UNIVERZITET „DŽEMAL BIJEDIĆ“ U MOSTARU

NASTAVNIČKI FAKULTET

RAZREDNA NASTAVA 

JESTIVE GLJIVE

-Seminarski rad-

Mentor:                                                                                                                      Studenti: 

Doc.dr Lejla Riđanović                                                                                         Irma Veledar
                                                                                                                                  Azra Isaković

  

                                                           Mostar, 20.05.2013

I UVOD:

Sav  živi svijet je podijeljen na pet carstava (Whittaker 1969. & Ainsworth 1973.). Niži oblici 

života su smešteni uglavnom u dva carstva: Monera i Protista, koje čine uglavnom jednoćelijski 

i višećeliski organizmi jednostavne građe (bakterije, alge, praživotinje). Viši oblici života su 

smešteni   u   tri   carstva:   Plantae   –   biljke,   Animalia   –   životinje   i   Fungi   – gljive. 

Lisicarka/Chantarellus cibarius. Nauka je danas već sasvim sigurno dokazala da se oštre granice 

između ovih oblika života ne mogu povući. Ali za amatersko bavljenje prirodom ova najgrublja 

podjela je dovoljno shvatljiva. Ona obuhvata ono što je dostupno našim čulima. Dakle, ljubitelji 

prirode u svojim šetnjama sreću upravo biljke, životinje i gljive..

Gljive su heterotrofni organizmi, koji ne sadrže hlorofil, te stoga nisu u stanju da proizvode 

organsku materiju. Ali ona je i njima neophodna za život. One je dobijaju razlažući organsku 

materiju iz prirode i na taj način prirodi vraćaju četiri osnovna hemijska elementa. Gljive su, 

dakle,   razlagači – reducenti. Zahvaljujući gljivama, zaokružen je process kurzanje materije i 

protok energije i u prirodi. Da nije njih naša planeta bi bila prekrivena ogromnim količinama

nerazložene organske materije, prije svega biljnog porijekla. Naravno gljive nisu jedini razlagači 

na našoj planeti. Taj posao također obavljaju i bakterije i još neki mikroorganizmi.

1

background image

Parazitske gljive u prirodi veoma često napadaju stara i bolesna stabla raznog drveća. Treba 

takođe podsetiti da razne vrste mikrogljiva napadaju čoveka i živo-tinje. 

Saprobionti su gljive koje razlažu već uginulu organsku materiju. U saprobionte se pretvaraju i 

neki   paraziti   nakon   što   ubiju   svog   domaćina.   Značaj   ovih   gljiva   u   jednom   ekosistemu   je 

neprocenjiv. One kao razlagači imaju glavnu ulogu u mnogim kako kopnenim tako i vodenim 

staništima. Posebno su značajne  u prirodnom procesu prerade i reciklaže celuloze koja čini i do 

70% od materijala koji ulazi u sastav ćelijskog zida biljaka. Sem toga jedino gljive razlažu drveni 

materijal, lignocelulozu, koji sadrži celulozu intimno povezanu sa ligninom. Zato što neke vrste 

razlažu samo celulozu, a neke samo lignin, česta je pojava da se na nekom starom panju mogu 

naći dve-tri vrste gljiva da rastu ili istovremeno ili da smenjuju jedna drugu.

Gljive   simbionti   su   uključene   u   veliki   broj   intimnih   simbiotskih   zajednica   sa   drugim 

organizmima. Sem biljaka one stupaju u ovakve korisne odnose sa algama gradeći lišajeve, sa 

preživarima, mravima, termitima i drugim insektima koji se hrane biljnim materijalom. Za nas su 

ovom prilikom najinteresantnije one koje su se intimizirale sa biljkama, odnosno mikorizne 

gljive. Termin mikoriza, doslovno preveden znači gljivin korijen.

PEČURKE-često šumske gljive i mogu se lahko uzgajati.

slika br 1

(

www.wikipedia.com

 )

3

                                              

REISHI- najpoznatija ljekovita biljka

 

Slika br. 2 (

www.wikipedia.com

 )

ISUŠENE GLJIVE

Slikabr.3(

www.wikipedia.com

)

 

 

                                                                                                                                                          4

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti