Univerzitet u Beogradu

Tehnološko-metalurši fakultet

Seminarski rad iz predmeta

EKOTOKSIKOLOGIJA

Tema: Uticaj SO

2

 na životnu sredinu

1

Uvod

Sumpor   je   esencijalni   elemenat   za   živi   svijet.   U   prirodi   je   uključen   u   veoma   složen 

biogeohemijski ciklus, što je posljedica mogućnosti sumpora da se pojavljuje u više oksidacionih 
stanja i da se sa lakoćom prevodi iz jednog u drugo. Jedno od njih je i sumpor dioksid SO

2

.

Sumpor-dioksid   (SO

2

)   je   bezbojan   gas   oštrog   mirisa.   Obavezan   sastojak   zagađenog 

vazduha, posebno u urbanim sredinama. Najznačajniji izvor sumpornih oksida je sagorevanje 
fosilnih   goriva,   uglja   i   nafte,   i   to   najviše   iz   termoelektrana.   Procijenjeno   je   da   jedna 
termoelektrana snage 1000 megavati može dnevno emitovati u atmosferu oko 600 tona SO

2

 ako 

troši ugalj ili naftu sa 5% sumpora. Osim termoelektrana i drugih velikih energetskih izvora u 
industriji, značajne količine potiču iz gradskih i industrijskih ložišta i saobraćaja. Iz ovoga logično 
slijedi da će veći grad biti više zagađen, i da će u zimskom periodu, kada se više koriste ugalj i 
nafta, stepen zagađenja biti veći.

Zbog   svoje   velike   hemijske   reaktivnosti,   sumpor-dioksid   se   u   atmosferi   ne   zadržava 

dugo. Procenjuje se da se određena količina uneta u atmosferu u njoj zadržava prosječno četiri 
dana.   Ali,   ako   se   svakodnevno   unose   nove   količine   sumpor-dioksida,   onda   se   visoke 
koncentracije   mogu   održavati   danima.   Produkcija   SO

2

  nije   ravnomjerno   raspoređena.   Na 

sjevernoj zemljinoj polulopti proizvede se 90% sumpor dioksida. Regionalna produkcija unutar 
nje takođe je različita, zavisno od rasporeda energetskih izvora i sadržaja sumpora u gorivu. 
Izbacivanjem sumpor-dioksida u vazduh, iz dimnjaka ili izduvnih lonaca automobila, neprekidno 
se   povećava   njegov   sadržaj   u   vazduhu.   Kada   bi   vazduh   stajao,   njegova   bi   koncentracija 
neprekidno   rasla.   Međutim,   kretanja   atmosfere,   i   djelimično   hemijske   reakcije,   umanjuju 
koncentraciju   SO

2

.   Meteorološki   uslovi   imaju   znatan   uticaj   na   stepen   zagađenosti.   Ako   su 

kretanja atmosfere minimalna, dolazi do akumulacije SO

2

 i vrlo visokih koncentracija.

Naravno, u atmosferi,  naročito  grada ili industrijskog centra,  nije prisutan samo SO

2

Prisutni su takođe oksidi azota, oksidi metala, ugljovodonici, čestice čađi i drugi agensi. Prisutna 
je i sumporna kiselina, koja nastaje oksidacijom SO

2

 u prisustvu vlage.

background image

3

Antropogeni izvori

Sagorijevanje fosilnih goriva

U antropogenim izvorima najčešće nastaje sagorijevanjem materijala koji sadrži sumpor. 

Glavni   izvor   je   sagorevanje   fosilnih   goriva.   Oko   1/3   ukupno   prisutnog   sumpor-dioksida   u 
atmosferi nastaje sagorijevnjem fosilnih goriva, uglja i nafte koji sadrže jedinjenja sumpora. 

Ugalj kao fosilno gorivo, pored drugih sastojaka, sadrži do 5% sumpora u   vidu svojih 

jedinjenja. Kod procesa sagorevanja sumporna jedinjenja prelaze u  sumpor-dioksid koji zajedno 
sa dimnim gasovima odlazi u atmosferu. Koja količina   sumpora u uglju će preći u sumpor-
dioksid   zavisi   od   više   faktora:   tipa   jedinjenja   sumpora   u   gorivu,   temperature   u   plamenu   pri 
sagorevanju, sadržaja kalcijuma u pepelu koji veže sumpor-dioksid, kao i od načina vođenja 
procesa. Sumpor se u gorivu pojavljuje u vidu: piritno vezanog sumpora, organski   vezanog i 
sulfatno vezanog sumpora, tako da se oni različito ponašaju kod procesa sagorevanja goriva. 
Temperatura sagorevanja utiče na emisiju sumpor-dioksida u dimnim gasovima, pa je emisija 
veća kod veće temperature paljenja. Reakcije oksidacije piritno vezanog sumpora su složene, a 
mogu se prikazati:

4FeS

2

 + 11O

2

 → 2Fe

2

O

3

 + 8SO

2

Mazut   i   lož   ulje   sadrže   sumpor   ali   u   manjem   procentu   nego   ugalj,   tako   da   se 

sagorijevanjem emituje manje SO

2

  po jedinici proizvedene energije. Što se tiče sagorijevanja 

biomase, ona ne doprinosi emisiji SO

2

 jer nema sumpora u hemijskom sastavu drvne biomase ili 

je   to   učešće   u   tragovima.   Sagorevanjem   prirodnog   gasa   takođe   ne   dolazi   do   emisije   SO

2

ukoliko gas ne sadrži H

2

S. Očekivanom supstitucijom energenata prirodnim gasom dolazi do 

potpune eliminacije emisije oksida sumpora. Koeficijenti emisije SO

2

  po jedinici proizvedene 

energije za različite energente su dati u tabeli 1.

Tabela 1: Koeficijenti emisije SO

2

Tako se od 30,9 miliona tona oksida sumpora (emitovanih u SAD, 1970. godine) 20,2 

miliona   tona   odnosi   na   emisiju   iz   procesa   sagorevanja   uglja,   3,8   miliona   tona   iz   procesa 
sagorevanja naftinih derivata, 6,6 miliona tona na emisiju iz industrijskih procesa i 0,3 miliona 
tona na druge izvore.

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti