5

1. Uvod

Sumpor dioksid (

molekulska formula SO

2

)

 u biljke prodire preko stoma, a delimično 

i preko kutikule lista. Kada dospe u list sumpor dioksid stupa u reakciju sa vodom dajući 

sulfitni jon, koji se dalje oksiduje do sulfatnog jona. Stepen toksičnosti i sam mehanizam 

zavise   od   brzine   nastajanja   sulfitnih   jona   i   sumporne   kiseline.   Stepen   oštećenosti   lista 

direktno se odražava na fotosintezu. 

Sumpor-dioksid

 (molekulska formula SO

2

) je bezbojni gas zagušljivog mirisa koji 

nastaje   spaljivanjem   sumpora na vazduhu.   Teži   je   od   vazduha. Rastvara se   u vodi

Rastvor koji nastaje je kiseo jer gas reaguje sa vodom gradeći sumporastu kiselinu  (H

2

SO

3

čime se dokazuje da je sumpor-dioksid kiseli oksid. Sumporasta kiselina je nestabilna i lako 

se ponovo razlaže na sumpor-dioksid i na vodu.

6

                   2.Sumpor dioksid (SO

2

) – osobine, rasprostranjenost, 

                                  dobijanje,  nastajanje i upotreba

U vodi se lako otapa (c (SO

2

) ~2 mol/L pri 150°C), a vodni rastvor  pokazuje kiselu 

reakciju; nastaje

 

    sulfitna kiselina.

                     

                                 Slika 1. Sumpor-dioksid

Nalazi   se   u   plinovima   koje   sadrže   sumpor,   pa   tako   i   u   ispušnim   plinovima.   U 

gradovima   i   industrijskim  područjima  sumpor   dioksid   nastaje  izgradnjom  fosilnih   goriva, 

ugljenika   i   nafte,   koja   sadrže   sumpor.   Uz   dim   i   maglu,   SO

2

  je   glavni   uzrok   nastajanja 

“smoga”, za biljke, životinje i ljude štetne atmosfere koja deluje i korozivno na konstrukcijske 

materijale, kamen, beton, gvožđe i druge, pa se sa starih spomenika kulture najčešće skidaju 

te crne naslage.

Proizvode ga i vulkani. Dalja oksidacija SO

2

, uz prisutnost katalizatora kao što je 

NO

2

   (  azot- dioksid) stvara  H

2

SO

4

, i kasnije

 

    kisele kiše.

Šteti ljudskom organizmu jer oštećuje disajne organe. Posebno je otrovan za niže 

organizme. S azotovim oksidima i ozonom stvara smog, a glavni je uzročnik kiselih kiša.

Industrijski se dobiva izgradnjom  

 

    sumpora      ili prženjem sulfidnih ruda, na primer

 

  

pirita   (FeS

 

 

2

) u kojem se nalazi disulfidni jon:

                             4 FeS

2

(s) + 11 O

2

(g) --> 2 Fe

2

O

3

(s) + 8 SO

2

(g)

Sumpor dioksid je oko dva puta teži od vazduha pa se može izliti iz jedne posude u 

drugu. Sumpor gori u sumporovom dioksidu; jer manje plemeniti metali uvek istisnu one više 

background image

8

             3. Životna sredina – pojam zagađenja i zaštita životne sredine

3.1.   Životna   sredina  

-  Životna   sredina  je   okvir   u   kome   žive   sva   bića,   povezana 

uzajamnim uticajem. Pod životnom sredinom podrazumeva se prostor, okolina, u kojoj živa 

bića provode svoj život u stalnim medjusobnim odnosima. Ona obuhvata sve ono što okružuje 

živa   bića   i   neposredno   ili   posredno   deluje   na   njihovo   stanje,   rast,   dužinu   života, 

razmnožavanje i dr. 

            

     

                                             

                                                  Slika 3-5. Životna sredina 

Zaštita   životne   sredine  

podrazumeva   sistem   naučnih,   društveno-političkih, 

ekonomskih, zdravstveno-higijenskih, tehnološko-tehničkih i drugih mera koje treba da se 

ostvare u okviru države i medjunarodne zajednice kako bi se životna sredina sačuvala od 

zagadjenja, narušavanja i uništavanja.

9

Koncept održivog razvoja označava mogućnost daljeg razvoja i povećavanje životnog 

standarda   i   blagostanja   postojeće   i   budućih   generacija.   Održivi   razvoj   predstavlja   trajni-

beskonačni opstanak ljudskih vrsta u svakom delu sveta i trajno postojanje svih elemenata 

biosfere, pa i onih koji nisu od velike koristi za ljudski rod.

                  

                                    Slika 6. Održivi razvoj

Savremeni   čovek   je   biotički   faktor   izuzetne   snage   zbog   čega   se   izdvaja   kao 

antropogeni faktor. Ima mogućnosti da osvoji i naseli najnepristupačnije delove Zemlje. Za 

sopstvene potrebe prirodu ne koristi već je iskorišćava. Od ostalih organskih vrsta čoveka 

izdvaja nekoliko karakteristika: 

-

kosmopolitizam 

– jedina vrsta koja se sve više približava ekološkom kosmopolitizmu 

(kod drugih kosmopolita javlja se tzv. geografski kosmopolitizam)

 

-

univerzalni potrošač 

– koristi veliki broj resursa i lako prelazi sa jednog na drugi → 

sve mu treba, sve hoće i sve može

 

otrgao se prirodnim mehanizmima kontrole rasta 

populacije i brojnost raste eksponencijalno.

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti