1. PRIVREDNO PRAVO KAO GRANA PRAVA

Privredno pravo je posebna grana prava koja obuhvata pravne norme kojima je regulisan
položaj privrednih subjekata (fizičkih i pravnih osoba), zatim pravne norme kojima je
regulisan njihov odnos prema državi, kao i pravne norme o pravnim poslovima koje oni
obavljaju u međusobnim odnosima.
Dakle privredno pravo sastoji se iz:

Dijela koji možemo nazvati “poslovno pravo”

Reglementskog prava

Statusnog prava

2. IZVORI PRIVREDNOG PRAVA.

Ustav (određuje temelje društvenog i političkog uređenja na kojima se dalje razrađuje
pravni sistem)

Zakoni (donose ih zakonodavni organi po posebnoj proceduri)

Podzakonski akti (akti opština i kantonalnih skupština koji se donose zbog razrade
zakona)

Autonomno trgovačko pravo (uzanse, običaji)

3. POJAM PRAVNOG ODNOSA

Svi društveni odnosi nisu predmet pravnog regulisanja. Oni koji su uređeni pravnom normom
nazivaju se

pravnim odnosima

. Društveni odnos prerasti će u pravni onda kada na njegov

nastanak, promjenu ili prestanak utiče neka činjenica kojoj pravna norma priznaje to dejstvo.
Dakle,

pravne činjenice

su određene okolnosti za koje objektivno pravo veže nastanak,

promjenu ili prestanak pravnog odnosa.
Pravne činjenice mogu biti različite, a u pravnoj teoriji i praksi izvršena je slijedeća
klasifikacija:

S obzirom na njihov nastanak mogu biti prirodni događaji i ljudske radnje

S obzirom na njihovu funkciju mogu biti pretpostavke, pravne osnove, presumpcije i

fikcije
Pretpostavka je pravna činjenica koja mora nastati da bi se zasnovao, promijenio ili prestao
neki pravni odnos. (smrt ostavioca, imovina, nasljednici sposobni da naslijede itd)

Pravna osnova je ona bitna pretpostavka za koju se vezuje postanak, promjena ili prestanak
nekog pravnog odnosa. Dakle, svaka pretpostavka je pravna činjenica ali nije pravna osnova.
Pravna osnova je ona bitna pretpostavka koja za sebe veže sve ostale pretpostavke (postojanje
oporuke ili činjenica krvnog srodstva između ostavioca i nasljednika)
Presumpcija – takva činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokaže suprotno (upisano
stanje u zemljišnim knjigama)
Fikcija – za razliku od pretpostavke je činjenica za koju se zna da se nije dogodila ili se
nikada neće ni dogoditi, ali se uzima kao da se dogodila da bi neki pravni odnos mogao
nastati, promijeniti se ili prestati.

4. SADRŽAJ PRAVNOG ODNOSA

Pravni odnos sastoji se iz ovlaštenja jednog subjekta i dužnosti drugog subjekta koji
učestvuju u tom pravnom odnosu.

Prema tome dvije bitne komponente pravnog odnosa su ovlaštenje i dužnost. Ovlaštenje i
dužnost nalaze se u odnosu korelacije – svakom ovlaštenju jednog subjekta odgovara dužnost
drugog subjekta i obratno. Ukoliko se ovlaštenje vrši u vlastitom interesu naziva se
SUBJEKTIVNO PRAVO.

Pod pojmom subjektivnog prava podrazumijevamo na objektivnom pravu (pravnim
pravilima) zasnovano ovlaštenje određenog subjekta koje se odnosi na određeno ponašanje.
Npr. Pravo na prodaju određene stvari (vlasništvo).

Elementi subjektivnog prava
Ovlaštenje
Sopstveni interes nosioca (titulara) prava
Zahtjev (tužba u materijalnom smislu)
OVLAŠTENJE – pravo koje osigurava nosiocu tog prava određeno ponašanje ili traženje od
drugog lica da se ponaša na određeni način
SOPSTVENI INTERES TITULARA PRAVA – cilj zbog kojeg je uspostavljeno određeno
ovlaštenje, prisvajanje ili iskorištavanje nekog svojstva, predmeta, objekta od strane
ovlaštenog subjekta.
TUŽBA U MATERIJALNOM SMISLU – obezbjeđena mogućnost nosioca prava da se u
slučaju povrede njegovih ovlaštenja obrati nadležnom državnom organu. Od tužbe u
procesnom smislu razlikuje se od toga što tužba u procesnom smislu predstavlja podnesak
koji se dostavlja sudu i kojim se pokreće postupak zaštite subjektivnog prava.
Obaveza – definiše se kao zapovijed određenom ponašanju , dužnost da se nešto izvrši ili
pretrpi.

5. OBJEKTI PRAVNOG ODNOSA

-Su sve ono na šta su usmjereni i na čemu se ostvaruju ovlaštenja i obaveze. Objekat je razlog
zbog kojeg nastaju pravni odnosi, ima imovinski karakter i može se mijenjati i prelaziti iz
jedne imovinske mase u drugu.
To mogu biti:
-stvari
-ljudske radnje
-lična dobra
-proizvodi ljudskog duha (intelektualne tvorevine)

Stvari (Res) - materijalni dijelovi prirode
- primijetni osjetilima
- postoje ili se može pretpostaviti da će nastati u budućnosti
- u čovjekovom vlasništvu

Mogu se podijeliti na:

1. Pokretne i nepokretne (res mobiles, res immobiles)
2. Zamjenjive i nezamjenjive stvari (res fungibiles, res non fungibiles)
3. Potrošne i nepotrošne (res consumptibiles, res non consumptibiles)

Pod pojmom poslovne sposobnosti podrazumijevamo sposobnost da svojim vlastitim
aktivnostima i izjavama volje stičemo nova prava i obaveze ili upravljamo postojećim
pravima i obavezama.

Obzirom na to da poslovna sposobnost osobe može dovesti i do gubitka nekih prava,
razumljivo je da je za sticanje poslovne sposobnosti potrebna određena dobna granica i da
svaka fizička osoba ne može imati jednak stepen poslovne sposobnosti.

Iz tog razloga potpuna ili puna poslovna sposobnost stiče se punoljetstvom sa navršenih
18. godina života, a u nekim slučajevima može se steći i ranije (stupanje maloljetnika u
brak ili zaključenje radnog odnosa sa navršenih 15 god. života)

Nasuprot tome postoji i ograničena ili djelimična poslovna sposobnost. U tom slučaju
osobe koje imaju ograničenu poslovnu sposobnost mogu u pravilu same sklapati pravne
poslove, ali takvi pravni poslovi važe od trenutka kad ih odobri zakonski zastupnik
kojeg ima osoba sa ograničenom poslovnom sposobnošću.

Potpuna poslovna nesposobnost – osobe koje su potpuno poslovno nesposobne ne mogu
uopće samostalno sklapati pravne poslove. Za njih poslove sklapaju njihovi zakonski
zastupnici.

Prema zakonu o porodičnim odnosima potpuno poslovno nesposobni su

maloljetnici do navršenih 18 godina života (osim u navedena dva slučaja) i punoljetne
osobe koje su iz zakonom određenih razloga potpuno lišene poslovne sposobnosti
(duševni bolesnici).

POJAM PRAVNE OSOBE:

Pravna osoba je jedinstvena organizacija kojoj je pravni poredak priznao pravnu
sposobnost. To znači da pravni poredak može nekoj društvenoj organizaciji priznati
svojstvo pravnog subjekta iako je ta organizacija potpuno različita od fizičke osobe
(čovjeka). Svaka je pravna osoba društvena tvorevina, međutim svaka društvena tvorevina
nije samim tim i pravna osoba. Postavlja se pitanje kada jedna društvena organizacija
dobiva status pravne osobe (pravnu sposobnost). Postoje tri različita sistema (ovisno od
države do države):

Sistem slobodnog udruživanja
Sistem koncesije
Sistem normativnog akta

Po našem pozitivnom zakonodavstvu, društvena organizacija postaje pravna osoba
momentom registracije u nadležnim ustanovama.

Postoji značajna razlika između pravnih i fizičkih lica iako su oba ova subjekta nosioci
prava i obaveza. Ta razlika posebno se očituje kod pravne sposobnosti, jer fizička osoba
može u načelu biti nosilac svih prava i obaveza koje postoje. Nasuprot tome obim prava i
obaveza pravne osobe je određen i ovisi o cilju koji ta pravna osoba treba da ostvari. Zato
se kaže da fizička osoba ima opću pravnu sposobnost, a pravna posebnu.Ta posebna
pravna sposobnost pravne osobe određuje se statutom/ugovorom pravne osobe u kojem je
iskazan: cilj, nastanak, imovina, organiziranje, zastupanje, nadzor, prestanak pravne
osobe.
Kada je riječ o poslovnoj sposobnosti pravne osobe ona predstavlja sposobnost pravne
osobe da svojim očitovanjem volje stiče određena prava i obaveze. Pravna osoba to

sprovodi putem svojih tijela i organa imenovanih statutom ili osnivačkim ugovorom.
Tijelo pravne osobe treba da radi u okvirima koji su predviđeni statutom i te
radnje/aktivnosti tijela smatraju se radnjama same pravne osobe.

•

PRAVNA OSOBA PRAVNU I POSLOVNU SPOSOBNOST STIČE
ISTOVREMENO!

Kod pravnih osoba ne postoji stepenovanje poslovne sposobnosti, kao što je to slučaj sa
fizičkim osobama. Onog trenutka kad pravna osoba stekne pravnu sposobnost (registracijom)
ona je POTPUNO poslovno sposobna.
Pravna osoba takođe ima i deliktnu sposobnost, jer može počiniti protupravnu radnju putem
svojih tijela i organa.
Privredni subjekti po našem pozitivnom pravu mogu prestati:
- istekom vremena za koje društvo osnovano,
- statusnom promjenom (spajanjem, pripajanjem i podjelom),
- okončanjem stečajnog postupka i postupka redovne likvidacije,
- prestankom na osnovu odluke suda (ne ostvaruje prihod, oduzeto odobrenje) i
- odlukom članova odnosno skupštine društva.

REGISTRACIJA PRAVNIH OSOBA – USLOV ZA STICANJE PRAVNE I
POSLOVNE SPOSOBNOSTI!!

7. PRAVNI POSLOVI

Pravni posao je stranačko očitovanje volje koje je, ili samo za sebe ili u vezi sa drugim
potrebnim pravnim činjenicama, usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka,
među kojima su najvažniji postanak, promjena ili prestanak nekog imovinsko-pravnog
odnosa.

Pretpostavke za nastanak pravnog posla:

Volja

Očitovanje volje

Pravna i poslovna sposobnost stranaka

Moguća, dopuštena, određena ili odrediva radnja

Dopuštena osnova (bitna pretpostavka za koju se vezuje postanak, promjena ili

prestanak nekog pravnog osnova – postojanje oporuke)

Ponekad određena forma pravnog posla

U teoriji se ustalilo nekoliko kriterija po kojima možemo pravne poslove podijeliti u nekoliko
vrsta. Tako imamo

1. JEDNOSTRANE I DVOSTRANE PRAVNE POSLOVE gdje je kriterij za podjelu

BROJ IZJAVLJENIH VOLJA – najtipičniji primjeri jednostranih pravnih poslova:
testament, prihvat ponude
Kod dvostranih pravnih poslova imamo očitovanjem volje dvije stranke koje stoje jedna
nasuprot drugoj.

•

Dvostrani pravni poslovi nazivaju se UGOVORI

Za nas su najznačajniji tzv. Obvezni ili obligacioni ugovori koji predstavljaju pravne
poslove kod kojih se jedna ugovorna strana obavezuje drugoj na određenu činidbu.

dužnikova stvar da nju zadrži dok mu ne bude isplaćeno potraživanje.
Ovaj institut sličan je zalogu ali se od njega razlikuje po tome što prestaje čim se vjerovnik
izgubi faktičku vlast na stvari, ne može se prenositi i što u pravilu nastaje ex lege (po sili
zakona) a zalog ugovorom.

Poručanstvo je ugovor kojim se treća osoba (poruk) obavezuje vjerovniku da će ispuniti
obavezu dužnika ako on to ne učini. Slično jemstvu ali je jemstvo obaveza dužnika prema
jemcu koji je ispunio ugovor.

Ugovorna kazna (penal) je ugovorom određena svota novca ili druga imovinska korist koju
se dužnik obavezuje predati povjeriocu ako ne ispuni svoju obavezu ili zakasni sa njenim
ispunjenjem.

10. UGOVORI POSLOVNOG PRAVA POJAM UGOVORA I OSNOVNA NAČELA

UGOVOR

predstavlja saglasnost izjava volje koja proizvodi odgovarajuće pravno i

ekonomsko dejstvo. Oni predstavljaju najvažniju vrstu pravnih poslova ali i najčešći izvor
obligacija bez obzira da li se radi o fizičkim ili pravnim licima.
Ugovor predstavlja zakon za ugovorne strane. Za oslobađanje od izvršavanja ugovornih
odnosa utvrđeni su strogi uslovi a radi se o pravnim institutima:

Nemogućnost ispunjenja

Promijenjene okolnosti

Prekomjerno oštećenje

Zelenaški ugovor i

Viša sila

Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji
nije odgovorna ni jedna strana, gasi se obaveza i druge strane, a ako je ona već ispunila
nešto od svoje obaveze može zahtijevarti povrat onog što je dato .

Ako poslije zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze
jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora ugovor se može
raskinuti.
Ako je između obaveza ugovornih strana u momentu sklapanja ugovora postojala
očigledna nesrazmjera, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora, ako za pravu
vrijednost tada nije znala niti je morala znati.
Zelenaški ugovor postoji u slučaju kada neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim
materijalnim prilikama, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću, ugovori za
sebe ili nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugoj
ugovornoj strani dao ili učinio.
Ugovorna strana oslobađa se odgovornosti po osnovu preuzetih obaveza iz ugovora ako
dokaže da šteta koja je nastala potiče od nekog uzroka na koji on nije mogao uticati.

ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

Zaključenju ugovora, u ovisnosti od njegovog značaja i složenosti prethode u pravilu
određene predradnje odnosno duži ili kraći pregovori. Ova faza svakako može i da izostane, kao
što je slučaj npr. kod ugovora koji se sklapaju na unaprijed predviđenim obrascima.