2
1. O samopoimanju
Psiholo
š
ki konstrukt self-kocept prevodi se kao poimanje sebe, pojam o sebi, shva
ć
anje sebe,
slika o sebi i sl.
Stru
č
njaci za hrvatski jezik smatraju da je pojam "self" najprikladnije prevesti pojmom
samopoimanje.
Samopoimanje
se mo
ž
e definirati kao skup mi
š
ljenja i stavova
š
to ih pojedinac ima o
sebi.
U psiholo
š
ku teoriju ovaj pojam uvodi
James
1890. godine (prema Lackovi
ć
-Grgin, 1994).
Jamseov doprinos razvoju teorija samopoimanja je vidljiv na podru
č
ju ispitivanja odnosa privatnog i
javnog pojma o sebi te samoevaluacije. Smatrao je da pojedinac vrednuje sebe na temelju
kompetencije u odabranim podru
č
jima, te da ta vrednovanja direktno utje
č
u na samopo
š
tovanje. Ove
formulacije samopo
š
tovanja utjecale su na razvoj teorija samopo
š
tovanja (Coopersmith, 1967,
Rosenberg, 1979 prema Bezinovi
ć
, 1988) i teorije samoefikasnosti (Bandura,1977 prema Bezinovi
ć
,
1988). U okviru teorije simboli
č
kog interakcionizma, koja nagla
š
ava zavisnost
č
ovjekovog pona
š
anja o
zna
č
enju
š
to ga pridaje okolini,
Cooley
(1912 prema Lackovi
ć
-Grgin, 1994) isti
č
e da osoba svoj pojam
o sebi gradi ovisno kako je vide drugi ljudi, te uvodi pojam "socijalnog ogledala" koje nam omogu
ć
uje
u
č
enje reakcija i to na temelju o
č
ekivanja kako
ć
e na na
š
e pona
š
anje reagirati drugi ljudi. Zna
č
aj drugih
osoba u izgra
đ
ivanju samopoimanja isti
č
e i
Mead
(1934 prema Lackovi
ć
-Grgin, 1994), smatraju
ć
i da
zami
š
ljanje kako
ć
e drugi reagirati (simboli
č
ka interakcija) na pona
š
anje osobe zapravo usredoto
č
uje tu
osobu na samoga sebe. Mead razlikuje "zna
č
ajne druge" (roditelje, bra
ć
u i sestre, prijatelje, u
č
itelje i
sl.) od svih ostalih drugih u
ž
ivotu nekog pojedinca. Navedeni teoreti
č
ari su zaslu
ž
ni za daljnja
istra
ž
ivanja samopoimanja kao psiholo
š
kog konstrukta, a njihove teorije su osnova multifaceti
č
nog i
hijerarhijskog poimanje strukture samopoimanja (Lackovi
ć
-Grgin, 1994).
Zna
č
ajan doprinos istra
ž
ivanju samopoimanja dolazi od humanisti
č
ki orijentirane psihologije, a
najzna
č
ajniji je doprinos
Rogersa
(1951,1959, prema Bezinovi
ć
, 1988). Klju
č
ni pojam fenomenolo
š
ke
teorije je pojam o sebi, koji se sastoji od niza svjesnih percepcija i vrijednosti u vezi sa sobom ili o sebi
te ozna
č
ava shva
ć
anje koje pojedinac ima o sebi i o tome kakva je li
č
nost. Rogers razlikuje realni i
idealni pojam o sebi, koji ukoliko su neuskla
đ
eni uzrokuju neprilago
đ
eno pona
š
anje i osje
ć
aj
nezadovoljstva kod pojedinca.
Kognitivisti
č
ki
orijentirani psiholozi isti
č
u kako je za razvoj samopoimanja, osim "socijalnog
ogledala" zna
č
ajna i socijalna komparacija, odnosno uspore
đ
ivanje s drugima.
Ukoliko se osoba uspore
đ
uje s nekim koga smatra superiornim, biti
ć
e sklona podcijeniti sebe, dok
ukoliko se uspore
đ
uje s nekim koga smatra inferiornim u odnosu na sebe, vjerojatno je da
ć
e sebe
precijeniti. Tako
đ
er su zanimljive i strategije selektivne percepcije, koje omogu
ć
uju pojedincu do
ž
ivljaj
kontinuiteta vlastitog ja neovisno o situacijskim uvjetima. Ovim mehanizmom pojedinac registrira samo
one informacije koje su u skladu s postoje
ć
om slikom o sebi, no prodor nekongruentnih informacija nije
mogu
ć
e potpuno sprije
č
iti, te ukoliko su one prijetnja pojmu o sebi, dolazi do promjena u
samopoimanju pojedinca.
2. Struktura samopoimanja
Najvi
š
e eksperimentalnih provjera i potkrjepljenja ima multifaceti
č
ni, hijerarhijski model
Shavelsona, Hubnera i Statona iz 1976. godine (Lackovi
ć
-Grgin, 1994). Polaze
ć
i od Jamesove i
Coolyeve teorije, ovaj model prikazuje multidimenzionalnu i hijerarhijsku strukturu samopoimanja, s
op
ć
om percepcijom sebe kao osobe (op
ć
e samopoimanje) na vrhu, i aktualnim pona
š
anjem na dnu tog
modela. Idu
ć
i od vrha prema dnu te hijerarhije, struktura samopoimanja postaje sve diferenciranija.
Op
ć
e samopoimanje se dijeli na akademsko i neakademsko (tjelesno, socijalno i emocionalno)
samopoimanje, a ova dva dijela na jo
š
specifi
č
nije komponente (Slika 1.). Na temelju Coolyeve teorije,
Shavelson i suradnici smatraju da se samopoimanje formira kroz osobno iskustvo u okolini, kroz
interpretaciju te okoline i doga
đ
aje koji se u njoj odvijaju, te na temelju vrednovanja od strane zna
č
ajnih
drugih iz te okoline.
U ovom modelu, multidimenzionalnost implicira relativnu nezavisnost pojedinih faceta
samopoimanja, mogu
ć
nost da se one samostalno operacionaliziraju i mjere, iako su u me
đ
usobnim
korelacijama.
S druge strane, hijerarhijska struktura sugerira da veli
č
ina korelacija izme
đ
u faceta
samopoimanja varira na sistemati
č
an na
č
in, tako da npr. op
ć
e samopoimanje korelira s akademskim,
4
Bezinovi
ć
, 1988) definira samopo
š
tovanje kao pozitivan ili negativan stav prema sebi, te je jedan od
najva
ž
nijih autora ranih empirijskih studija o faktorima koju prethode samopo
š
tovanju. Njegova studija
je rezultirala tuma
č
enjem socijalnih uvjeta i subjektivnih iskustava koji su u vezi s pove
ć
anjem ili
smanjenjem samopo
š
tovanja. Tako je npr. koli
č
ina roditeljske pa
ž
nje i zanimanja za dijete u zna
č
ajnoj
korelaciji s samopo
š
tovanjem.
Coopersmith
(1967 prema Bezinovi
ć
, 1988) pod samopo
š
tovanjem
podrazumijeva evaluaciju kojom pojedinac odra
ž
ava stav ne/prihva
ć
anja sebe,
š
to ukazuje na stupanj
uvjerenja pojedinca u vlastite sposobnosti, va
ž
nost, uspje
š
nost ili vrijednost. Istra
ž
uju
ć
i faktore koji
utje
č
u na samopo
š
tovanje, utvrdio je da su djeca koja iskazuju visoko samopo
š
tovanje, ujedno i
asertivnija, nezavisnija i kreativnija od djece s niskim samopo
š
tovanjem. Ispitanici s visokim
samopo
š
tovanjem otporniji su na utjecaje okoline koji nisu u skladu s njihovim vlastitim opa
ž
anjima,
fleksibilniji su i ma
š
tovitiji, te probleme rje
š
avaju na originalnije na
č
ine od pojedinaca s niskim
samopo
š
tovanjem. Subjektivna procjena samopo
š
tovanja povezana je, dakle s razli
č
itim
manifestacijama pona
š
anja pojedinaca (Bezinovi
ć
, 1988).
Na temelju niza navedenih istra
ž
ivanja, utvr
đ
eno je da klju
č
nu ulogu u razvoju samopo
š
tovanja
ima atmosfera u roditeljskom domu i neposredna socijalna okolina. U najranijoj dobi, djeca prihva
ć
aju
mi
š
ljenja koja o njima imaju za njih zna
č
ajni odrasli i internaliziraju ih kao svoja vlastita. Roditeljski
odnos prema djetetu koji je bri
ž
an, topao, pun ljubav i prihva
ć
anja, te dosljedan i pravedan, kojim se
uva
ž
avaju prava i mi
š
ljenja djeteta, rezultira time da dijete internalizira pozitivnu sliku o sebi kao i
osje
ć
aj kompetentnosti (Harter, 1999). Op
ć
enito se smatra da se osje
ć
aj samopo
š
tovanja javlja tijekom
tre
ć
e godine
ž
ivota, kao osje
ć
aj ponosa kada dijete posti
ž
e stvari na svoj vlastiti na
č
in.
Ukoliko roditelji ne omogu
ć
e djetetu istra
ž
ivanje okoline u tom periodu, tada se umjesto osje
ć
aja
samopo
š
tovanja mogu javiti osje
ć
aj srama i ljutnje. U dobi od
č
etiri do pet godina, samopo
š
tovanje
poprima kompetitivni karakter, a odobravanje od strane vr
š
njaka postaje va
ž
an izraz afirmacije
samopo
š
tovanja.
Prema Maslowljevoj teoriji motivacije (1954 prema Bezinovi
ć
, 1988), potrebe i motivi pojedinca su
hijerarhijski organizirani na pet razina, tako da kada se zadovolje potrebe na ni
ž
oj razini, pojavljuje se
potreba za zadovoljenjem onih sa vi
š
e razine. Na
č
etvrtoj razini nalazi se potreba za samopo
š
tovanjem
i sastoji se od dvije komponente:
