Amir Imširović 

TEORIJA

DRŽAVE I PRAVA

II  dio 

– TEORIJA  PRAVA –

1.  PITANJE:        «Deskriptivni i preskriptivni iskazi»

Iskaz

 je misao izražena ili iskazana jezikom.

To je skup riječi kojim se prenose misli među ljudima.

Dva su glavna tipa iskaza:- deskriptivni i preskriptivni iskazi.

Deskriptivni iskaz 

je skup riječi kojim se 

tvrdi, opisuje ili

 

objašnjava

 

nešto što jest, što je bilo ili što će biti.

Preskriptivni iskaz 

je skup riječi kojim se 

od nekoga

 

traži

 

da izvrši neko 

ponašanje.

Deskriptivni i preskriptivni iskazi, razlikuju se prema više osnova ali 

glavna je razlika u njihovim 

društvenim funkcijama

.

Funkcija deskripcija je da obavještavaju o činjenicama i da na taj način 

posredno utiču na ponašanje ljudi.

Funkcija preskripcija je da obavještavaju o nečijim željama i da tako 

neposreno utiču na ljudska ponašanja, usmjeravajući ih u određenom 

pravcu.

Preskriptivnih iskaza ili traženja ima više vrsta:

- molba, savjet, preporuka;

- zahtjev;

- obečanje.

Molbi, savjetu i preporuci

 je zajedničko da su to traženja 

«neobavezujuća» za adresata, traženja koja nisu prisilna i koja ovise 

samo o razumu i volji adresata da li će traženju udovoljiti. To znači da 

adresat neće biti sankcionisan niti će imati kakvu posljedicu od strane 

onoga koji traži.

background image

-

prema vrstama i težini sankcije 

(norme sa psihičkom i fizičkom 

prisilom);

-

prema oblicima izražavanja 

(nepisane i pisane norme).

3.  PITANJE:         «Običajne, moralne i pravne norme»

*1-

 Norme koje zahtijevaju da mlađe osobe prve pozdravljaju starije, da 

prisustvuju       pogrebu poznate osobe, nazivamo – 

običajne norme.

Skup svih običajnih normi nazivamo 

običaj ili običajni poredak.

Neizvršavanje običajnih normi nema nekog značaja za opstanak i 

funkcionisanje društva. Sankcija (kazna) kojom prijeti običajna norma je 

dosta blaga (osuda, prigo-vor, gubitak ugleda, podsmijeh...)

*2-

 Norme koje zahtijevaju da budemo pošteni, dobri prema drugima  

nazivamo 

moralne norme.

Skup svih moralnih normi nazivamo 

moral ili moralni poredak.

*3-

 Norme koje zahtijevaju da vozimo desnom stranom ulice, da platimo 

porez, da muškarci moraju služiti vojni rok,  nazivamo – 

pravne norme.

Skup svih pravnih normi, nazivamo 

pravo ili pravni poredak.

Moralne i pravne norme su usmjerene na odnose koji su značajniji za 

opstanak i funkcionisanje društva.

Sankcije kojima prijete moralne i pravne norme jesu teške  (prezir, 

isključenje, lišava-nje života, ozljede, zatvor..).

Neki od kriterija 

razlikovanja moralnih od pravnih

 normi su po:

- osobinama društvenih odnosa; 

- namjerama;

- tvorcima;

- načinu stvaranja i primjeni;

- tip normativnosti;

- sastav i odnosi normi;

- kazne;

- postupak sankcionisanja.

Pravna norma

 je društvena norma koja usmjerava za društvo jedan 

važan konflikt, redovno nosi fizičku sankciju, obično je pisana, a stvara 

je i sankcioniše na organi-zirani način državni ili društveni subjekt.

4.  PITANJE:          «Država i drugi tvorci pravnih normi»

Najpoznatija osobina prava, jeste njegova vezanost za državu. Ta 

vezanost je trostruka:

Prvo

, u svakom društvu država stvara najviše opće pravne norme. 

Te norme osiguravaju jedinstvo državno-pravnog poretka;

Druga

 bitna veza jeste u izricanju i izvršavanju pravnih sankcija – 

kazni. Protiv subjekata koji ne ostvaruju svoje obaveze izriču se 

konkretne sankcije;

Treća

 bitna veza je u tome što se sama država konstituira putem 

pravnih normi. To se događa u samom nastanku države tako da 

jedna skupina ljudi sa najviše političke moći sebe proglašava 

ustavotvorcem i donosi temeljne norme ustava, kojima konstituira 

najviše državne organe. Nakon toga, viši organi opet putem normi 

neprekidno naređuju nižim organima kako treba da rade, 

sankcioniraju ih ako ne rade kako treba, ukidaju postojeće i donose 

nove  pravne akte.

Prema tome, kao što nije moguće postojanje prava bez države, tako nije 

moguće ni nastajanje ni postojanje države bez prava, jer je država 

uvijek pravna tvorevina.

Pored države, pravne i opće norme stvaraju mnogi subjekti, najčešće u 

prisilnim okvirima državnog prava ili po ovlaštenju države.

U prošlosti to su bili Crkva, autonomne gradske oblasti, udruženja 

trgovaca, bankara, a u suvremenom svijetu to rade jake privredne 

organizacije koje svojim pravnim aktima (statuti, pravilnici, kolektivni 

ugovori) uređuju vlastito ustrojstvo, unutrašnje odnose i odnose sa 

drugim organizacijama.

Ovdje treba navesti i međunarodno javno pravo ili sistem normi koji 

usmjerava odnose između savremenih država.

Bitan utjecaj na proces stvaranja prava imaju i pravni naučnici, pravni 

savjetnici i odvjetnici.

5. PITANJE:        « Pravni sistem i proceduralnost prava»

Pravni sistem 

je skup pojava koje su sređene u relativno neproturiječnu 

i potpunu cjelinu prema određenim kriterijima.

background image

akata, kako bi se ukinule nezakonitosti između viših i nižih 

pravnih akata..

Sve ove proceduralne norme čine glavni aspekt 

formalizma prava

 – 

nužnih nor-mi koje treba poštivati da bi nastale pravne radnje.

6. PITANJE:              «Struktura pravne norme»

Pravna norma se sastoji od 

4

osnovna dijela:

 hipoteze 

(uvjet, 

pretpostavka),

 traženja, određenja delikta i sankcije.

(Ovaj sastav važi samo za opće pravne norme, dok individualne pravne 

norme imaju samo prva dva dijela: hipotezu i traženje).

Hipoteza

 (uvjet, pretpostavka) je početni dio pravne norme koji 

spominje 

subjekte

 

kojima je norma upućena, i situaciju u kojoj se oni 

moraju naći da bi se na njih primijenilo traženje iz pravne norme.

 Samo 

subjekti koji se nalaze u opisanoj situaciji, dužni su se ponašati prema 

normativnom traženju (npr. u vožnji – vezati pojas). 

Da bi se subjekti morali ponašati prema traženju, uvjet je da se oni nađu 

u situaciji opisanoj u hipotezi.

Traženje 

je središnji, i za cilj norme najvažniji dio, i u njemu se nekim 

subjektima postavlja 

pravna obaveza

 da izvrše ili neizvrše neku radnju 

i ujedno se drugim subjek-tima daje  

pravno ovlaštenje

 na takvo 

činjenje ili nečinjenje.

Određenje delikta

 je dio norme koji spominje 

neizvršenje pravne 

obveze

 tj. zabra-njenu radnju, koja je uvjet za primjenu sankcije.

Delikt, kao zabranjena radnja, može se napraviti činjenjem ili 

nečinjenjem.

Sankcija

 je završni dio norme, kojom se jednom državnom organu 

propisuje obveza i ovlaštenja da prisili na izvršenje obveze subjekta ili 

da mu izrekne određenu kaznu zbog počinjenog delikta.

Sankcija je prvenstveno upućena državnom organu najčešće sudu, ali 

ona uglavnom djeluje motivirajuće na subjekte pravne obveze - da 

obvezu izvrši.

Želiš da pročitaš svih 33 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti