2

Osiguranje   je   kompleksna   aktivnost   usmerena   na   čuvanje   dobara   i   obnovu   oštećene 

imovine, a kad se radi o osiguranju lica, to je onda sistem mera za očuvanje života, zdravlja i 

životnog   standarda.   Ciljevi   osiguranja   su   ekonomska   zaštita   imovine   i   lica,   a   ti   ciljevi   se 

ostvaruju isplatom naknade štete za oštećenje i propale stvari, odnosno isplatom ugovorenih 

iznosa o osiguranju lica, kad nastane osigurani slučaj. Osiguranje ima i psihološki efekat – stvara 

osjećaj sigurnosti, uvjerenja da ih štetni događaji neće oštetiti ili suviše oštetiti. Štetni događaj 

tako neće imati dejstvo potpuno neočekivanog slučaja. Rizik prelazi na zajednicu. 

Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno, 

ali se ipak dešavaju. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim pojavama, štetne posljedice se 

mogu ekonomski ublažiti ili otkloniti. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo 

ako postoji masa osiguranika. Osiguranje uključuje i preventivne mere, zbog toga su osiguravači 

dužni   pri   utvrđivanju   uslova   osiguranja,   odnosno   prilikom   zaključivanja   ugovora   sa 

osiguranicima, predvidjeti i mere koje imaju svrhu otklanjanje uzroka i smanjenja šteta (gubitak 

prava na naknadu, davanje premije pažljivijim i sl.)

Funkcija osiguranja je trojaka: 

čuvanje imovine – preduzimanje preventivnih i represivnih mera, te naknada štete

akumulacija novčanih sredstava – koja se stavljaju na raspolaganje poslovnom 

svetu

socijalna sigurnost - ublažavanje materijalnih nezgoda

background image

4

Druga  grupa: 

poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja

zastupanja u osiguranju

snimanje rizika, 

snimanje i procena štete

prodaja ostatka osiguranih uništenih stvari

pružanje pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju

Ugovor o osiguranju

Ugovor o osiguranju je ugovor kojim se obavezuje ugovaratelj osiguranja da, na načelima 

uzajamnosti   i   solidarnosti,   udružuje   određeni   iznos   u   zajednici   osiguranja   (osiguravatelj),   a 

zajednica   se   obavezuje   da,   ako   se   desi   događaj   koji   predstavlja   osigurani   slučaj,   isplati 

osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo. 

Obeležja ovog ugovora su: sinalagmatičnost, teretnost, formalnost, a u pojedinim slučajevima i 

svojstva ugovora u korist trećih lica.

Pravna priroda posla osiguranja

O pravnoj prirodi osiguranju postoji više teorija koje se mogu podeliti u dve grupe: 

ugovorna i protivugovorna shvatanja. Protivugovorna teorija tvrdi da je posao osiguranja rezultat 

delovanja   ekonomski   jače   strane   –   osiguravača   pa   zbog   toga   nije   ugovornog   karaktera.   On 

unapred,   poput   zakonodavca,   propisuje   pravila   za   buduće   slučajeve   osiguranja.   Nema 

ravnopravnosti volja, pa prema tome ni ugovora. Drugi, pak, tvrde suprotno tj. da je ovaj pravni 

posao ugovornog karaktera i to je potkrepljeno sa 5 teorija i to: 

teorija naknade štete

 – po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od 

štetnih posljedica

mešovita teorija

 – po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o šteti koja 

se može dogoditi, a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatorni pravni posao

5

aleatorna   teorija

-   tvrdi   da   ne   postoji   ekvivalentnost   između   osiguravača   i 

osiguranika jer je moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete

Teorija prestacija

 – tvrdi da je ugovor ekvivalentan jer on obavezuje obe strane 

na vršenje određenih obaveza (plaćanje premije i otklanjanje štete)

Teorija organizovanja zaštite od rizika

 – osiguravač se za premiju obavezuje da 

će naknadom štete obezbediti osiguranika.

Zaključivanje ugovora o osiguranju

U   najvećem   broju   slučajeva   osiguravač   traži   posao,   saugovorače,   preko   svog 

predstavnika   (akvizitera   osiguranja)   koji   može   imati   posrednička   ili   zastupnička   ovlaštenja. 

Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. U pravu BiH, primera radi, ukoliko 

zastupniku osiguravač nije odredio obim ovlaštenja, zastupnik je po samom zakonu ovlašten na 

sklapanje ugovora u ime i za račun osiguravača. . .

U našoj praksi osiguranje se zasniva ugovorom, a on se zaključuje na osnovu pismene 

ponude (formulara). U nekim uporednim pravima ova ponuda uopšte ne obavezuje, dok kod nas 

po   Zakonu   pismena  ponuda   veže   ponudioca  za  vreme   od   8   dana   od   prispjeća  osiguravaču. 

Ponudilac može obezbediti i kraći rok. Kod životnog osiguranja ponuda veže ponudioca 30 dana 

od prispeća.

ZOO predviđa tri načina zaključivanja ugovora: 

kao pravilo uzima se da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu 

polisu osiguranja, ili listu pokrića. 

kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora osiguravaču i ovaj je 

prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu

za neke slučajeve, uslovima osiguranja može biti predviđeno da ugovorni odnos iz 

osiguranja   može   nastati   samim   plaćanjem   premije   (zbog   hitnosti   roba   u 

transportu)

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti