OKOLO

Ć

ELIJSKA SREDINA 

 

Šta pruža mehani

č

ku i fizi

č

ku odbranu jednom organizmu od spoljašnje sredine? Da li je ta 

«odbrana» strukturno diferencirana? Da li 

ć

elije ostvaruju vezu sa okolnom sredinom? 

 

PROKARIOTSKI TIP ORGANIZACIJE 

Ć

ELIJE - BAKTERIJSKE 

Ć

ELIJE 

Prokariotske 

ć

elije poseduju membranu izgra

đ

enu od fosfolipida, glikolipida, i kardiolipina 

organizovanih u lipidni dvosloj. Iznad 

ć

elijske membrane bakterija (kao primera prokariotskog 

organizacionog tipa 

ć

elije) postoje strukturno uobli

č

ene komponente okolo

ć

elijske sredine -

ć

elijski 

zid

. U odnosu na to kako je 

ć

elijski zid izgra

đ

en, bakterije pokazuju razli

č

itost u bojenim 

karakteristikama i mogu se klasifikovati u 

Gram-pozitivne

 (zadržavaju obojenje «po Gramu») i 

Gram-negativne

 (diferenciranjem gube to obojenje). 

Na elektronskim mikrografijama, 

ć

elijski zid Gram-(+) bakterije (

B. Subtilis),

 je jednostavne 

gra

đ

e, izrazite debljine i homogenog izgleda. On je izgra

đ

en od peptidoglukana organizovanih u 

trodimenzionalnu (3D) mrežu prožetu molekulima teihojne kiseline. To je struktura koja može biti 

prili

č

no hidratisana, jer se u «okcima» 3D mreže deponuje voda (a u njoj mogu biti rastvorene i 

hranljive materije potrebne 

ć

eliji). Teihojna kiselina se može vezati za lipidne komponente 

ć

elijske 

membrane Gram (+) bakterija i prodirati u unutrašnjost dvosloja - tada govorimo o lipoteihnoj kiselini 

(vezana za fosfolipide). Na taj na

č

in se ostvaruje fizi

č

ka veza 

ć

elijskog zida sa membranom, odnosno 

sa unutrašnjoš

ć

ć

elije. 

Gledano elektronskim mikroskopom, 

ć

elijski zid Gram (-) bakterije (

E. coli

), znatno je tanji u 

pore

đ

enju sa 

ć

elijskim zidom Gram (+) bakterija, ali je složenije gra

đ

e. On se sastoji od dve 

podstrukture: tankog peptidoglukanskog sloja i membrane 

ć

elijskog zida. Membrana 

ć

elijskog zida je 

struktuirana kao i 

ć

elijska membrana - iz dva sloja lipida, ali se razlikuje od nje po hemijskom sastavu 

monoslojeva i propustljivosti. Unutrašnji monosloj, okrenut ka peptidoglukanu je fosfolipidan, a 

spoljašnji je lipopolisaharidan (lipopoli-A). Membrana 

ć

elijskog zida je ispresecana velikim brojem 

integralnih membranskih proteina - porina organizovanih u kanale, koji je 

č

ine izuzetno poroznom i 

propustljivom. To omogu

ć

uje ulazak molekula u periplazmati

č

ni prostor - prostor izme

đ

ć

elijske 

membrane i 

ć

elijskog zida. 

Veza izmedju membrane zida i peptidoglukana je ostvarena preko specifi

č

nih proteina koji se 

ukotvljuju u peptidoglukanski sloj. Veza zida sa 

ć

elijskm membranom ostvarena je delimi

č

no istim 

proteinima koji povezuju podstrukture zida jer neki prodiru do 

ć

elijske membrane. Pored toga postoje 

i proteini koji povezuju samo proteoglukane sa 

ć

elijskom membranom. 

Periplazmati

č

ni prostor nije prazan, iako 

ć

e se 

č

initi praznim (beo na elektronskim 

mikrografijama). Ispunjen je ogromnim brojem proteina. Neki od njih su proteinski prenosioci za 

 

1

razli

č

ite aminokiseline koje prolaze kroz porine i selektivno se dovode do ABC transportera u 

ć

elijskoj membrani 

č

ime se omogu

ć

ava njihov prolaz u citoplazmu.  

Tre

ć

i tip organizacije 

ć

elijskog zida susre

ć

e se kod mikobakterija –acid fast. On je izgra

đ

en iz 

dve podstrukture: jedna je tanak peptidoglukanski sloj iznad koga se nalazi druga - mikoli

č

na kiselina 

koja je arabinogalaktanom vezana za peptidoglukane. Povezanost ovako struktuiranog zida sa 

ć

elijskom membranom ostvaruju duga

č

ki liposaharidi koji prožimaju 

č

itav 

ć

elijski zid i vezuju se za 

polarne glave lipida membrane 

ć

elije. Dugo se smatralo da postoje i bakterije bez 

ć

elijskog zida, kao 

mikoplazme, ali se danas zna da njihov tanak 

ć

elijski zid «postoji» samo kratko vreme kada su van 

ć

elije doma

ć

ina. Vredno je pomena i da je 

ć

elijski zid arhebakterija kristaloidno organizovana 

proteinska rešetka, prilago

đ

ena ekstremnim uslovima sredine u kojim žive. 

Oko 

ć

elijskog zida bakterije mogu da poseduju i kapsulu– debelu, zaštitnu strukturu. Po 

hemijskom sastavu kapsula može biti 

č

isto polisaharidna, ili u kompoziciji sa proteinima. Uobi

č

ajeno 

je da sojevi bakterija iz prirode u laboratorijskim uslovima gube kapsulu kao prilagodjenosti na 

bogatstvo medijuma u kojima se gaje. 

Pojedine bakterije sintetišu velike koli

č

ine kapsularnog materijala koji se fuzioniše u prostoru, 

tako da 

ć

elije izgledaju uronjene u homogenu okolo

ć

elijsku masu. Tako nastaje 

bakterijski film– 

biofilm

 jedna vrsta organizovanja prokariotskih tipova 

ć

elija u «primitivna tkiva». Biofilm 

predstavljaju dentalne plake ili plake na kontaktnim so

č

ivima. Formiranje biofilma okarakterisano je 

kao tendencija 

ć

elija da se adhezivno udružuju, povezivanjem susednih bakterijskih 

ć

elija 

medju

ć

elijskim adhezivnim vezama. One koje ne formiraju biofilm imaju sposobnost adhezije. 

Strukturno uobli

č

ene tvorevine bakterijske 

ć

elije omogu

ć

ava adheziju, izgra

đ

ene su od proteina pilina. 

Li

č

e na dla

č

ice koje «vire» sa 

ć

elijskog zida, brojne su i homogeno zastupljene po površini bakterijske 

ć

elije. Kratki, dlakoliki pili polaze sa 

ć

elijske membrane, prodiru kroz periplazmati

č

ni prostor, prolaze 

kroz 

ć

elijski zid i idu dalje u okolo

ć

elijsku sredinu. Pojedina

č

ni pili– pilusi mogu omogu

ć

avati i 

komunikacijsku vezu dve bakterijske 

ć

elije. To su seksualni– konjugacijski pilusi za razmenu 

geneti

č

kog materijala putem duga

č

ke cevolike strukture. 

 

EUKARIOTSKI TIP ORGANIZACIJE 

Ć

ELIJE- BILJNE 

Ć

ELIJE

 

Organizovane su na sli

č

an na

č

in kao eukariotske 

ć

elije životinja, iako poseduju neke 

specifi

č

nosti. Jedna od njih je prisustvo mo

ć

nog 

ć

elijskog zida. ]elije biljaka su se evolutivno 

opredelile za strategiju formiranja rigidne okolo

ć

elijske sredine u visoko diferenciranoj formi 

(verovatno zbog nepokretnosti biljnih 

ć

elija). U zavisnosti od tipa tkiva kome posmatrane biljne 

ć

elije 

pripadaju razlikujemo primarne , sekundarne i tercijarne 

ć

elijske zidove. 

Zidovi biljnih 

ć

elija su produkt same 

ć

elije, debeli su, izgra

đ

eni od polisaharida od kojih su 

najzastupljeniji celuloza, hemiceluloza i pektin. Celulozni fibrili se organizuju po tipu paralelno 

 

2

background image

Želiš da pročitaš svih 11 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti