavog tona lica. Zatim 
zatrovani gubi svijest i eventualno, umire. U literaturi su zabeleženi slučajevi teških trovanja 
djece vodom u kojoj je sadržaj nitrata bio oko 33 mg/dm

3

.

Sumporvodonik

 

nastaje   velikim   dijelom   usled   metabolizma   sulfata 

mikroorganizmima rodova Spirillum i Microsporia, kao i bakterija Vibrio desulfuricans, V. 
thermodesulfuricans, V. estuartii i sl., tako da se može pojaviti u povećanim količinama npr. u 

background image

                                                                                                                                                            Strana 4

ishrane i u telo čovjeka. Prvi veliki eksces koji je izazvan trovanjem živom otkriven je u 
Japanu sedamdesetih godina prošlog vijeka u industrijskom mjestu Minamata. To trovanje je 
nazvano   „minamata”   bolest,   jer   su   u   neposrednoj   blizini   veliki   industrijski   kapaciteti   za 
proizvodnju hlora na bazi tečne živine elektrode. Poslije ovog ekscesa intenzivno je došlo do 
supstitucije   elektrolizera   sa   tečnom   živinom   katodom   korišćenjem   elektrolizera   sa 
membranama. Proizvodnja hlora je osamdesetih godina prošlog vijeka iznosila 40 miliona 
tona, od toga se oko ½ proizvodila pomoću elektrolizera sa tečnom živinom katodom. Danas 
je proizvodnja hlora sa tečnom živinom katodom zanemarljiva.

Mangan

  se prirodno nalazi u vodi i esencijalan je za čovjeka; pošto ga je potrebno 

3 - 9 mg/dan, dozvoljeni sadržaj u pitkoj vodi mu je do 0,05 mg/dm

3

. Međutim, u prisustvu 

povećanih količina mangana mijenja se boja i druge fizičke osobine vode, što ograničava 
njenu primjenu za pojedine svrhe. U vodu uglavnom dospijeva iz otpadaka rudnika i topionica 
rude, tako da mu koncentracija dostiže i do 1 mg/dm

3

.

Hrom

, toksikološki posmatrano, nema većeg značaja, mada ima podataka da hromati i 

bihromati mogu oštetiti kožu, sluzokožu i krvne sudove. U vodu dospjeva putem otpadnih 
voda i otpadaka metalurgije i elektroindustrije.

Nafta

  i njeni derivati vrlo često zagađuju vodu, u koju dospjevaju usled havarija na 

tankerima   i   brodovima,   namjernog   ispuštanja   prilikom   pranja   tankera   nakon   njihovog 
pražnjenja, ispuštanja iskorišćenih maziva u kanalizaciju, i na slične načine. Kada dospije na 
površinu vode nafta se vrlo brzo rasprostranjuje, pokrivajući vodu veoma velikim brojem 
sićušnih kapljica koje sadrže alifatične ugljovodonike i različita aromatična jedinjenja: 1 cm

nafte prepokriva i do 12 m

2

 vode sa oko 15 · 10

12

 kapljica.

BISTRENJE VODE

Prva faza pripreme vode odnosi se na bistrenje, pod bistrenjem vode podrazumeva se 

uklanjanje  suspendovanih   i  koloidnih   materija   a  vrši   se   jednim   od   sledečih   postupaka  ili 
njihovom kombinacijom:

Prirodno taloženje (sedimentacija),

Koagulacija i flokulacija,

Filtracija,

Membranska separacija,

Centrifugalno taloženje,

Flotacija.

Taloženje suspendovanih materija

  prirodnim putem iz vode zasniva se u padanju 

čestica pod uticajem gravitacije, na ovaj način se mogu izdvojiti krupnije čestice i čestice koje 
imaju veću gustinu od vode. Koloidne čestice u vodi su veoma malih dimenzija i imaju isti 
naboj a kreću se po principu Brawn-ovog kretanja bez sudara tako da mogu dugo da lebde. 
Dodavanjem   određenih   sredstava   -   koagulacija   dolazi   do   uslova   da   se   čestice   sudaraju   i 
ukrupnjavaju - flokulacija - što kao posledica ima za stvaranje uslova da se čestice talože.

Centrifugiranjem  

se   izdvajaju   čestice   iz   vode   pomoću   centrifugalne   sile   koja   je 

daleko veća od sile zemljine teže. Ovaj postupak se retko koristi u procesu bistrenja, mnogo 
češće u kristalizacionim procesima.

                                                                                                                                                            Strana 5

Flotacija 

je izdvajanje čestica iz vode uz dodavanje materija za flotaciju uz ubacivanje 

vazduha, pri ovim uslovima materije iz vode se koncentrišu i u vudu pene, izdvajaju na 
površinu sa mehurićima vazduha.

Filtracija  

je   najvažnija   operacija   u   pripremi   vode   kojom   se   ona   oslobađa 

nerastvorenih grubo dispergovanih materija prolazom kroz neki porozni materijal. Filtracija je 
izdvajanje čvrstih supstanci iz mulja posle taložnika, bisti deo se vraća u proces a čvrsti šalje 
na spaljivanje ili odlaže na organizovanu deponiju. Filtracija se u pripremi vode primenjuje za 
uklanjanje primarno grubih onečistoća ili sekundarno formiranih flokula veličine čestice preko 
0,1mm. Filtracijom vode može se menjati i biološki sastav vode.

Prema vrsti filtracionog materijala filtri se dela na sledeće:

peščane filtre,

naplavne filtre,

mikro cediljke,

filter prese,

membranske filtre.

Membranska separacija 

je jedna od novih tehnologija koje nalaze sve širu primenu u

pripremi vode za piće. membranske procesi su svi oni precesi koji se odvijaju na membrani ili 
posredstvom membrane, to su procesi zasnovani na selektivnoj propustljivosti membrane, 
biološki procesi uz pomoć mikroorganizama ili enzima koji su zadržani ili imobilisani na 
membrani,   adsorpciji   na   adsorbensu   koji   je   zadržan   na   membrani   ili   od   strane   same 
membrane. Princip membranske filtracije je vrlo jednostavan, membrana predstavlja barijeru 
koja ima sposbnost selektivnog propuštanje čestica. Odvajanje čestica odvija se zbog njihove 
medjusobne   razlike   u   veličini,   obliku   ili   hemijskoj   strukturi   zbog   kojih   membrana   jedne 
propušta a druge ne. Da bi smo razdvojili čestice koje se lako mešaju potrebno je uložiti 
energiju.   U   većini   membranskih   procesa   razlika   pritiska   predstavlja   pokretačku   silu 
membranske separacije i često se naziva transmembranski pritisak. Membrana nikad ne može 
potpuno odvojiti čestice iz smeše ali u mnogim slučajevima i primenama razdvajanje je vrlo 
blizu potpunom. Prednost membranskih procesa nad ostalim procesima u tehnologiji vode je u 
tome što proces troši vrlo malo hemikalija ili ih uopšte ne troši i što se na malom prostoru 
mogu obraditi velike količine vode a dobijena voda je vrlo visokog kvaliteta.

Primjena membranskih procesa.  

Zahvaljujući svojim dobrim eksploatacionim osobinama 

membranske tehnologije se široko koriste u pripremi i obradi vode.

Prednost membranskih procesa nad ostalim procesima u tehnologiji vode je u tome što proces 

troši vrlo malo hemikalija ili ih uopšte ne troši i što se na malom prostoru mogu obraditi velike 
količine vode, a dobijena voda je vrlo visokog kvaliteta.

Nedostaci membranskih procesa su što voda prije dolaska na membranu mora biti prethodno 

obrađena, tj. iz nje treba da budu uklonjene grube i koloidne disperzije, kao i dio soli koji mogu 
stvarati naslage na membrani, a često je prisutan i problem zbrinjavanja koncentrata koji ponekad 
može ugroziti izvodljivost i isplativost membranskog procesa.

background image

                                                                                                                                                            Strana 7

trovalentno   (Fe

3+

)   i   dvovalentnog   mangana   (Mn

2+

)   u   četvorovalentni   mangan   (Mn

4+

)   u 

prisustvu rastvorenog kiseonika i njihovo taloženje na posebno pripremljenim „aktiviranom” 
pijesku.

Filtracijom   vode   može   se   mijenjati   i   biološki   sastav   vode.   Koncentracija 

mikroorganizama  u vodi smanjuje se u zavisnosti od kvaliteta filter mase. Npr. pješčani  filtri 
- spori - mogu da smanje prisustvo mikroorganizama do 95 % . Memebranski filtri mogu da 
uklone mikroorganizme čak do 99,99 %.

Može se zaključiti da filtracija vode nije samo tehnološka operacija odvajanja faza 

mehaničkim   odvajanjem   suspendovanih   čestica   iz   vode,   već   su   prisutni   i   drugi   fizičko-
hemijski procesi  kao na primjer:

taložno djelovanje filtra,

hemijsko djelovanje filtra, 

katalitičko i adsorpciono djelovanje filtra,

biološko djelovanje filtra.

Osnovna funkcija filtra je izdvajanje suspendovanih materija iz vode, ali ni ostale 

funkcije nisu zanemarljive. Međutim, u zavisnosti od zahtjeva bira se filtracioni materijal i 
tehnička rješenja filtracije.

Filtri koji se primjenjuju u pripremi vode

Prema vrsti filtracionog materijala filtri  se dijele na slijedeće:

pješčane filtre,

naplavne filtre,

mikro cjediljke,

filter prese

membranske filtre

Najčešće korišćeni pješčani filtri prilikom filtracije vode kako u industriji tako i u pripremi 

vode za piće, prema načinu rada mogu biti:

spori gravitacioni filtri, 

brzi gravitacioni filtri, 

zatvoreni filtri koji rade pod pritiskom.

Prirodne   vode   sadrže   manje   ili   više   rastvorenih   soli,   uglavnom   kalcijuma   i 

magnezijuma, koje mijenjaju osobine vode i mogu da imaju neželjene efekte pri korišćenju. 
Voda sa povećanim sadržajem rastvorenih mineralnih soli,  ako se koristi za hlađenje, može 
da stvara naslage kamenca na stijenkama izmjenjivačkih  površina ili na grejnim površinama 
kotla što povećava otpor za prolaz toplote, a može da izazove i oštećenja uređaja:

                                             

+Q

Ca(HCO

3

)

2

  →  CaCO

3

↓ + CO

2

 + H

2

O

Voda prije upotrebe u industriji bez obzira na izvor mora se hemijski pripremiti tj. 

smanjiti sadržaj rastvorenih soli u vodi. Najčešće se uklanjaju bikarbonatne soli kalcijuma i 
magnezijuma, Ca(HCO

3

)

2

 i Mg(HCO

3

)

2

.

Postupci koji se primjenjuju u osnovi su: 

Želiš da pročitaš svih 24 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti