Upravljanje zalihama u preduzećima: metode, sistemi i efikasnost
Sadržaj:
UVOD
2
1. Zalihe
3
2. Parametri upravljanja zalihama
4
3. Sistemi upravljanja zalihama
5
4. ABC klasifikacija
6
5. Metod najpovoljnijeg momenta porudžbine
7
6. Metod veličine porudžbine
8
7. Metod signalnih zaliha
10
8. Sistem pravovremenog upravljanja zalihama
(JUST-IN-TIME)
11
9. Merila efikasnosti upravljanja zalihama
12
ZAKLJUČAK
13
LITERATURA
14
Uvod
U proizvodnom preduzeću, zalihe su sirovine koje se skladište radi proizvodnje. U
maloprodaji, zalihe su proizvodi za prodaju koji se drže u skladištima ili su izloženi na
policama. Zalihe u lancu snabdevanja postoje zbog razlika u nabavci sirovina,
poluproizvoda, gotovih proizvoda i tražnje za njima.
Upravljanje zalihama se u osnovi svodi na cost benefit analizu, tj. na analizu troškova i
koristi od držanja zalija. Zapravo, utvrđivanje optimalne optimalne količine zalihe
zahteva balansiranje između troškova držanja zaliha i korisnosti koja se ostvaruje
raspolaganjem tim zalihama.
2

Među faktore koji teže smanjiti nivo zaliha spada pritisak radi smanjenja vrednosti
sredstava angažovanih u zalihama, mogućnost zastarevanja sirovina i materijala, moguće
pogoršanje njihovog kvaliteta usled predugog stanja, troškovi skladštenja i rukovanja,
prostorna ograničenja i porezi.
Među faktore koji teže povećati nivo zaliha spadaju duži proizvodni tokovi, povećana
kombinacija proizvoda, konstantne stope proizvodnje, lakoća planiranja i usklađivanja,
te želja za boljim usluženjem kupaca.
Neke procene ukazuju da troškovi zaliha idu od 14 pa do više od 50% od vrednosti
proizvoda na godišnjem nivou. Mogu da čine i do 38% ukupnih troškova integrisane
logistike.
Zbog toga firme žele da upravljaju zalihama i pridruženim troškovima, koji su po
pravilu - troškovi nabavke i troškovi držanja zaliha.
2. Parametri upravljanja zalihama
Planiranje zaliha uvek treba početi sa prognoziranjem prihoda od prodaje, odnosno
potražnje, a zatim sa razmatranjem troškova njihovog držanja.
Kao parametri upravljanja zalihama javljaju se: 1) potražnja i 2) troškovi zaliha.
Potražnja
može biti nezavisna (obično za finalnim proizvodina, npr. automobilima) i
zaavisna potražnja (obično za komponentama i delovima, npr. gume za automobile). Pri
zadovoljenju tražnje bitno je osigurati određeni nivo usluge ili isporuke (
Level of
Customer Service
);
Tražnja za sirovinama i materijalima je zavisna tražnja, tako da se
količina naručenih zaliha temelji se na potrebama za predmetima višeg nivoa.
Troškovi zaliha uključuju: 1) troškove držanja zaliha (
Carrying Costs
); 2) troškove
porudžbine (
Ordering Costs
), i 3) troškove neudovoljene potražnje (
Shortage Costs
).
Troškovi držanja zaliha
(
Carrying Costs
), su vrsta troškova koja je proporcionalna
vrednosti zaliha i vremenu njihovog držanja. Tu spadaju troškovi magacinskog prostora i
opreme (amortizacija, održavanje, zakupnina, grejanje, klimatizacija, obezbeđenje),
troškove vezivanja gotovine u zalihama, troškove uskladištenja, osiguranja itd.
Troškovi porudžbine
(
Ordering Costs
) su troškovi koji nastaju u procesu nabavke zaliha
sirovina i materijala. To su troškovi vezani za israživanje tržišta nabavke, preliminarne
pregovore sa dobavljačima, ispostavljanjem porudžbine, prijemom, istovarom, kontrolom,
smeštajem zaliha, evidencijom i isplatom nabavnih faktura i sl. Ovi troškovi su
proporcionalni broju naručivanja, a nezavisni od količine naručivanja.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti