JU SREDNJA ŠKOLA ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE
SARAJEVO
MATURSKI RAD
ŠIROKOPOJASNE PRISTUPNE TEHNOLOGIJE
MENTOR
UČENIK
Kretija Branka dipl. ing. el.
Avdagić Ahmed IV-1
SARAJEVO, MAJ 2015.g.
JU SREDNJA ŠKOLA ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE
SARAJEVO
MATURSKI RAD
ŠIROKOPOJASNE PRISTUPNE TEHNOLOGIJE
Ocjena:
____________________________
Komentar:
Komisija:
1.___________________________
2.___________________________
3.___________________________
1. UVOD
Početkom ’80-tih godina prošlog vijeka na tržištu telekomunikacionih usluga izdvajala
su se tri nezavisna segmenta: javni fiksni telefonski servis, servis kablovske televizije i
povezivanje računara u izolovane lokalne računarske mreže. Kao rezultat procesa deregulacije
i liberalizacije tržišta telekomunikaconih usluga tokom ’90-tih godina i značajno povećanog
interesovanja korisnika za multimedijalne servise ova tri segmenta objedinila su se u
jedinstveni segment, sa ciljem da se korisnicima ponudi univerzalni širokopojasni servis,
preko jedinstvene pristupne mreže. Bez obzira na princip realizacije, sa stanovišta korisnika
telekomunikaciona mreža treba da obezbijedi:
pouzdanu komunikaciju izmedju krajnjih korisnika, uz minimalno vrijeme uspostavljanje
veze i kašnjenje signala;
• razmjenu informacija u formatu pogodnom za prijem i eksploataciju na korisničkim
terminalima, uz odgovarajući kvalitet servisa zahtijevan od strane korisnika;
• pružanje dodatnih usluga u skladu sa zahtjevima korisnika i visoku fleksibilnost;
• jednostavno održavanje uz minimalnu vjerovatnoću otkaza.
Razvoj širokopojasnih usluga značajno utiče na razvoj mnogih sektora privrede ali i
društva u cjelini. Postoje mnogobrojne studije na ovu temu kojima se ističe značaj tržišta
telekomunikacija i njen uticaj na porast bruto društvenog proizvoda (BDP). Širokopojasne
tehnologije nude velike mogućnosti za unapređenje društveno-ekonomskog položaja
pojedinaca, od pristupa različitih tipova obrazovanja ili mogućnost informisanja o
zdravstvenoj usluzi, preko elektronskog plaćanja računa mobilnim telefonom itd. Sve ovo
omogućava uštede za pojedince, ali i brži i lakši pristup informacijama koje su značajne i za
privatni ali i za poslovni život. Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU) je
identifikovala nekoliko konkretnih problema čije posljedice bi se mogle umanjiti sa
upotrebom širokopojasnih tehnologija. To su tzv. milenijumski ciljevi za koje su se sve
zemlje članice Ujedinjenih nacija saglasile da bi na njima trebalo aktivno raditi u narednim
godinama. Primjeri upotrebe širokopojasnih tehnologija za ublažavanje socio-ekonomskih i
zdravstvenih problema u svijetu su višestruki. Istraživanje Međunarodne unije za
telekomunikacije pokazuje da u afričkim zemljama 27,8% djece bolje stiču znanja koja
dobijaju upotrebom ICT tehnologija. Drugim riječima, visoko kvalitetni edukativni program u
elektronskom obliku koji bi bio dostupan svoj djeci preko računara, laptopova ili drugih
elektronskih uređaja bi omogućio brže i kvalitetnije sticanje znanja. Sve prethodno navedene
prednosti upotrebe širokopojasnih tehnologija, nakon nekoliko godina intenzivne edukacije i
prezentacija širom svijeta su omogućile da se veliki broj zemalja odlučio da usvoji strategiju
razvoja širokopojasnih servisa u narednim godinama. Taj broj trenutno iznosi oko 130
zemalja sa tendencijom porasta.
2. PRISTUPNA MREŽA
2.1.
UVOD
Pristupna mreža povezuje krajnjeg korisnika s drugim mrežama i pružateljima usluga.
Pojednostavljeno rečeno, pristupna mreža se sastoji od lokalnih petlji, za koje se ponekad
koristi i naziv pretplatničke linije (subcriber lines), te od pridružene im mrežne opreme.
Pristupna mreža krajnjim korisnicima omogućava povezivanje s jezgrenom mrežom preko
koje pristupaju raznim uslugama. Lokalne petlje povezuju lokacije krajnjih korisnika usluge s
lokalnim centralama. U zapadnoj literaturi pojam pristupne mreže primjenjuje se na sve
tipove tehnologija koje se mogu koristiti između ovih tačaka u mreži, bez obzira na strukturu
mreže na prvom OSI sloju.
To znači da i optika i WLAN mreže imaju svoju verziju pristupnih
mreža. Pristupne mreže obuhvataju: POTS, N-ISDN, kablovski modem i DSL tehnologiju.
Slika 1: Lokalna petlja kao linija za pristup
2.2.
RAZVOJ PRISTUPNE MREŽE
Telekomunikacije su se početkom i sredinom XX vijeka razvijale tako što je za svaku
uslugu građena posebna infrastruktura. Na taj način nastale su odvojene mreže za telefonsku
uslugu, telegrafsku uslugu i uslugu za prijenos podataka. U mreži za telefonsku uslugu, veza
između krajnjih tačaka - telefonskih pretplatnika i njima najbližih komutacionih čvorova,
realizovana je zasebnim linijama koje se dodjeljuju svakom pretplatniku. Ove linije, dužine
od nekoliko stotina metara do par kilometara čine tzv. pristupnu mrežu. Pristupna mreža je
dominantno realizovana korištenjem kablova sa bakarnim provodnicima upredenim u
četvorke i/ili parice. Pristupna mreža građena je prema standardima za prijenos telefonskih
govornih signala u opsegu od 300 Hz do 3,4 kHz. Preko nje se realizuje tzv. POTS servis.
POTS je osnovni telefonski servis koji omogućava svim telefonskim korisnicima pristup
javnoj telefonskoj mreži PSTN.
Potreba za objedinjavanjem usluga, kao i za sve većim zahtjevima za prijenosom
digitalnih podataka, nametnula je potrebu da se naprave intervencije u samoj pristupnoj mreži.
Međutim, uzimajući u obzir ogromna ulaganja u kablovsku infrastrukturu pristunih mreža,
3. ŠIROKOPOJASNI PRISTUP
Razvojem Interneta i protokola TCP/IP pojavila se i rastuća potreba za korištenjem
drugih usluga u pristupnom dijelu mreže, osim tradicionalnog POTS-a. Paralelno s razvojem
Interneta tokom devedesetih godina prošlog stoljeća razvijen je i koncept širokopojasne
digitalne mreže integriranih usluga, B-ISDN (Broadband Integrated Services Digital
Network). Granica između uskopojasne i širokopojasne komunikacije postavljena je na 2
Mbit/ tj. na brzinu veću od brzine primarnog pristupa ISDN-u (PRA). Međutim, naknadno je
ta granica pomaknuta prema nižim brzinama, tj. na 144 kbit/s koliko iznosi podatkovna brzina
osnovnog pristupa ISDN-u (BRA).
Izvorna definicija širokopojasnog pristupa jeste da je to prijenos podataka brzinom od
2 Mbit/s. To su, naravno, teoretske brzine prijenosa, dok praktična brzina iznosi dosta manje.
Na samom početku 21. stoljeća širokopojasni pristup postao je jedna od ključnih smjernica
savremenih telekomunikacija. Širokopojasni pristup nije više isključivo mjera tehnološke
razvijenosti nekog društva, već govori i o njegovom razvoju u cjelini.
Postoji više tipova širokopojasnog pristupa, a to su: žičani (DSL, kablovski), bežični ( UMTS,
LTE, Wi-Fi, WiMAX), optički, satelitski i hibridni.
4. ŽIČANI ŠIROKOPOJASNI PRISTUP
Žičani širokopojasni pristup predstavlja pristup uslugama putem kablova (bakarnih
parica, koaksijalnih). Tehnologija koja se koristi za pristup putem bakarnih parica jeste DSL
(Digitalna Pretplatnička Linija) koja nudi širok sprektar svoji podtehnologija. Ova tehnologija
koristi postojeću telefonsku mrežu. Širokopojasni kablovski pristup predstavlja pristup uz
pomoć koaksijalnih kablova i kablovskih modema.
4.1.
DIGITALNA PRETPLATNIČKA LINIJA (DSL)
U vrijeme kad su se na tržištu pojavile tehnologije digitalne pretplatničke linije, DSL (Digital
Subscriber Line) alternativni oblici pristupa jezgrenoj mreži bili su sljedeći:
1. Pristup POTS kanalima s pomoću modema (voice-band modem, dial-up modem),
2. a prijenosne brzine su 33.600 bit/s ili najviše 56 kbit/s u smjeru prema korisniku;
3. Pristup uskopojasnim ISDN-om (N-ISDN) na osnovni pristupa BRA - prijenosna
brzina iznosi 160 kbit/s, a podatkovna brzina (na raspolaganju korisniku) 144 kbit/s,
na osnovi primarnog pristupa (PRA) - prijenosna brzina iznosi 2,048 Mbit/s, a
podatkovna brzina 1,984 Mbit/s;
4. Pristup mrežom kablovske televizije uz pomoću kablovskih modema;
5. Pristup prijenosnim E1-sistemima - prijenosna brzina iznosi 2,048 Mbit/s.
Pristup POTS kanalima, BRA-om i kablovskim modemima, uglavnom je bio namijenjen
kućnim korisnicima, a PRA i E1 sistemi poslovnim korisnicima. U devedesetim godinama
prošlog stoljeća započeo je ubrzani masovni razvoj i primjena xDSL-a širom svijeta. Osnovna
