0

Seminarski rad

Tema:  Podizanje zasada jabuke

Mostar, Februar 2016.

1

Uvod

     Voćarstvo kao bitan segment poljoprivrede, poslije stočarstva ima najpovoljnije uslove za 
eksploataciju   na   području   BiH.   U   najvažnijim   voćarskim   regionima   naše   zemlje   vlada 
umjereno kontinentalna klima, sa prosječnim godišnjim temperaturama 11-12°C. Godišnje 
količine padavina oko 700 mm u Tuzli i 900 mm u Banja Luci i Doboju, a u vegetaciji 280-
500 mm uz relativnu vlagu zraka 70-80% najbolje oslikavaju hidrološku sliku BiH. U Bosni 
su uglavnom teža zemljišta blago kisele reakcije, a u Hercegovini preovladavaju lakša, toplija 
i propusnija zemljišta. Kroz sagledavanje svih edafskih i ekološkh faktora na području BiH 
egzistiraju sljedeći voćarsko-vinogradarski rejoni prikazani na slici 1 .

Slika 1. Dominantne vrste voćaka pojedinog regiona BiH

https://www.google.ba/search?

hl=bs&site=imghp&tbm=isch&source=hp&biw=1024&bih=679&q=vocarsko+-

+vinogradarski+rejoni+u+bih&oq=vocarsko+-

+vinogradarski+rejoni+u+bih&gs_l=img.3...1986.19415.0.19655.0.0.0.0.0.0.0.0..0.0....0...1ac

.1.64.img..0.0.0.qdq7Tyc1X5w#imgrc=MOrvDQSSYC26WM%3A

1 - Šljiva, Jabuka,Kruška Jagodasto voće 2 - Jabuka, Kruška, Šljiva, Jezgrasto voće 3 - 
Vinova loza, Trešnja, Breskva, Smokva 4 - Kesten, Orah, Lijeska Šljiva, Jabuka, Kruška, 5 - 
Šljiva, Jabuka, Kruška, Višnja 6 - Šljiva, Jabuka 7 - Jabuka, Šljiva, Kruška, Jagodasto voće 8 
- Jagodasto voće

          Već   u   starom   vijeku   bila   je   dobro   poznata   velika   vrijednost   jabuke   i   njezino 
upotrebljavanje u ljekovite svrhe. Stablo 

Malus domestica 

 pripada porodici Rosaceae. Ona je 

najrasprostranjenija voćka, a Karlo Veliki je naredio sadnju jabuka u njemačkim zemljama 
oko 800.   godine,   a   oko 1600.   godine   bilo   je   poznato   gotovo   200   sorti   jabuka.   Iz 
vremena Starog   Rima potiče   uzrečica 

ab   ovo   usque   ad   mala

,   što   znači   od jajeta sve   do 

background image

3

1. Zahtjevi jabuke prema ekološkim faktorima

      Kako rodnost i rentabilnost proizvodnje jabuke zavisi od ekoloških uslova u kojima se 
uzgaja,   razumljivo   je   zašto   je   neophodno   što   bolje   poznavati   ekološke   faktore   područja 
namijenjenog njenom uzgoju.

         Jabuka ima velik areal rasprostranjenosti jer se može prilagoditi različitim ekološkim 
uslovima. Bolje je prilagođena umjerenim hladnoćama nego velikim vrućinama. Smatra se da 
se   može   uzgajati   u   rasponu   temperatura   od   45   do   -45   °C,   ali   najbolje   uspijeva   pri 
temperaturama   od   35   do   -25   °C.   Najvećem   broju   sorata   jabuke   odgovara   umjerena 
kontinentalna klima sa srednjom godišnjom temperaturom između 8 i 12 °C.

     Od listopadnih voćnih vrsta, jabuka ima najmanje potrebe za toplinom, ali veće za vodom. 
Kako u područjima gdje se uzgaja jabuka nema dovoljne količine padalina, navodnjavanje je 
obavezno. Minimalna količina potrebne vode za jabuku je 600 mm pri temperaturi od 14 °C, 
pri 17 °C treba 700 mm, a pri 20 °C 1.060 mm oborina. Najviše vlage jabuka zahtijeva u 
periodu od maja do septembra.

     Jabuka ne podnosi vjetrove u vrijeme cvatnje i dozrijevanja plodova, pogotovo ako su oni 
suhi i hladni. Za uspijevanje jabuke najpovoljnija relativna vlažnost zraka je oko 75%.

         Tlo na kojem se uzgaja jabuka mora biti dovoljno duboko i propusno, dobrog vodo-
zračnog odnosa, sadržavati više od 3% humusa i biti slabo kisele reakcije s pH vrijednosti od 
5,5 do 6,5. Najbolja su ilovasta tla, dok se na glinastim tlima jabuka takođe može uzgajati, ali 
samo ako je glinasto tlo dovoljno propusno. Ako se jabuka uzgaja na pjeskovitom tlu, ono se 
mora intenzivno gnojiti i navodnjavati. Na alkalnim tlima jabuka pati od hloroze.

2. Oblici organizovanja voćarske proizvodnje 

     Posmatrana iz ugla konvencionalnog pristupa, voćarska proizvodnja može se podijeliti na: 
1. EKSTENZIVNU (klasični – konvencionalni sistem uzgoja) 2. POLUINTENZIVNU 3. 
INTENZIVNU 4. SUPERINTENZIVNU 5. INTEGRALNU i 6. ORGANSKU. 

          Do   sada   na   prostoru   BiH   u   najvećem   obimu   je   bila   zastupljena   ekstenzivna   i 
poluintenzivna voćarska proizvodnja. Takav karakter voćarstva podrazumjevao je gajenje 
pojedinačnih stabala voćaka koje bi na puni rod dolazile 5-10 godina nakon sadnje, zatim 
skoro   nikakav   ili   veoma   slab   nivo   agro   i   pomotehničkih   mjera   dopuštajući   da   voćka 
samostalno formira prirodni oblik krošnje što je imalo za posljedicu izrastanje veoma visokih 
stabala sa većom količinom plodova, ali generalno manji broj stabala po jedinici površine kao 
i   ukupan   prinos.   Uz   to   značajno   je   bilo   i   alternativno   plodonošenje,   te   skroman   noviji 
sortiment što je sve generalno davalo vrlo lošu ekonomsku sliku proizvođača. Takođe, zaštita 
voćaka   bila   je   svedena   na   stav   ¨briga   same   o   sebi¨,   ili   u   krajnjem   slučaju   izvođena 
neadekvatnim hemijskim preparatima i često u nevrijeme.

     S druge strane intenzivna ili savremena voćarska proizvodnja podrazumjeva daleko veći 
nivo agro i pomotehničkih mjera, a sve u cilju dugoročnog kvantitativnog i kvalitativnog 

4

povećanja proizvodnje voća, što će povećati prihode na poljoprivrednom gazdinstvu. Principi 
intenzivne proizvodnje u voćarstvu podrazumjevaju: 

 SMANJENJE VELIČINE HABITUSA VOĆAKA

 

 POVEĆANJE BROJA STABALA PO JEDINICI POVRŠINE ZASADA 

 SMANJENJE PRINOSA PO STABLU 

  POVEĆANJE   PRINOSA   PO   JEDINICI   POVRŠINE   ZASADA   –   POVEĆANJE 

UKUPNOG PRINOSA

 

 KONTROLA FORMIRANJA I ZAMJENE RODNOG DRVETA.

      Smanjenje veličine habitusa ima za posljedicu da se svi zahvati na krošnji mogu obavljati 
stojeći   sa   zemlje.   Ovim   se   prije   svega   povećava   ekonomičnost,   tako   što   se   ima   mnogo 
efikasnija radna snaga i količinski, i vremenski, manje je otpada prilikom rezidbe, a kvalitet 
plodova je daleko veći ( oko 90% plodova je I klase).

     Ako je u poluintenzivnom zasadu razmak između stabala iznosio 4x5 dakle, po hektaru je 
bilo 400 stabala, s tim da je prinos po stablu bio 50 kg, isti bi kao ukupan iznosio 30 t po 
hektaru.   U   intenzivnim   zasadima   razmak   obično   iznosi   3,5   x   1,2   dakle,   broj   stabala   po 
hektaru je 2381, sa prinosom po stablu oko 15 kg i ukupnim 36 t po hektaru. Vidi se da je 
ukupni prinos po hektaru veći iako je po stablu manji što itekako pravi razliku u odnosu na 
ekstenzivni tip. Važno je ovdje napomenuti da se prinos i računa po jedinici površine. 2,80 m 
Tehnologija uzgoja jabuke i kruške 5 U ovom konceptu voćarske proizvodnje farmer je taj 
koji prije svega izborom sorte i podloge formira vještački uzgojni oblik krošnje i u tom 
kontekstu provodi agro i pomotehničke mjere specifične za odabranu uzgojnu formu. Pored 
konvencionalne   proizvodnje,   u   voćarski   razvijenim   zemljama   dominantnu   poziciju   ima 
integralna   proizvodnja   (o   IP   biće   posebno   riječi),   koja   je   po   svojim   osobenostima 
istovremeno   apsolutno   intenzivna   u   pogledu   agrotehničkih   mjera.   Paralelno   sa   ovim 
konceptom, visokorazvijene poljoprivredne proizvodnje favorizuju i organsku produkciju, 
koja   obezbjeđuje   zdravstveno   ispravne   voćarske   proizvode   zadovoljavajućeg   vanjskog 
kvaliteta.

3. Predradnje za podizanje zasada jabuke

     U okviru radnji koje se preduzimaju pred i tokom zasnivanja zasada izdvajaju se:

1.  Izbor mjesta za podizanje voćnjaka 
2. Priprema zemljišta za sadnju 
3. Razmjeravanje za sadnju 
4. Odabir sadnica 
5. Izbor sorte i podloge 
6. Izbor uzgojnog oblika 
7. Sadnja 

background image

6

iste   provesti   odgovarajuću   meliorativnu   gnojidbu.   Meliorativna   gnojidba   obično   ide   u 
količini 80-100 kg NPK/dunumu (0,8-1 t/ha), i to kombinacije 0:20:30, 5:20:30 ili 8:16:24 
dakle,   sa  malim  sadržajem   azota.   Ovom  radnjom  potrebno   je   unijeti   i  dovoljne  količine 
organskog đubriva (stajnjaka, i to zgorjelog), obično u količini 30-50 t/ha, ili što predstavlja 
jednu   klasičnu   traktorsku   prikolicu   (3-5   t)   po   dunumu.   Takođe,   potrebno   je   ispitati   pH 
zemljišta, optimalni bi bio 5,5-6,5, a u slučaju da od istog stvarni odstupa potrebno je izvršiti 
kalcifikaciju – dodavanje 90% CaCO3 + mljeveni dolomit u količini 2000 kg/ha. Nakon toga 
slijedi duboko oranje 30-60 cm, a na težim zemljištima potrebno je provesti i rigolovanje 
(veoma duboko oranje i do 1 m).

Slika 2. Duboko oranje 

https://www.google.ba/search?

hl=bs&site=imghp&tbm=isch&source=hp&biw=1024&bih=679&q=duboko+oranje&oq=du
boko+oranje&gs_l=img.12...1940.7919.0.9537.0.0.0.0.0.0.0.0..0.0....0...1ac.1.64.img..0.0.0.n
n_MLR0LePs#imgdii=3YVeqEuNtRB8sM%3A%3B3YVeqEuNtRB8sM%3A%3BzbGtGsz
zmI811M%3A&imgrc=3YVeqEuNtRB8sM%3A

Slika 3. Kalcizacija

https://www.google.ba/search?

hl=bs&biw=1024&bih=679&site=imghp&tbm=isch&sa=1&q=kalcizacija&oq=kalcizacija&
gs_l=img.12...58694.68433.0.69839.0.0.0.0.0.0.0.0..0.0....0...1c.1.64.img..0.0.0.STcoEIz6EC
w#imgrc=iITVhnf7V8F8OM%3A

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti