Izvršenje kazne lišenja slobode
Internacionalni Univerzitet u Novom Pazaru
Departman za pravne nauke
Pravo unutrašnjih poslova
PENOLOGIJA
Predmet
Izvršenje kazne lišenja slobode
SEMINARSKI RAD
Mentor Student
Prof. dr Miodrag Jović Milica Stojilković 2-1536/10
Niš, 2013.
SADRŽAJ
1. Uvod……………………………………………………………………... 2
2. Opšti principi izvršenja…………………………………………………... 3
3. Ustanove za izvršenje kazne lišenja slobode…………………………….. 4
3. 1.
Vrste kaznenopopravnih ustanova……………………………………………………...
4
3. 2.
Unutrašnja organizacija i osoblje zavodskih ustanova..........................................
5
4. Položaj osuđenika za vreme izdržavanja kazne.......................................... 6
4. 1.
Prava i dužnosti osuđenika.....................................................................................
6
4. 2.
Pogodnosti i njihova funkcija.................................................................................
7
4. 3. Održavanje reda i discipline. Prinudne mere i mere disciplinskog kažnjavanja...
7
5. Izvršenje kao proces resocijalizacije.......................................................... 9
5. 1. Izučavanje ličnosti osuđenika i njihova kvalifikacija.............................................
9
5. 2. Problem tretmana. Oblici i metodi tretmana...........................................................
10
6. Uslovni otpust i njegova funkcija............................................................... 11
7. Maloletnički zatvor..................................................................................... 12
8. Postpenalna pomoć u zakonodavstvu i praksi našeg sistema……………. 12
9. Zaključak………………………………………………………………… 13
10. Literatura……………………………………………………………….. 14
1

2. OPŠTI PRINCIPI IZVRŠENJA
Prilikom izvršenja kazne lišenja slobode moraju se poštovati neki od osnovnih
principa kao su:
princip humanosti
,
zakonitosti
,
individalizacije i skupnog izdržavanja
.
Princip humanosti
zahteva da se sa osuđenim licima postupa u smislu poštovanja
njihove ličnosti, njihovog ljudskog dostojanstva, da se vodi računa o čuvanju njihovog
telesnog i duhovnog zdravlja. Treba znati da je osuđenički život težak, da lišavanje slobode
mora teško padati svakom osuđeniku, jer im se oduzima osnovno ljudsko pravo – pravo
slobode a sa njima i druga prava, pa stoga ne treba povećavati njihove patnje niti pogoršavati
tu njihovu životnu situaciju.
Princip zakonistosti
zahteva, da se sa osuđenicima postupa na bazi poštovanja rešenja
u normativnim aktimi – u zakonima o izvrenju krivičnih sankcija, podzakonskim propisima i
posebno u pravilniku o kućnom redu, da se poštuju njihova prava koja su im data tim aktima,
i da se insistira na njihovim dužnostima i obavezama u smislu normativnih rešenja.
Princip individualizacije
zahteva, da se prema osuđenicima primenjuju metodi i
trtmani, koji odgovaraju njihovoj ličnosti, te koji će postići najviše uspeha u njihovom
prevaspitanju. Ovaj Princip ima za cilj da u njima budi irazvija osećaj odgovornosti za svoje
ponašanje, da ih oslobodi negativnih uticaja i podstiče na prihvatanje pozitivnih vrednosti, da
razvija u njima smisao za stvaralačku inicijativu, da ih podstiče da sopstvenim naporima
doprinose svome prevaspitanju, što se postiže mehanizmom pogodnosti koje se mogu davati
osuđenicima, ako ih zasluže svojim radom i ponašanjem.
Naš penitencijarni sistem odbacio je ćelijsko izdržavanje kazne, kao izraz represivne
koncepcije i prakse, i prihvatio oblik
zajedg izdržanja
, koji je humaniji i više odgovara
uslovima popravljanja i prevaspitanja osuđenika.
Milutinović M., Penologija, Beograd, 1992, str. 290.
3
3. USTANOVE ZA IZVRŠENJE KAZNE LIŠENJA SLOBODE
3. 1.
Vrste kaznenopopravnih ustanova
Kaznenopopravne ustanove u kojima se izvršava kazna lišenja slobode se mogu deliti
prema različitim kriterijumima, u različite tipove i vrste ustanova. Kriterijumi za deobu su:
dužina izrečene kazne, stepen obezbeđenja i ograničavanja sloboda kretanja osuđenika, pol,
starosno doba i zdravstveno stanje.
Sve ustanove za izvršenje ove kazne dele se, prema dužini njenog trajanja, na
kaznenopopravne domove i zatvore. U kaznenopopravnim domovima izdržavaju se duže
kazne, dok se u zatvorima izdržavaju kratke kazne. Kratkim kaznama se tretiraju one koje
traju do 6 meseci, a duže preko 6 meseci.
Postoje dve podele kaznenopopravnih domova: prema stepenu obezbeđenja i slobodi
kretanja osuđenika i prema karakteru osuđeničke populacije.
Prema stepenu obezbeđenja i slobodi kretanja osuđenika kaznenoporavne ustanove se
dele na tri različita tipa – ustanova zatvorenog, poluotvorenog, i otvorenog tipa.
U našem penitencijarnom sistemu kaznenopopravni domovi se dele, prema karakteru
populacije koja u njima izdržava kaznu lišenja slobode, na domove opšteg i posebnog tipa.
Kasnije je došlo do proširenja te podele i otvorene su ustanove: za prvi put osuđene,
recediviste, ženskih lica, i bolesnih osuđenika.
Ne treba zanemariti i podelu na ustanove za muške i ženske osuđenike.
Zatvorske ustane u kojima se izdržavaju kratke kazne lišenja slobode, mogu se
osnivati za područje jedne ili više opštinskih skupština, a u nekim slučajevima i za šire
regione, za područje republike ili pokrajine.
Prema tome zatvori se dele na veće
(međuopštinske i republičke), koji su organizovani kao domovi, i manje za područje
pojedinih opština u kojima se izdržavaju kazne do 15 odnosno do 30 dana.
Posebna vrsta zatvora su vojni zatvori, u kojima kaznu lišenja slobode izdržavaju
vojna lica.
Milutinović M., Penologija, Beograd, 1992, str. 295.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti