Forex, Učimo i zarađujemo
Korice prednja strana
Forex - Učimo i zarađujemo
Emira Čustović
Mario Tomljanović
Tržište valuta Forex je jedno od najpopularnijih međunarodnih tržišta.
Autori Vam predstavljaju knjigu koja će vam pomoći u profesionalnoj
obuci iz analize i trgovanja na međunarodnim financijskim tržištima.
Korice zadnja strana
Cilj ove knjige je educirati Vas profesionalno na području burzovne i
devizne trgovine te naučiti Vas metodama prognoziranja. Namijenjena
je kako vodećim stručnjacima tako i početnicima. U vezi s tim,
osnovna zadaća u njezinom stvaranju je bila pomoći Vam u rješavanju
kompliciranih zadataka u toj specifičnoj sferi te zaštiti Vas od
uobičajenih pogrešaka koje se čine zbog nedostatka iskustva i znanja.
Naša je želja naučiti Vas kako uspješno trgovati na tržištima deviza.
Emira Čustović
Mario Tomljanović
Forex - Učimo i zarađujemo

«Forex, Učimo i zarađujemo»
Malo povijesti
Povijest međunarodnog tržišta deviza vuče korijene od same pojave novca. Pojava
novca je rezultat potrebe za korištenjem nekog univerzalnog sredstva za vršenje robne
razmjene. Najstariji podaci o korištenju novca datiraju od prije 4500 godina u Mezopotamiji
(današnji Irak). Tamo pismeni arheološki nalazi dokazuju da se plaćanje robe vršilo točno
određenom težinom srebra. To je ujedno i početak korištenja kovanog novca od različitih
legura. Prva svjedočanstva o korištenju kovanog novca stara su 3000 godina i smještena su u
Lidiji (današnja Turska). U početku je kovani novac imao različite oblike. U Rusiji i Italiji su
se koristili pločice od mjedi, u Kini brončani alati i školjke, na Tajlandu srebrni prsteni a u
Japanu zlatni i srebrni štapići. Ono što su ljudi u to vrijeme gledali bila je težina kovanica i žig
na njima.
Novi platni sustav ubrzo je našao primjenu po cijelom svijetu. Legura od koje su se
proizvodile kovanice bila je različita u svakoj državi ali gotovo uvijek je sadržavala neki od
ovih metala – zlato, srebro, bronca ili mjed.
Mnogo kasnije svoju primjenu su našli i papirnati novci. Njih su po prvi put
primijenili u Kini. Tamo su vladari u 10. stoljeću počeli kovati teške kovanice male
vrijednosti. Ljudima nisu bili praktični u korištenju i mijenjali su ih s trgovcima za bilješke s
točno određenom vrijednošću. Jedno stoljeće kasnije Kineska vlada uzima te bilješke i izdaje
ih službeno kako bi se koristile kao zakonsko sredstvo plaćanja.
U početku svojeg postojanja novčanice su bile osigurane nekakvim vrijednim
metalom, najčešće je to bilo zlato. Zlato se čuvalo u bankama koje su sa svoje strane za njega
plaćale novce. U to je vrijeme svatko mogao u bankama lako dobiti novce za zlato ili zlato za
svoje novce. Ta se praska uspostavila s ciljem da se novac zaštiti i da ne izgubi na
vrijednosti. Tijekom vremena je postalo sasvim jasno kako bi gospodarstvo jedne zemlje
funkcioniralo treba osigurati 100% novca zlatom.
Interesantna činjenica je da su dugi niz godina nakon uvođenja papirnatog novca
postojale države koje su koristile decimalni novčani sustav. Do 1971. godine Engleska je
koristila novčani sustav koje je utemeljen prije tisućljeća. Prema tom sustavu, jedna engleska
funta je bila jednaka 20 šilinga, 20 šilinga je bilo jednako 240 penija ili 480 forinta. Tek 1971.
godine u Velikoj Britaniji jedna funta postaje jednaka 100 penija.
Početkom 50-ih godina 20. stoljeća vrši se prvo bezgotovinsko plaćanje u svijetu.
Krivac za to bio je poznati poduzetnik Frank McNamara. On je ručao u jednom poznatom
restoranu u New Yorku i kada je htio platiti račun shvatio je da je zaboravio novčanik. Frank
je vlasniku restorana ponudio da će plaćanje jamčiti svojim potpisom. Ovo je bio povod
jednog novog početka –uvođenje bezgotovinskog plaćanja. Od tog perioda do danas novci se
sve više počinju sretati u svom elektronskom obliku. Prema mnogima to je njihova neizbježna
budućnost. Ovo je još jedna pretpostavka za formiranje međunarodnog tržišta deviza.
Tvrtke koje uvoze robu ili proizvode koji se proizvode u drugim državama prvo
moraju kupiti devize te države i tek nakon toga mogu kupiti robu. Međunarodno tržište deviza
datira od kraja 18. stoljeća. Osnovnom valutom je bila odabrana britanska funta. Praktički,
devizni tečajevi su se fiksirali na temelju zlata koje se može mijenjati za određenu svotu
britanskih funta. Tako počinje razdoblje takozvanog „Zlatnog standarda“. Nakon Drugog
svjetskog rata tržište deviza pretrpjelo je jednu veliku i značajnu promjenu. Godine 1944.
potpisan je sporazum Bretton-Woods (
Bretton-woods agreement
) kojim se sve valute vežu uz
američki dolar, a sam dolar uza zlato. Nešto kasnije utemeljen je Međunarodni monetarni
fond.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti