Poremećaj verbalne komunikacije kod dece sa autizmom
Univerzitet u Novom Sadu
Medicinski fakultet
Katedra za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
SEMINARSKI RAD
Poremećaji u verbalnoj komunikaciji
kod dece sa autizmom
Mentor:
Kandidati:
Vesela Milankov
Dijana Janković 110/12i
Milica Nikolić 109/12i
Natalija Spirić 116/12i
Katarina Radojkovic 99/12i
Oktobar 2012
Sadržaj
1. Uvod................................................................................................
................3
2. Poremećaj
komunikacije..............................................................................4
3. Jezik autističnog
deteta................................................................................7
4. Razvoj veština
komunikacije........................................................................7
5. Da li autistično dete izbegava kontakt
očima?..........................................11
6. Aspergov
sindrom.......................................................................................1
1
7. Uska interesovanja i specijalne
sposobnosti.............................................12
8. Zaključak.......................................................................................
..............13
2

Uvod
Autizam je složen razvojni poremećaj koji ometa normalan razvoj
socijalnih i komunikacionih veština. Otkriva se u ranom detinjstvu, najčešće pre
navršene treće godine života, iako se u retkim slučajevima može ispoljiti I dosta
kasnije. U populaciji dečaka ovaj poremećaj je čak 4 puta češči nego kod
devojčica, a česti pridruženi problemi su i epilepsija i ispodprosečna inteligencija,
iako to ne mora uvek biti slučaj. Opšta karakteristika ovog poremećaja je
smanjena mogućnost emocionalnog reagovanja na okolinu, poremećaj razvoja
govora, nedostatak komunikacionih veština, kako verbalnih, tako i neverbalnih
kao i repetitivnost u ponašanju. Intenzitet može varirati od veoma blagog, do
stupnja u kom dete deluje potpuno odsečeno od veze sa spoljašnjom sredinom.
Iako je područje istraživanja autizma veoma razvijeno, tačan uzrok ove
pojave je i dalje nepoznat. Poznato je da ovo stanje ima veze sa biohemijskim i
neurološkim promenama na mozgu, ali ne i odakle te promene potiču. Takođe se
pretpostavlja da značajnu ulogu u nastanku autizma imaju genetski faktori.
Postoji evidencija o tome da su različite mentalne nepravilnosti, problemi u
govoru i komunikaciji, kao i neki drugi problemi neurološke prirode, veoma
rasprostranjeni u rodbinskoj populaciji autistične dece. Sasvim je izvesno da je u
jednom od sto slučajeva autizma, osnovni uzrok ove pojave genska mutacija
određenog hromozoma, iako mehanizam ovog uticaja još uvek nije dovoljno
istražen.
Postoje istraživanja koja ukazuju na povezanost starosti očeva i rizika od
javljanja autizma. Nalaz govori da deca čiji očevi u trenutku njihovog rođenja
prelaze 40 godina starosti imaju veće šanse za nastanak autizma, čak šest puta
više nego deca očeva mlađih od 30 godina. Starost majki se nije pokazala kao
bitan faktor u ovim istraživanjima, što odgovara podatku da je autizam mnogo
češći u muškoj populaciji.
Mnogi pokušaji da se autizam sistematski objasni su se završavali
neuspešno, a proizveli su veliku količinu zabluda koje se još uvek održavaju.
Zbog svega ovoga, ne čudi količina predrasuda u neneučnim krugovima koja i
dalje postoji kada se govori o autizmu.
4
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti