unaprijedi nivo zaštite ljudskih prava i sloboda. U okviru te zaštite nalazi se očuvanje ljudskog
dostojanstva. Slobodno se može reći da je nivo demokratičnosti jednog društva u direktnoj vezi
sa nivoom zaštite ljudskih prava i mogućnostima koje, bilo koja, zajednica pruža da čovjek iskaže
svoje sposobnosti, sklonosti i ostvari egzistencijalne potrebe. U sektoru rada fluktuiše bezbroj
različitih   odnosa.   To   su   veoma   kompleksni   odnosi.   Možemo   ih   posmatrati   na   relaciji
organizacija-čovjek i čovjek-čovjek. Interesi organizacije i pojedinca često nisu isti. Još češće
nisu   isti   interesi   pojedinca   u   odnosu   na   druge,   u   radnom   okruženju.   Konflikt,   kao   opšta
kategorija, nije rijetka pojava u organizacijama. On je uslovljen i faktorima izvan organizacije i
unutar nje. Pravni, moralni i običajni, kao i svi drugi standardi, upućuju da među ljudima treba
ostvarivati   relativnu   harmoniju.   No,   nisu   rijetke   situacije   da   u   ljudskom   radu,   umjesto   da
pojedinac   dopunjava   drugog   radeći   delegirane   poslove,   čovjek   čovjeku   postaje   vuk.   Otud   i
pojava mobinga.

Riječ mobing, engleski "mobbing", je kovanica od glagola "to mob" što znači prostački

napasti, nasrnuti

. Često se povezuje i sa riječju "bully" (siledžija, nasilnik, zlostavljati, kinjiti).

Generalno, radi se o novodefinisanom, ali odavno postojećem obliku zlostavljanja na radnom
mijestu. Mobing ima mnogo podoblika, ali u suštini podrazumijeva stalno napadanje,
ponižavanje, zlostavljanje i izolaciju, sve do tačke kada osoba izložena mobingu jednostavno više
ne može da funkcioniše na radnom mijestu, a sve sa krajnjim ciljem da se ona potpuno eliminiše,
ili da se jednostavno proglasi paranoičnom. Radi se o zlostavljanju koje u glavnom nije seksualno
i rasno motivisano. Psihijatri, ali i mnogi drugi ljekari, kažu da se sa takvim problemom već dugo
susreću, ali da je on tek skoro dobio i svoju dijagnozu. Kakve je razmjere u svijetu poprimio
mobing govore mnogi zakonski akti doneseni u mnogim državama, pretežno razvijenim, koji
predviđaju sankcije u slučajevima mobinga.

Mobing je patološka (neprijateljska i neetička) komunikacija na radnom mjestu, koju

sistematski upućuje jedna ili više osoba uglavnom ka jednoj osobi tokom mobinga izloženoj

Brаnko A. Lubаrdа., Mobing/Buling nа rаdu. Bilten sudske prаkse Vrhovnog sudа Srbije, 2/2008. Beogrаd, 2008.

str. 1.

MOBING

DIPLOMSKI RAD

radnikovih   radnih   uslova,   koja   mogu   prouzrokovati   napad   i   naneti   štetu   ljudskim   pravima   i
ljudskom   dostojanstvu,   narušiti   fizičko   i   mentalno   zdravlje   ili   kompromitovati   žrtvinu
profesionalnu   budućnost.   Švedska   nacionalna   služba   za   zaštitu   i   higijenu   na   radu   (Swedish
National   Board   of   Occupational   Safety   and   Health)   definiše   mobing   (koristeći   pojam
viktimizacija) kao “ponavljanje izrazito negativne ili radnje vredne prekora koje su na uvredljiv
način usmjerene protiv zaposlenih pojedinaca i mogu dovesti do toga da ovi zaposleni budu
isključeni iz zajednice na random mestu”.

Međunarodna organizacija rada (ILO) određuje mobing kao “uvredljivo ponašanje koje se

manifestuje kao osvetoljubivi, surovi, zlonamjerni ili ponižavajući pokušaji da se sabotira jedan
ili grupa zaposlenih. Udružuje se protiv određenog saradnika, odnosno on se mobinguje, i izlaže
psihičkom uznemiravanju. U mobing spadaju stalne negativne primedbe ili kritike, koje izoluju
neku osobu u socijalnom pogledu, kao i kancelarijski tračevi ili širenje lažnih informacija”.

1.2. Mobing kao pojava

Mobing nastaje kada grupa iz raznih razloga nastoji da ponizi, ruinira ili psihički

dezintegriše   jedinku,   koja   veoma
brzo, našavši se u nevoljnoj izolaciji
počinje   da   trpi   određene   psihičke,
profesionalne,   emotivne   i   druge
probleme.   Mobing   je,   po   svojoj
strukturi   nasrtaj   na   slobodu   i
integritet ličnosti, čast i ugled tako
da   se   u   mobingu   krše   osnovna
ljudska i građanska prava.

Pojedinac zbog mobinga oboljeva od raznih psihičkih, psihoorganskih i organskih

oboljenja koje su posljedica doživljenog stresa zbog psihoterora i moralnog nasilja na radnom
mijestu. Zatim on trpi i zbog socijalne izolacije kojoj je izložen zbog čega postoji nemogućnost
uspostavljanja i održavanja kontakata sa drugim ljudima. Trpi i njegova porodica ne samo zbog
njegove patnje, već i zbog činjenice da se socijalna izolacija, posebno u manjim sredinama, može
proširiti i na članove porodice žrtve mobinga.

Mobing trajno remeti odnose među ljudima na radnom mijestu i ostavlja druge teške

posljedice. Na primer, iako nisu direktno izloženi mobingu, zaposleni koji posmatraju odvijanje
mobinga takođe trpe u toj situaciji jer ne znaju kako da odreaguju i sami u strahu da ne postanu
žrtve mobera a radno vrijeme umjesto za rad služi za nalaženje načina da se mobing izbjegne. Ili
se nasuprot tome, koristi za smišljanje novih aktivnosti mobinga ako su zaposleni ”produžena
ruka” mobera. Zato se i kaže „Gdje ima mobinga, nema produktivnosti!”

1.3. Osnovne kаrаkteristike mobingа nа rаdu

Nekа od osnovnih obilježjа i kаrаkteristikа mobingа su:

MOBING

DIPLOMSKI RAD



ovаj   oblik   ponаšаnjа   nаstаje   nа   rаdu,   bez   obzirа   dа   li   je   riječ   o   rаdnom   odnosu   nа
neodređeno   ili   određeno   vrijeme,   obаvljаnju   privremenih   i   povremenih   poslovа,
dopunskom   rаdu,   rаdu   pomoćnog   kućnog   osobljа  ili   nekom   od   drugih   oblikа  rаdnog
аngаžovаnjа;



zlostаvljаnje pojedincа ili grupe;



sistemаtski pristup rаdnjаmа ili propuštаnju vršenjа rаdnji uperenih premа pojedincu ili
grupi;



duži vremenski period vršenjа ili ili propuštаnjа vršenjа rаdnji. Neki psiholozi tvrde dа
određene rаdnje poprimаju obilježje mobingа kаdа se preduzimаju nаjmаnje jednom
sedmično (dok određeni аutori tvrde dа je potrebno dvа putа sedmično), u trаjаnju od šest
mjeseci;



nаmjere onogа ko vrši mobing (mober) usmjerene su sа ciljem ugrožаvаnjа ugledа, čаsti,
ljudskog dostojаnstvа ili integritetа ličnosti, kаko bi to ugrožаvаnje obično dovelo do
prestаnkа rаdа onogа nаd kojim se vrši mobing. Mi smo mišljenjа dа prestаnаk rаdа žrtve
mobingа nije jedini cilj moberа. Npr. mober može imаti zа cilj i druge efekte, kаo što je
pomjerаnje žrtve sа rаdnog mjestа, sprečаvаnje u nаpredovаnju, osvetа zbog poremećenih
odnosа, dovođenje u nezаvisnu ekonomsku situаciju i dr.



mobing imа obilježjа protivprаvnog ponаšаnjа, koje je suprotno uobičаjenim prаvilimа
poslovnog morаlа i



mobingom se nаnosi štetа žrtvi mobingа, počev od stvаrаnjа osjećаjа nesigurnosti, pа sve
do prihosomаtskih poremećаjа i nаnošenjа mаterijаlne ili nemаterijаlne štete.

MOBING

DIPLOMSKI RAD

učine zbog zakonskih ograničenja ili visokih otpremnina). Mobing je u praksi uzrokovan i
osjećanjem ljubomore, zavisti, ugroženosti i ţeljom za napredovanjem, što dovodi do
neprijateljske komunikacije sa jednim ili grupom zaposlenih.

Isto tako, u uslovima sveopšte

prekarizacije, neizvjesnosti oko daljeg toka promjena u sferi rada, bez dovoljno informacija o
donijetim odlukama, nisu rijetki slučajevi mobinga grupe radnika prema pretpostavljenom, koji i
sam moţe biti izložen mobingu od strane podređenih koji su obično dio rukovodećeg kadra u
preduzeću.

2. ŽRTVE MOBINGA su:

Izuzetno sposobni, stručni i kreativni ljudi,
Mirni i povučeni, koji nisu skloni raspravama,
Ljudi koji uočavaju probleme i glasno upozoravaju na njih,
Zastrašeni, t.j. oni koji se boje,
Mladi ljudi na početku radnog veka - koji su puni entuzijazma i novih ideja,
Oni čija je karijera u usponu,
Sredovečni i ljudi pred kraj radnog veka,
Bolesni, invalidi i pripadnici nekih manjinskih grupa.

Skoro se može reći da su idealne žrtve, odgovorni, motivisani, savesni, osetljivi na

priznanje i kritiku i ličnosti sa visokim osećajem za socijalnu pravdu. Istraživanja mobinga u
BiH, pokazuju da su žrtve mobinga osobe oba pola, koji su zaposleni u svim delatnostima.

Žrtvama mobinga nazivamo one osobe koje trpe maltretiranje koje se ĉesto ponavlja od

strane mobera u dužem vremenskom periodu. S obzirom na to da mobing najčešće započinje
običnim konfliktom, a razvija se sporo i pritajeno, žrtvama nije lako prepoznati da se mobing
događa baš njima, a nije im ni jasno zašto su baš oni "odabrani". Često u tome odlučujuću ulogu
imaju i pretpostavljeni, koji zbog svojih nekompetentnosti ili neobjektivnosti ne mogu ili ne
znaju da razlikuju neosnovane sumnje, optužbe i sl., pa nastojanjima da se riješe "svadljivca"
zapravo doprinose procvatu mobinga. Na žalost, ni ljekari ne mogu lako prepoznati posljedice
mobinga, jer psihičke i fizičke poremećaje, kod nas uglavnom pripisuju stresu zbog
preopterećenosti na poslu.

Gledano prema polu mobing gotovo podjednako pogađa muškarce i žene, mada su žene

nešto rizičnija grupa odnosno lakše postaju žrtve mobinga jer se smatra da se, kao slabiji pol, teže
mogu oduprijeti moberu. Ozbiljne studije pokazuju da je za žene rizik da budu žrtve mobinga
75% veći nego za muškarce. Posebno su ranjive ţene koje imaju visoki stepen zavisnosti od posla
koji obavljaju. Žene gotovo isključivo zlostavljaju čene, pa je mogućnost da ženska meta bude
zlostavljana od strane žene 63%. Žene zlostavljaju muškarce u 8% slučajeva, a žene u 50%
ukunog zlostavljanja na poslu. Žene su bolji zlostavljači, više su manipulativne, suptilne,
šarmantne često uz osmjeh, a rijetko koriste fizičko nasilje. Zanimljivo je da po pravilu muškarci

Vučević Tijana; Mobing kao devijantna pojava u radu; Novi Sad 2008.god. str. 7.