Praktično merenje temperature

1.Uvod

Svrha ovog teksta je da istraži više jednostavnih tehnika merenja temperature i predstavljanje 
postupaka   za   poboljšanje   njihove   tačnosti.Fokusiraćemo   se   na   četiri   najjednostavnija 
temperaturna   pretvarača:termopara,RTD   (Resistance   Temperature   Detector)-otporni 
temperaturni detektor,termistor i IC (Integrated Circuit) senzor.Bez obzira na veliku popularnost 
termopara,često se pogrešno primenjuje.Zbog ovog razloga primarno ćemo se koncentrisati na 
tehnike   merenja   pomoću   termopara.Kroz   ovu   brošuru   naglasićemo   praktična   razmatranja 
postavljanja pretvarača,kondicioniranje signala i instrumentaciju.

Slika 1. Četiri najjednostavnija senzora za merenje temperature

 

2.Termopar

Kada se dve žice napravljene od različitih metala spoje na oba kraja i kada se jedan od krajeva 
zagreva   javlja   se   stalna   struja   koja   protiče   u   termoelektričnom   kolu.Ovo   je   otkrio  

Thomas 

Seebeck

  1821.Ako je ovo kolo prekinuto na centru dobitak napona otvorenog kola je funkcija 

veze temperature i sastava dva metala (Slika 2a).

1

            

a)                                                                                                b)

      Slika 2. a) 

Seebeck

- ov  efekat                     b) 

Seebeck

-ov  napon proporcionala promeni temperature

Svi različiti metali ispoljavaju ovaj efekat.Za male promene temperature  

Seeback

-ov napon je 

linearno   proporcionalan   temperaturi:   e

AB

=αT.Gde   je   α   Seeback-ov   koeficijent,konstanta 

proporcionalnosti.(Za realne termoparove α nije konstanta već varira sa temperaturom).

2.1 Merenje napona termopara

Seeback-ov napon se na može meriti direktno zato što prvo moramo   povezati voltmetar na 
termopar,tako da će same žice voltmetra napraviti novo termoelektrično kolo.

Slika 3.Merenje napona spoja sa DVM

Na   Slici   3   imamo   povezivanje   voltmetra   preko   termopara   koji   se   sastoji   od   bakra   i 
konstanta(Constantan je metalna legura od 45 odsto nikla i 55 procenata bakra).Pratićemo izlazni 
napon.

Želimo da voltmetar očitava samo napon V

1    

, ali povezivanjem voltmetra u pokušaju da se 

izmeri izlaz spoja J

1  

stvorili smo još dva više metalna spoja:J

2

  i J

3

.Pošto je J

3

  spoj bakar-na-

bakar,to ne stvara e.m.f (V

3

=0),dok je J

spoj bakar-na-konstantan koji će dodati jedan e.m.f. (V

2

u suprotnom položaju od V

1

.Rezultujuće očitavanje voltmetra biće proporcionalno temperaturnoj 

2

background image

Bakar-konstantan termopar prikazan na Slici 4 je jedinstven primer zato što su bakarne žice isti 
metal kao i priključci voltmetra.Sada ćemo koristiti jedan termopar sačinjen od spoja gvoždje-
konstantan.Žice od gvoždja povećeveju broj različitih spojeva u kolu,jer oba priključka voltmetra 
postaju Cu-Fe spojevi termopara.

Slika 5. Gvoždje-Konstantan par

Ovo kolo  će još uvek odezbedjivati umereno precizna merenja sve dok terminali voltmetra na 
niskom   i   visokom   potencijalu   (J

3

  i   J

4

)   budu   u   suprotnom   položaju.Ako   obe   prednje   strane 

terminala ne budu na istoj temperaturi ,doći će do greške.Za preciznija merenja bakarne vodove 
voltmetra treba produžiti tako da su spojevi bakar-na-gvoždje na izotermnom(ista temperatura) 
bloku.(Slika 7).Izotermni blok je električni izolator,ali dobar provodnik toplote i služi za držanje 
J

3

 i J

4  

na istoj temperaturi.Nezavistan temperaturni blok je nepotreban zato što dva Cu-Fe spoja 

deluju u suprotnosti.Još uvek imamo:

V= α(T

J1 

– T

REF

)

Slika 6.Poništavanje napona spoja

4

2.3 Referentno kolo

Kolo sa Slike 7. će nam dati precizna očitavanja,ali bi bilo lepo eliminisati ledeno korito ako je 
to moguće.Zamenićemo ledeno korito sa drugim izotermalnim blokom(Slika 8a i 8b).

Slika 7. Otklanjanje spojeva sa DVM terminala

Slika 8a. Eliminisanje ledenog korita

Slika 8b. Pridruživanje izotermalnih blokova

Novi   blokovi   su   na  

Referentnoj

  temperaturi   T

REF  

,i   zato   što   su  J

3

  i   J

4  

  još   uvek   na   istim 

temperaturama možemo opet pokazati da je :

V= α(T

– T

REF

)

Ovo je još uvek nepodesno kolo jer imamo da povežemo dva termopara.Eleminisaćemo višak Fe 
zicu na negativnom potencijalu (LO),kombinovanjem Cu-Fe spoja (J

4

) i Fe-C spoja (J

REF

).Ovo 

5

background image

Ovaj   postupak   je   poznat   kao   softverska   kompenzacija   zato   sto   se   oslanja   na   softver   u 
instrumentu ili računaru da nadoknadi efekat referentnog spoja.Temperaturni senzor izotermnog 
terminalnog bloka može biti bilo koji uredjaj koji ima karakteristike proporcionalne apsolutnoj 
temperaturi:   RTD,Termistor   ili   integrisano   senzorsko   kolo.Čini   se   logično   pitanje:Ako   već 
imamo uredjaj koji meri apsolutnu temperaturu (kao RTD ili termistor) ,zašto se i dalje trudimo 
sa termoparom koji zahteva kompenzaciju referentnog spoja?Najvažniji odgovor na ovo pitanje 
je da su termistor,RTD i integrisana kola pretvarača korisni samo u odredjenom temperaturnom 
opsegu.Termoparovi   se   u   drugu   ruku   mogu   koristiti   u   različitim   temperaturnim   opsezima,i 
optimizovani su za različite uslove merenja.Oni su mnogo čvršći od termistora,što potrvdjuje i 
činjenica da su termoparovi često zavareni na metalni deo ili stegnuti ispod zavrtnja.Mogu biti 
izradjeni na licu mesta,bilo lemljenjem ili zavarivanjem.Ukratko,termoparovi su najraznovrsniji 
temperaturni pretvarači na raspolaganju i pošto sistem za merenje obavlja ceo zadatak referentne 
kompenzacije i softverske naponsko-temperaturne konverzije,korišćenjem termoparova postaje 
lako kao i povezivanje para žica.

Merenje pomoću termopara postaje naročito pogodno kada se mora pratiti veliki broj tačaka 
podataka.Ovo se postiže korišcenjem izotermnog referentnog čvora za više od jednog elementa 
termopara (Slika 12).

Slika 12. Uključivanje više tipova termopara

Relejni   skener   povezuje   voltmetar   sa   različitim   termoparovima   u   nizu.Sve   žice   voltmetra   i 
skenera su bakarne,nezavisno od tipa izabranog termopara.U stvari,dokle god znamo šta je svaki 
termopar,možemo mešati tipove termopara na istom bloku izotermnog spoja (često zvanu zona 
kutije) i napraviti odgovarajuće modifikacije u softveru.Blok spoja temperaturnog senzora R

T

,je 

smešten u centru da minimizuje greške zbog termalnih gradijenata.Softverska kompenzacija je 
najraznovrsnija tehnika koju imamo za merenja termoparova.Mnogi termoparovi su povezani na 
isti   blok,bakarni   žice   se   koriste   kroz   skener   i   tehnika   je   nazavisna   od   tipa   biranog 
termopara.Pored   toga,kada   se   koristi   sistem   za   akvizaciju   podataka   sa   ugradjenom   zonom 
kutije,jednostavno povezujemo termoprar kao što bi par test žica.Sve konverzacije su uradjene 
od   strane   softvera   instrumenta.Jedina   mana   je   što   zahteva   malo   vremena   za   zyračunavanje 

7

Želiš da pročitaš svih 30 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti