Sadni materijal
SADRŽAJ:
1.1. Tipovi sadnog materijala i njihove karakteristike....................................................2
1.2. Starost sadnog materijala..........................................................................................4
1.3. Čuvanje sadnog materijala........................................................................................6
1.4. Priprema sadnica.......................................................................................................8
1.5. Vreme sadnje............................................................................................................9
2. METODE POŠUMLJAVANJA SADNJOM................................................................11
Sadnja sadnica sa obloženim korenom Ognjen Samardžija
UVOD
1

Sadnja sadnica sa obloženim korenom Ognjen Samardžija
Sadnice i presađenice
se sade sa slobodnim i obloženim korenom. Konkretno u ovom
maturskom radu obratićemo više pažnje na sadnice sa obloženim korenom, jer nam to
zapravo i jeste tema maturskog rada.
Ožiljenice
predstavljaju tip sadnog materijala koji je karakterističan za razmnožavanje
pomoću reznica. Tip ožiljenice 1/0, 2/0, 1/1, 2/2, 1/2 i 2/3 koriste se za osnivanje plantaže
topola i vrba.
Reznice
se osim za proizvodnju korenjaka, mogu upotrebljavati i kao sadni materijal za
direktnu sadnju na terenu, prvenstveno za osnivanje kultura i plantaže vrba. Prutovi za
reznice dobijaju se ili iz matičnjaka u rasadniku ili od izbojaka i izdanaka sa odraslog
drveća i žbunja.
Motke, štapovi, kolje
jesu odsečeni krupniji, višegodišnji izbojci ili izdanci, dugački 2 –
3 m, a debeli 5 – 10 cm. Njima se najčešće razmnožavaju vrbe, ređe i topole na
periodično plavnim terenimma, na kojima se visoka voda duže zadržava. Pošumjavanje
takvih terena sitnijim sadnim materijalom ne bi dalo dobre rezultate, jer bi posađene
biljke bile delom svojom visinom poplavljene, zbog čega bi se ugušile. Motke se seku
toliko visoke da im krune ni u doba najvišeg vodostaja ne budu sasvim poplavljene.
Divljake
se koriste za pošumljavanje manjeg obima iz obližnje šume umesto sadnica iz
rasadnika. U takvim slučajevima vade se biljke koje su stare od jedne do pet godina. Da li
će biti mlađe ili starije zavisi od vrste drveća. Primer: divljake belog ili crnog bora ne
treba da su starije od jedne do dve godine, dok jelove i smrčeve, koje u ranoj mladosti
sporije rastu i koje su nežnije od borovih, treba da imaju tri do pet godina. Za
presađivanje se uzimaju divljake koje rastu na čistinama iz ređeg sklopa, dobro osvetljene
sa svih strana, Stabalca treba da su pravilno i dobro razvijena, da imaju pravilno
razmeštene bočne izbojke, nepovređeni vršni izbojak i normalan vršni pupoljak. Kod
vađenja divljaka iz zemlje nihov koren se prilično ozledi, zbog toga što se vadi iz
kompaktnog, zbijenog zemljišta. Pored toga, koren najčešće nije onako razgranat kao kod
sadnica iz šumskog rasadnika, gde je zemlja, zbog stalnog obrađivanja i zalivanja,
3
Sadnja sadnica sa obloženim korenom Ognjen Samardžija
rastresita i sipka. Nekad se ovakve biljke vade i presađuju zajedno sa zemljom oko
korena tj. busenom. Posle vađenja iz zemlje divljake se slažu u korpe i prenose do mesta
upotrebe. Ovakav sadni materijal, ako se uopšte upotrebljava, dolazi najčešće u obzir za
popunavanje starih, a ređe za podizanje novih kultura, a i za melioraciju degradivnih
šuma.
1.2. Starost sadnog materijala
Za tipična pošumljavanja šireg obima upotrebljavaju se obično sadnice i mlađe
presađenice. Presađenice ili kako ih još nazivamo ožiljenice topola, služe za podizanje
intenzivnih kultura i plantaža. Sanja mladih biljaka ima svojih prednosti i nedostataka
kako u biološkom, tako i u ekonomskom pogledu. „Ukoliko su biljke mlađe, utoliko je
manji njihov korenov sistem, što znači da je i manje izložen ozleđivanju. Osim toga takve
se biljke lakše privikavaju na novu sredinu, manje boluju od „šoka“, koji su pretrpele
zbog premeštanja iz povoljne sredine u rasadniku u znatno nepovoljnije uslove klime i
zemljišta na terenu gde se sadi. Zato posle presađivanja brže prirašćuju.“
posmatramo sa ekonomskog aspekta upotreba mlađih biljaka je jeftinija, jer njihovo
odlaganje u rasadnicima u poređenju sa odraslijim, starijim materijalom. Izdaci oko
vađenja i presađivanja starjih biljaka znatno su veći od onih za mlađe biljke.
Nedostatak sadnje sasvim mladih biljaka, na primer, jednogodišnjih sadnica cetinara,
pogotovo onih koji u prvim godinama sporije rastu, jeste u tome što ne stignu da u toku
jedne vegetacione sezone dovoljno odrvene, niti da se razvijaju zbog čega lako postaju
plen raznih štetočina, insekata i gljiiva ili stradaju od korova, suše, mraza i drugih
nevolja. Dakle, kada se imaju u vidu teškoće u vezi sa suviše mladim sadnim materijalom
i da se kulture podignute od vrlo mladih biljaka rednovno moraju više puta popunjavati,
dolazimo do zaključla da jednogodišnje sadnice nisu uvek u krajnjem ishodu jeftinije od
presađenica 2 – 1 ili 2 – 2. Jeftinije je njihovo gajenje u rasadnicima, ali je zato skuplji
rad koji se ulaže u podizanje kulture.
Stilinović S., Jakoviljević I.: „Šumske kulture i plantaže za III i IV razred šumarske škole“, ZUIS,
Beograd, 2003. str. 48.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti