I. tehnička škola TESLA, Zagreb, Klaićeva 7

ŠK. GOD. 2010. / 2011.

RAZRED 

4.H

                                                      

                                                                PRO

GRAM

:

 ELEKTROTEHNIKA 

PROFIL

:

 ELEKTROTEHNIČAR

MAT. BR.

ZAVRŠNI RAD

TEMA:

 “Trokanalni light show”

PREZIME I IME

DATUM

OCJENA

POTPIS

  KANDIDAT

Kelečić Tomislav

02.01.2011

MENTOR 

ŠKOLE

Matković Vladimir 

dipl. ing.

MENTOR RO

  

Sadržaj:

1. Uvod...............................................................................................  

2

2. Opis elemenata..............................................................................  

3

2.1

Diode..............................................................................  

3

2.1.1 Fizikalne osnove rada...........................................  

3

2.1.2 Strujno – naponska karakteristika.........................  

3

2.1.3 Tipovi dioda...........................................................  

4

2.2 Otpornici..............................................................................  

5

2.2.1 Primjena otpornika...............................................  

5

2.2.2 Idealan otpornik...................................................  

5

2.2.3 Neidealne karakterisitke......................................  

5

2.2.4 Vrste otpornika.....................................................  

6

2.2.5 Prepoznavanje otpornika.....................................  

7

2.3 Kondenzatori.......................................................................  

8

2.3.1 Općenito o kondenzatorima.................................  

8

2.3.2 Promjenjivi kondenzatori......................................  

9

2.3.3 Stalni kondenzator................................................ 

9

2.4 Mikrofon................................................................................

10

2.5 Osigurač...............................................................................

10

2.5.1 Općenito o osiguračima.........................................

10

2.5.2 Magnetski (automatski) osigurač...........................

10

2.5.3 Rastalni osigurač...................................................

11

2.6 Tranzistor..............................................................................

12

2.6.1 Općenito o tranzistorima........................................

12

2.6.2 Bipolarni tranzistor.................................................

13

2.7 Tiristor...................................................................................

14

2.8 Zavojnica...............................................................................

14 

2.8.1 Općenito o zavojnici...............................................

14

2.8.2 Uporaba i vrste zavojnica.......................................

14

3.  Postupak izrade tiskanih pločica.......................................................

15

3.1 Izrada tiskane pločice............................................................

15

3.2 Jednoslojna tiskana pločica...................................................

15

3.3 Dvoslojna tiskana pločica.......................................................

15

3.4 Višeslojne tiskane pločice......................................................

15

3.5 Priprema pločice....................................................................

15

3.6 Fotopostupak.........................................................................

16

3.7 Jetkanje.................................................................................

16

4.  Lemljenje...........................................................................................

17

5.  Zaključak...........................................................................................

19

6.  Izvori.................................................................................................

20

7.  Dodaci...............................................................................................

21

7.1 Popis elemenata....................................................................

21

7.2 Električna shema...................................................................

22

     

7.3 Shema tiskanih vodova.........................................................

23

7.4 Montažna shema...................................................................

24

1.UVOD

background image

   

Dioda je nelinearni poluvodički elektronički element (ili, rjeđe, elektronska cijev) s 

dva priključka koji posjeduje ispravljačka svojstva. Poluvodičke diode se izvode se temelju 
pn-spoja ili, rjeđe, na temelju spoja metal-poluvodič. Diode se mogu razvrstati po 
materijalu na kojemu su rađene (silicijgermanij, galij-arsenid, silicij-karbid) i po tipu 
(ispravljačke, svijetleće, foto-diode, Zener diode, Schottky diode, tunel-diode itd.).

     

2.1.1 Fizikalne osnove rada

Osnova rada većine današnjih dioda se temelji na strukturi koja se naziva pn-spoj

Kod pn dioda (spojnih) u ovisnosti o narinutom naponu, teče struja. Uz narinuti napon 
priključen tako da je negativan pol izvora na katodi a pozitivan na anodi, dioda je 
propusno polazirana i vodi stuju. Uz suprotan polaritet narinutog napona dioda neće 
voditi, točnije kroz diodu će teći mala reverzna struja zasićenja. Drugi tip dioda su 
Schottky diode, koje svoj rad temelje na spoju metal-poluvodič.

Građa i simbol diode

     2.1.2 Strujno – naponska karakterisika

Ovisnost stuje diode o priključenom naponu, odnosno strujno-naponsku 

karakteristiku (U-I karakteristiku), opisuje Shocklyeyeva jednadžba:

Na U-I karakteristici postoje tri područja: 
područje zapiranja, područje vođenja i 
područje proboja. Napon koljena, koji se 
nekada naziva i napon uključenja diode, je 
onaj napon u području vođenja u kojem 
dioda naglo počinje voditi struju. Napon 
koljena ovisi o materijalu izrade, te iznosi 
0.7za silicij, 0.3za germanij, 1za galij-
arsenid i 0.2V za spoj metal-poluvodič.

     

2.1.3 Tipovi dioda

Postoje različiti tipovi dioda, a klasifikacija se radi po funkciji koju dioda obavlja:

Ispravljačke (signalne) diode 

Ispravljačke diode su diode koje se koriste za ispravljanje izmjeničnih veličina u 

istosmjerne. Njihov rad je već opisan u uvodu: diode vode struju kada su propusno 
polarizirane, a ne vode kada su nepropusno. Zovu se još i signalne jer se koriste u 

demodulaciji radio signala. Ispravljačke diode su bile osnovni elementi jednih od prvih 
elektroničkih logičkih vrata (DTL - Diode Transistor Logic).

Zener dioda 

Zener diode su diode koje se uglavnom koriste kao refentni izvori napona. Izraženo 

područje proboja kod tzv. Zenerovog napona se koristi za dobivanje stabilnog refentnog 
napona.

Svjetleća dioda (LED)

Svjetleće diode emitiraju svjetlost kada su propusno polarizirane. Boja svjetlosti 

ovisi o primjesama u poluvodiču, a mogu varirati od ultraljubičaste do infracrvene. Koriste 
se za prijenos signala (infracrvene) i signalizaciju. Koriste se i prilikom galvanskog 
odvajanja električnih krugova, najčešće u optokaplerima.

Schottky dioda

Schottkyeva dioda temelji svoj rad na ispravljačkom spoju metal-poluvodič. 

Osnovna karakteristika ove diode je mali napon koljena (0.2 V) i brzo vrijeme oporavka, 
pa se često koriste u impulsnim sklopovima ili kao zaštitni elementi.

Tunel (Esakijeva) dioda 

Kod tunelskih dioda dolazi na uskom zapornom sloju do efekta tuneliranja kod čega 

slobodni elektroni i šupljine prelaze s jedne na drugu stranu PN-spoja kod malih napona.

Tunelske diode se koriste u oscilatorima velikih frekvencija do 10GHz. Odonos između 
struje Ip i Iv iznosi Ip/Iv=(5 do 10).

Varikap dioda

Varikap (varaktor, kapacitivna dioda) je dioda s naponski upravljanim kapacitetom. 

Kapacitet je posljedica osiromašenog sloja u pn-spoju. Upotrebljava se u modulatorima. 
Najčešće radi u nepopropusnom području. Kapacitet se kreće između 10 i 200pF, a 
probojni naponi su oko 40V. Kapacitivne diode se koriste za ugađanje tirajnih krugova i za 
automatsku regulaciju frekvencije u radiotehnici.

Dioda

Zener dioda

LED dioda

Schottky dioda

2.2 OTPORNICI

Otpornik je dvoprilazna, pasivna elektronička komponenta koja pruža otpor struji

pri čemu je odnos između jakosti struje i napona između priključaka u skladu s Ohmovim 
zakonom.
 Karakteristična veličina otpornika je električni otpor koji je jednak naponu na 
otporniku podijeljenom sa strujom koja protječe kroz otpornik. Otpornik se koristi kao 
element električnih mreža elektroničkih sklopova. Oznake otpornika u električnim 
shemama: gore europski i IEC simbol, dolje američki (ANSI) simbol.

     2.2.1 PRIMJENA OTPORNIKA

background image

Promjenjivi otpornici mogu ponekad biti nepouzdani zbog toga što žica ili metal mogu 
tokom vremena zahrđati ili se istrošiti. Neki moderni promjenjivi otpornici koriste plastične 
materijale koji ne oksidiraju i imaju bolju otpornost na habanje.

Najšešći primjeri:

Reostat

: promjenjivi otpornik s dva priključka, jedan fiksni, a drugi klizni. Koristi se 

za velike struje.

Potenciometar

: najčešći tip promjenjivog otpornika. Jedna česta primjena je 

kontrola jačine glasa u audio pojačalima i ostalim vrstama pojačala.

Fiksni otpornici 

Neki otpornici su cilindrični, s aktivnim otpornim materijalom u sredini (maseni otpornik, 
više se ne koriste) ili na površini cilindra (film) otpornici, i vodljivih metalnih priključaka 
izvedenih uz os cilindra na svakoj strani. Koriste se ugljen-film i metal-film otpornici. 
Desna slika pokazuje nekoliko najčešćih vrsta otpornika. Otpornici velike snage dolaze u 
velikim pakovanjima projektiranim da efikasno disipiraju toplinu. Otpornici za velike snage 
se obično izvode kao motani otpornici. Otpornici u računalima i ostalim uređajima su 
obično puno manji, obično izrađeni u 

SMD

 kućištima bez žičanih priključaka. Otpornici se 

ugrađuju u integrirane krugove kao dio tvorničkog postupka, koristeći poluvodič kao 
otpornik. Najčešće IC koriste tranzistor-tranzistor ili otpornik-tranzistor spoj da se postigne 
željeni rezultat. Otpornici napravljeni od poluvodičkih materijala se mnogo teže proizvode i 
zauzimaju mnogo korisne površine čipa.

     2.2.5 

PREPOZNAVANJE OTPORNIKA

Većina cilindričnih otpornika ima uzorak obojanih crta za označavanje otpora. SMD 

otpornici imaju numerički uzorak. Kućišta su obično smeđa, plava, ili zelena, iako se 
povremeno mogu naći i boje kao tamnocrvena i tamnosiva.

4 tračni cilindrični otpornici 

Identifikacija s 4 pruge u boji je najčešće korišteni način kodiranja vrijednosti na svim 
otpornicima. Sastoji se od četiri trake u boji koje su obojane oko tijela otpornika. Shema je 
jednostavna: Prva dva broja su prve dvije značajnije znamenke vrijednosti otpornika, treća 
je množitelj, i četvrta je vrijednost tolerancije. Svaka boja odgovara određenom broju, kao 
što je prikazano u donjoj tablici. Tolerancije za ovakve otpornike su 2%, 5% ili 10%.

Želiš da pročitaš svih 24 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti