VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ZA MENADZMENT U 

SAOBRAĆAJU

Poslovna Etika

SEMINARSKI RAD

Tema:

Obaveznost morala

Profesor:                                                                                Student:

Dr Vidimir Veljkovic                                                       Marko Antic

                                                                         Br. Indeksa: MS182P

NIŠ 2014

1.Uvod

Najveći   broj   definicija   morala   određuje   moral   kao   jednu   vrstu   društvenih   normi   o   ljudskom 

ponašanju. Kad se moral sagledava kao skup normi određene vrste, onda se može konstatovati da postoje 
dva ,,najrasprostranjenija’’ značenja ovog pojma:

Prvo   značenje   reči   moral   jeste:   vrsta   normi   koje   imaju   određenu   sadržinu   i   time   se   obuhvata 
sadržinski (materijalni) pojam morala. Drugo značenje: norme koje imaju određeni oblik (formu) i 
njime je obuhvaćen spoljni (formalni) pojam morala (Lukić 1995, 111).

Navodimo   i   veoma   uticajnu   definiciju   morala   koju   je   predložio   Vuko   Pavićević   prema   kojoj 

je ,,moral oblik ljudske prakse, oblik delatnog, praktičnog odnošenja čoveka prema svetu, prema drugim 
ljudima kao i prema sebi samom’’ (1974, 11).

On [moral] se manifestuje u vrednosnom procenjivanju ljudskih postupaka i htenja kao pozitivno ili 
negativno vrednih (odnosno nevrednih), pri čemu se prvi odobravaju, žele, preporučuju, zapovedaju, 
a drugi ne odobravaju, kude, osuđuju, zabranjuju (Pavićević 1974, 111).

Inače,   pojedinačno   delanje   i   delanje   u   okviru   društva   (zajednice)   odnosi   se   na   sledeća   pitanja 

moralnog fenomena:

-

izvor ili poreklo moralnosti,

-

način uspostavljanja moralnog fenomena,

-

delatne oblike moralnosti i

-

svrhu (smisao) moralnosti.

background image

3

samo   uviđa   razumom,   koja   često   vrši   pritisak   na   njegove   prirodne   sklonosti,   ostvaruje   njegovo 
čoveštvo, a za čiji prekršaj on oseća grižu savesti, dok društvo na njega primenjuje spoljašnje sankcije 
uz istovremeni zahtev da on oseća grižu savesti (Lukić 1995, 127).

2.1.     Elementi morala

Kao   sistem   sponatno   nastalih   i   dobrovoljno   prihvaćenih   normi   o   ljudskom   ponašanju   moral 

predstavlja veoma složenu pojavu koja se sastoji iz većeg broja elemenata. Najveći broj autora prepoznaje 
sledeća tri elementa morala:

-

moralne norme,

-

moralni sud i

-

moralne sankcije.

Pojedini autori kao poseban element morala izdvajaju i moralno ponašanje.

Moralne norme se razlikuju na osnovu moralnih principa, i one svakom članu zajednice omogućavaju 

konkretno moralno delovanje. One su, u stvari, nepisana pravila; njima se regulišu odnosi unutar određene 
zajednice   (između   pojedinca   i   grupe).   Ono   što   je   značajno   za   moralnu   normu   je   to   da   čovek   u   svom 
svakodnevnom delovanju određuje pojedino ponašanje kao ljudsko ili neljudsko, humano ili nehumano, dobro 
ili loše, odnosno kao pozitivno ili negativno. Svako društvo, klasa ili sloj svojim normama određuje dužnosti i 
obaveze svojim članovima, ali i ponašanja u društvu. Moralna norma zbog toga predstavlja osnovu za sticanje 
moralnog suda, odnosno, polazeći od nje se sudi i daje mišljenje o vrednosti ponašanja pojedinca ili grupe. 

Moralni sud predstavlja stav

 

društva prema datom, konkretnom moralnom ponašanju

 

koje može biti 

dobro   ili   loše,   pozitivno   ili   negativno   itd.   Zašto   je   za   čovaka   važno   da   formira   moralne   sudove   o 
najrazličitijim delovanjima (postupcima)? Donošenje odgovarajućeg moralnog suda je, naime, preduslov da 
čovek kao praktično biće usvoji moralne norme, te da se prema njima ponaša i formira odnos kako prema 
sebi, tako i prema drugim ljudima. Moralnim sudovima se, recimo, tvrdi da je neki postupak dobar, te se 
prema takvom delovanju zauzimaju pozitivni stavovi prihvatanja, divljenja itd. S druge strane, ono što je loše 
odbacuje se, uz zauzimanje stavova osude, prekora, prezira itd. Moralni sud kao celovit čin sastoji se iz dve 
vrste ocena: (1) ocene moralne vrednosti samog postupka i (2) ocene moralne vrednosti motiva zbog kojih je  
neka osoba tako postupila (Damnjanović 2009, 21).

Moralne   sankcije   su   mere   koje   preduzimaju   društvo,   država   i   sam   pojedinac   prema   sebi   zbog 

nepoštovanja moralnih normi. Moralne sankcije se dele na: (1) unutrašnje (lične) i (2) spoljašnje (društvene). 
Unutrašnja   moralna   sankcija   je,   u   prvom   redu,   griža   savesti,   ali   se   može   ispoljiti   i   kroz   želju   za 
samokažnjavanjem ili kroz  osećanje  prezira  prema samom sebi, neodređenog straha, opšte  nelagodnosti. 
Griža savesti je, u stvari, autonomna moralnost, to jest prava moralnost koja je odraz unutrašnje potrebe  
čoveka.

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti