Religija: sociološki aspekt
РЕПУБЛИКА СРПСКА
УНИВЕРЗИТЕТ СИНЕРГИЈА
ФАКУЛТЕТ ЗА БЕЗБЈЕДНОСТ И ЗАШТИТУ
БАЊА ЛУКА
Tema seminarskog rada iz socijologije:
Religija
MENTOR:
STUDENT:
0
SADRŽAJ
UVOD
DIRKEMOVO SHVATANJE RELIGIJE
ELEMENTI RELIGIJE
FUNKCIJA RELIGIJE
TIPOVI VERSKIH ORGANIZACIJA
ZAKLJUČAK
REZIME I KLJUČNE REČI
LITERATURA
1

funkcionalnog objašnjenja religije kao integracijske snage društva. Na drugoj strani,
religija je najmoćnija društvena činjenica i «kolektivna predstava» koja se naglašava
svojom objektivnom snagom i prinudom.
Takođe gore navedeni autor je tvrdio da vera u bogove i duhove ne može biti uzeta
kao opštost jer budizam ne poznaje boga.
Naime, on je tu napravio grešku jer budizam ne poznaje pojam boga tvorca, a ne boga
uopšte. Na ovom mestu nije odviše dodati da je budizam više filozofija, nego religija
jer spasenje ide preko čoveka, a ne preko boga.
Da se vratimo religiji, onome šta je, bolje rečeno, od čega se sastoji, koje je njeno
mesto u kulturi i društvu uopšte, kroz prizmu nekih autora i mogućih definicija.
Dakle religija se temelji na podeli sveta koja je prisutna u svakom društvu, na sveto
(sakralno) i svetovno (profano), ili jednostavnije sveto i nesveto.
Isto tako o tome šta je religija govori i slična definicija: «Religija je vera u sveto i
unutrašnji doživljaj svetosti, koji izviru iz ljudske egzistencijalne situacije, praćeni
osećanjima straha, ali divljenjem, molitvom, žrtvom, obredom, ritualom i verskom
organizacijom, a koji teže da ispune i oblikuju celokupni život čoveka i društvene
zajednice.»
Upravo te njene neisušive mogućnosti kao da su sastavni deo korena reči religija, koja
potiče od latinskog glagola religare, što znači povezivati, a možda kako ističe sv.
Austin i od reeligere = ponovo izabrati, ponovo čitati.
Međutim, «religioznost jeste verovanje, ali svako verovanje nije religijsko. Čovek
može da veruje i u prirodne nužnosti, slučajnosti, sticaj okolnosti, sreću, snalažljivost,
proračunljivost, svoje sposobnosti ili u bilo šta ovostrano, ali religijsko je samo
verovanje u sveto kao onostrano.»
Također, Dirkem, dobro zaključuje da je religija čvrsto povezan sistem rituala i obreda
koji sve svoje pristalice sjedinjuje na istu moralnu zajednicu – crkvu.
«Religija je pokušaj čoveka kao konačnog bića da spozna beskonačnost da dokuči
smisao svoga postojanja i celog univerzuma i pronađe njihovog stvoritelja. Ali religija
i religioznost se ne mogu do kraja shvatiti razumskom ili umskom spoznajom jer ona
je za vernike neka vrsta misterije ili tajne u kojoj postoji doživljaj svetog.»
Marijanović M., Markov S., Osnovi sociologije, Novi Sad, 1995, str.254.
Marijanović M., Markov S., Osnovi sociologije, Novi Sad, 1995, str.255.
Marijanović M., Markov S., Osnovi sociologije, Novi Sad, 1995, str.254.
3
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti