Podizanje zasada jabuke
0
Seminarski rad
Tema: Podizanje zasada jabuke
Mostar, Februar 2016.
1
Uvod
Voćarstvo kao bitan segment poljoprivrede, poslije stočarstva ima najpovoljnije uslove za
eksploataciju na području BiH. U najvažnijim voćarskim regionima naše zemlje vlada
umjereno kontinentalna klima, sa prosječnim godišnjim temperaturama 11-12°C. Godišnje
količine padavina oko 700 mm u Tuzli i 900 mm u Banja Luci i Doboju, a u vegetaciji 280-
500 mm uz relativnu vlagu zraka 70-80% najbolje oslikavaju hidrološku sliku BiH. U Bosni
su uglavnom teža zemljišta blago kisele reakcije, a u Hercegovini preovladavaju lakša, toplija
i propusnija zemljišta. Kroz sagledavanje svih edafskih i ekološkh faktora na području BiH
egzistiraju sljedeći voćarsko-vinogradarski rejoni prikazani na slici 1 .
Slika 1. Dominantne vrste voćaka pojedinog regiona BiH
hl=bs&site=imghp&tbm=isch&source=hp&biw=1024&bih=679&q=vocarsko+-
+vinogradarski+rejoni+u+bih&oq=vocarsko+-
+vinogradarski+rejoni+u+bih&gs_l=img.3...1986.19415.0.19655.0.0.0.0.0.0.0.0..0.0....0...1ac
.1.64.img..0.0.0.qdq7Tyc1X5w#imgrc=MOrvDQSSYC26WM%3A
1 - Šljiva, Jabuka,Kruška Jagodasto voće 2 - Jabuka, Kruška, Šljiva, Jezgrasto voće 3 -
Vinova loza, Trešnja, Breskva, Smokva 4 - Kesten, Orah, Lijeska Šljiva, Jabuka, Kruška, 5 -
Šljiva, Jabuka, Kruška, Višnja 6 - Šljiva, Jabuka 7 - Jabuka, Šljiva, Kruška, Jagodasto voće 8
- Jagodasto voće
Već u starom vijeku bila je dobro poznata velika vrijednost jabuke i njezino
upotrebljavanje u ljekovite svrhe. Stablo
Malus domestica
pripada porodici Rosaceae. Ona je
najrasprostranjenija voćka, a Karlo Veliki je naredio sadnju jabuka u njemačkim zemljama
oko 800. godine, a oko 1600. godine bilo je poznato gotovo 200 sorti jabuka. Iz
vremena Starog Rima potiče uzrečica
ab ovo usque ad mala
, što znači od jajeta sve do

3
1. Zahtjevi jabuke prema ekološkim faktorima
Kako rodnost i rentabilnost proizvodnje jabuke zavisi od ekoloških uslova u kojima se
uzgaja, razumljivo je zašto je neophodno što bolje poznavati ekološke faktore područja
namijenjenog njenom uzgoju.
Jabuka ima velik areal rasprostranjenosti jer se može prilagoditi različitim ekološkim
uslovima. Bolje je prilagođena umjerenim hladnoćama nego velikim vrućinama. Smatra se da
se može uzgajati u rasponu temperatura od 45 do -45 °C, ali najbolje uspijeva pri
temperaturama od 35 do -25 °C. Najvećem broju sorata jabuke odgovara umjerena
kontinentalna klima sa srednjom godišnjom temperaturom između 8 i 12 °C.
Od listopadnih voćnih vrsta, jabuka ima najmanje potrebe za toplinom, ali veće za vodom.
Kako u područjima gdje se uzgaja jabuka nema dovoljne količine padalina, navodnjavanje je
obavezno. Minimalna količina potrebne vode za jabuku je 600 mm pri temperaturi od 14 °C,
pri 17 °C treba 700 mm, a pri 20 °C 1.060 mm oborina. Najviše vlage jabuka zahtijeva u
periodu od maja do septembra.
Jabuka ne podnosi vjetrove u vrijeme cvatnje i dozrijevanja plodova, pogotovo ako su oni
suhi i hladni. Za uspijevanje jabuke najpovoljnija relativna vlažnost zraka je oko 75%.
Tlo na kojem se uzgaja jabuka mora biti dovoljno duboko i propusno, dobrog vodo-
zračnog odnosa, sadržavati više od 3% humusa i biti slabo kisele reakcije s pH vrijednosti od
5,5 do 6,5. Najbolja su ilovasta tla, dok se na glinastim tlima jabuka takođe može uzgajati, ali
samo ako je glinasto tlo dovoljno propusno. Ako se jabuka uzgaja na pjeskovitom tlu, ono se
mora intenzivno gnojiti i navodnjavati. Na alkalnim tlima jabuka pati od hloroze.
2. Oblici organizovanja voćarske proizvodnje
Posmatrana iz ugla konvencionalnog pristupa, voćarska proizvodnja može se podijeliti na:
1. EKSTENZIVNU (klasični – konvencionalni sistem uzgoja) 2. POLUINTENZIVNU 3.
INTENZIVNU 4. SUPERINTENZIVNU 5. INTEGRALNU i 6. ORGANSKU.
Do sada na prostoru BiH u najvećem obimu je bila zastupljena ekstenzivna i
poluintenzivna voćarska proizvodnja. Takav karakter voćarstva podrazumjevao je gajenje
pojedinačnih stabala voćaka koje bi na puni rod dolazile 5-10 godina nakon sadnje, zatim
skoro nikakav ili veoma slab nivo agro i pomotehničkih mjera dopuštajući da voćka
samostalno formira prirodni oblik krošnje što je imalo za posljedicu izrastanje veoma visokih
stabala sa većom količinom plodova, ali generalno manji broj stabala po jedinici površine kao
i ukupan prinos. Uz to značajno je bilo i alternativno plodonošenje, te skroman noviji
sortiment što je sve generalno davalo vrlo lošu ekonomsku sliku proizvođača. Takođe, zaštita
voćaka bila je svedena na stav ¨briga same o sebi¨, ili u krajnjem slučaju izvođena
neadekvatnim hemijskim preparatima i često u nevrijeme.
S druge strane intenzivna ili savremena voćarska proizvodnja podrazumjeva daleko veći
nivo agro i pomotehničkih mjera, a sve u cilju dugoročnog kvantitativnog i kvalitativnog
4
povećanja proizvodnje voća, što će povećati prihode na poljoprivrednom gazdinstvu. Principi
intenzivne proizvodnje u voćarstvu podrazumjevaju:
SMANJENJE VELIČINE HABITUSA VOĆAKA
POVEĆANJE BROJA STABALA PO JEDINICI POVRŠINE ZASADA
SMANJENJE PRINOSA PO STABLU
POVEĆANJE PRINOSA PO JEDINICI POVRŠINE ZASADA – POVEĆANJE
UKUPNOG PRINOSA
KONTROLA FORMIRANJA I ZAMJENE RODNOG DRVETA.
Smanjenje veličine habitusa ima za posljedicu da se svi zahvati na krošnji mogu obavljati
stojeći sa zemlje. Ovim se prije svega povećava ekonomičnost, tako što se ima mnogo
efikasnija radna snaga i količinski, i vremenski, manje je otpada prilikom rezidbe, a kvalitet
plodova je daleko veći ( oko 90% plodova je I klase).
Ako je u poluintenzivnom zasadu razmak između stabala iznosio 4x5 dakle, po hektaru je
bilo 400 stabala, s tim da je prinos po stablu bio 50 kg, isti bi kao ukupan iznosio 30 t po
hektaru. U intenzivnim zasadima razmak obično iznosi 3,5 x 1,2 dakle, broj stabala po
hektaru je 2381, sa prinosom po stablu oko 15 kg i ukupnim 36 t po hektaru. Vidi se da je
ukupni prinos po hektaru veći iako je po stablu manji što itekako pravi razliku u odnosu na
ekstenzivni tip. Važno je ovdje napomenuti da se prinos i računa po jedinici površine. 2,80 m
Tehnologija uzgoja jabuke i kruške 5 U ovom konceptu voćarske proizvodnje farmer je taj
koji prije svega izborom sorte i podloge formira vještački uzgojni oblik krošnje i u tom
kontekstu provodi agro i pomotehničke mjere specifične za odabranu uzgojnu formu. Pored
konvencionalne proizvodnje, u voćarski razvijenim zemljama dominantnu poziciju ima
integralna proizvodnja (o IP biće posebno riječi), koja je po svojim osobenostima
istovremeno apsolutno intenzivna u pogledu agrotehničkih mjera. Paralelno sa ovim
konceptom, visokorazvijene poljoprivredne proizvodnje favorizuju i organsku produkciju,
koja obezbjeđuje zdravstveno ispravne voćarske proizvode zadovoljavajućeg vanjskog
kvaliteta.
3. Predradnje za podizanje zasada jabuke
U okviru radnji koje se preduzimaju pred i tokom zasnivanja zasada izdvajaju se:
1. Izbor mjesta za podizanje voćnjaka
2. Priprema zemljišta za sadnju
3. Razmjeravanje za sadnju
4. Odabir sadnica
5. Izbor sorte i podloge
6. Izbor uzgojnog oblika
7. Sadnja

6
iste provesti odgovarajuću meliorativnu gnojidbu. Meliorativna gnojidba obično ide u
količini 80-100 kg NPK/dunumu (0,8-1 t/ha), i to kombinacije 0:20:30, 5:20:30 ili 8:16:24
dakle, sa malim sadržajem azota. Ovom radnjom potrebno je unijeti i dovoljne količine
organskog đubriva (stajnjaka, i to zgorjelog), obično u količini 30-50 t/ha, ili što predstavlja
jednu klasičnu traktorsku prikolicu (3-5 t) po dunumu. Takođe, potrebno je ispitati pH
zemljišta, optimalni bi bio 5,5-6,5, a u slučaju da od istog stvarni odstupa potrebno je izvršiti
kalcifikaciju – dodavanje 90% CaCO3 + mljeveni dolomit u količini 2000 kg/ha. Nakon toga
slijedi duboko oranje 30-60 cm, a na težim zemljištima potrebno je provesti i rigolovanje
(veoma duboko oranje i do 1 m).
Slika 2. Duboko oranje
Slika 3. Kalcizacija
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti