BILANS USPEHA
Uvod
Bilans uspjeha ili račun dobitka-gubitka, kako je često naziva u literaturi je pregled
prihoda, rashoda i finansijskog rezultata kao razlike među njima u konvencijalno
utvrđenom obračunskom periodu.
Finansijski rezultat može biti pozitivan i negativan. Ako je pozitivan evidentira se na
rashodnoj, a negativan na prihodnoj strani, što dovodi do uspostavljanja bilansne
ravnoteže.
Za bilans uspjeha se zna da može biti u formi dvostranog pregleda ili u formi
jednostranog pregleda. Sama sadržina bilansa uspjeha naglašava njegov značaj, jer se
na taj način sagledava uspješnost poslovanja preduzeća.
Detaljna analiza bilansa uspjeha je neophodna da bi se dobio uvid u prinosnu
(zarađivačku) moć preduzeća. Analiza prinosnog položaja položaja preduzeća
obuhvata:
• Analizu strukture i rasporeda ukupnog prihoda
• Analizu strukture i rasporeda poslovnog prihoda
• Analizu strukture finansijskog rezultata
• Analiza rizika ostvarivanja finansijskog rezultata i donje tačke rentabilnosti (ova
analiza se vrši u svrhu donošenja odluka o finansiranju peduzeća)
Prvi dio rada je posvećen opisivanju povezanosti finansijskog rezultata sa sistemom
obračuna troškova i sistemom obračuna prihoda.
U drugom dijelu je analiziran bilans uspjeha, teorijski i praktično, pri čemu je korišten
finansijski izvješataj, tačnije bilans uspjeha A.D. „Rafinerija ulja Modriča” iz Modriče
za 2005. i 2004. godinu. Kako nismo bili u mogućnosti da dođemo do podataka koji
iskazuju prosječne rezultate konkurencije, izvršena je samo vremenska analiza bilansa
uspjeha.
1. Povezanost finansijskog rezultata sa sistemom obračuna
troškova
Pri datim nabavnim cijenama, datom obimu proizvodnje i datim fizičkim utrošcima
materijala, usluga i rada, visina troškova zavisna je od načina obračuna amortizacije,
načina otpisa sitnog inventara i načina obračuna materijala. Sve metode obračuna
amortizacije koje više obaraju neotpisanu vrijednost osnovnih sredstava povećavaju
troškove i obrnuto. Sve metode otpisa sitnog inventara koje više obaraju neotpisanu
vrijednost sitnog inventara u upotrebi povećavaju troškove i obrnuto. Sve metode
obračuna troška materijala koje više obaraju vrijednost zaliha materijala povećavaju
troškove i obrnuto.
U savremenoj teoriji obračuna troškova poznata su tri sistema:
1.sistem obračuna ukupnih troškova
2.sistem obračuna proizvodnih troškova
3.sistem obračuna varijabilnih troškova
Svaki od ovih sistema može da bude izveden na osnovu:
• Stvarnih troškova
• Stvarnih i planskih troškova
• Stvarnih i standardnih troškova
Finansijski rezultat zavisi od:
• Sistema obračuna stvarnih ukupnih troškova
• Sistema obračuna stvarnih proizvodnih troškova
• Sistema obračuna stvarnih varijabilnih troškova
Sistem obračuna stvarnih ukupnih troškova. Sistem obračuna po stvarnim ukupnim
troškovima podrazumjeva da se ukupni troškovi prvo disponiraju na zalihe
nedovršene proizvodnje, poluproizvoda i gotovih proizvoda. Iz toga slijedi da se u
cijenu koštanja uključuju ukupni troškovi, tzv. puna cijena koštanja, u momentu
prodaje preko pune cijene koštanja, ukupni troškovi se disponiraju na rashode.
Saglasno tome, u bilansu uspjeha poslovni rashodi se javljaju u momentu prodaje, a
tada se javljaju i poslovni prihodi, što odgovara načelu uzročnosti odnosno korelaciji.
Sistem obračuna po stvarnim proizvodnim troškovima. Ovaj sistem je poznat u
literaturi kao apsorpcioni sistem obračuna troškova. Njegova suština je u tome da se
direktni troškovi proizvodnje i opšti troškovi proizvodnje disponiraju na zalihe
nedovršene proizvodnje, poluproizvoda i gotovih prizvoda, što znači da ti troškovi
ulaze u cijenu koštanja, tzv. proizvodna cijena koštanja, i oni se preko prizvodne
cijene koštanja prenose na rashode u momentu prodaje. Opšti troškovi uprave i
prodaje u momentu nastanka disponiraju se direktno na rashode, smatraju se
rashodima perioda. Iz toga slijedi da se rashodi perioda u bilansu uspjeha javljaju
nezavisno od prodaje. Ako prodaje ne bi bilo, bilans uspjeha bi iskazivao negativan
rezultat. Ta činjenica primorava preduzeće da ostvari prodaju bar na nivou rashoda
perioda.
Sistem obračuna po stvarnim varijabilnim troškovima. U osnovi ovog sistema leži da
se svi varijabilni troškovi disponiraju na zalihe nedovršene proizvodnje,
poluproizvoda i gotovih proizvoda, što znači da cijena koštanja obuhvata samo
