1.

Naziv, značaj, predmet i zadatak Pedologije

Nauka, koja se bavi proucavanjem zemljista naziva se pedologija. Naziv potice od 

grcke reci Pedon-zemljiste i Logos-nauka. Predmet pedologije je izucavanje zemljista, koji 
predstavlja tanak povrsinski omotac cvrste zemljine kore (litosfere), koji je uzajamnim 
delovanjem vode, vazduha i organizama vise ili manje izmenjen. 

Značaj Pedologije je veliki, bilo da se ono izučava kao prirodno telo , bilo kao 

osnovno sredstvo biljne proizvodnje ili kao objekat rada.

Pedološka ispitivanja mogu biti naučnog i primenjenog karaktera. Zadatak 

Pedologije je da izučava postanak, evoluciju i svojstva zemljišta, uzroke varijabilnosti i 
zakone geografskog rasprostranjenja zemljišnog pokrivača, kao i da se bavi  svrstavanjem 
zemljišta u prirodne sisteme klasifikacija.

2.

Istorijski razvoj Pedologije 

Pedologija je kao samostalna nauka izdvojena tek krajem XIX veka.

 

Prva naučna 

ispitivanja zemljišta vršena su u okvirima geologije, fizike i hemije.Tek kasnije 
povezivanjem u celinu svih dotadašnjih saznanja o zemljištu ruski naučnik V.V. Dokučajev, 
je svojim delom »Ruski černozem« (1883), udario temelje pedologiji kao samostalnoj 
nauci. On je istakao da je zemlja proizvod pedogenetskih faktora (klime, vegetacije, reljefa, 
vremena) i to ne prost proizvod, nego slozena dinamicka tvorevina. 

3.

Podela pedologije 

Pedologija istovremeno spada u opšte i primenjene prirodne nauke. S obzirom da 

je zadatak pedologije da izučava zemljište kao prirodnu tvorevinu, bez obzira za koju se 
svrhu koristi, pedologija ima karakter opšte prirodne nauke (slično botanici ili mineralogiji). 

- Opšta pedologija se deli na niz posebnih disciplina kao što su 

morfologija, fizika, hemija, mineralogija, biologija, plodnost, 
sistematika i geografija zemljišta.

- Primenjena pedologija proucava zemljiste sa aspekta njegove primene u 

razlicitim podrucjima ljudske aktivnosti.

- Agropedologija se bavi proucavanjem zemljista sa stanovnistva 

koriscenja zemljista u poljoprivrednoj proizvdnji.

- Slivopedologija se bavi proucavanjem zemljista sa stanovnistva 

koriscenja zemljista u sumarstvu. 

- Meliorativna pedologija se bavi proucavanjem zemljista sa stanovnistva 

koriscenja zemljista sa aspekta pravca i vrste meliorativnih zahvata.

- Hidropedologija izucava vodni rezim zemljista i nacine njegovog 

regulisanja.

4.

Definicija i osnovne karakteristike zemljišta

V.V. Dokučajev, pod zemljištem podrazumeva: posebno prirodno-istorijsko telo, 

odnosno površinski sloj zemljine kore, izmenjen u rezultatu zajedničkog uticaja na geološki 
supstrat elemenata klime, živih i mrtvih organizama, vremena i lokalnog reljefa.1.Zemljište 
je posebna sfera 2.Zemljište je složen dinamičan sistem.3. Zemljište je univerzalno 

rasprostranjeno u prirodi. 4. Zemljište je trodimezionalno telo.5.Zemljište je trofazni 
porozni sistem , 6. Zemljište je disperzni sistem, 7. Zemljište je proizvod destruktivnih i 
sintetskih promena

5. Procesi raspadanja i transformacije stena i minerala

Postoje 3 vrste raspadanja. Moze biti mahanicko, hemijsko i biolosko . Sve stene u 

procesu raspadanja izvrgnute su gubicima i dobitcima i neraspadaju sve jednako.

6. Postanak zemljišta (pedogenetski faktori i opšti pedogenetski procesi) 

Zemljište je proizvod pedogenetskih faktora (klime, vegetacije, matičnog supstrata, 
reljefa, vremena), i to ne prost proizvod, nego složena dinamička tvorevina. Ta tvorevina 
se ne može izjednačiti ni sa jednom do tada poznatom prirodnom pojavom, i zato ima 
rang samostalne prirodne tvorevine. 
Pedogenetski faktori određuju pravac i intenzitet pedogenetskih procesa koji se odvijaju 
u zemljištu, a kao rezultat njihovog delovanja obrazuju se više ili manje plodna 
zemljišta. 
Opšti pedogenetski procesi odvijaju se u svim zemljištima i tu spadaju: 
1. raspadanje ( na pr. fizičko, hemijsko i biološko raspadanje stena i minerala) 
2. transformacija (sinteza  gline,mineralizacija, humifikacija) 
3. migracija (premeštanje materija po dubini profila)
4. retencija (zadržavanje materija u odredjenom sloju zemjišta) 

7. Terensko ispitivanje zemljista

- Priprema
- Rekognosciranje
- Sondiranje
- Otvaranje pedoloskih profila
- Uzimanje uzoraka

8. Morfoloska sojstva zemljista

Spoljasnja obuhvata opis spojlasnjih  - ektomorfoloskih obelezja terena u neposrednom 
okruzenju profila (reljef, pokrivac, erozija itd...)
Pri opisu unutrasnje morfologije – endotermoloskih svojstava zemljista, evidentira se: 
sklop profila, horizonti, dubina zemljista, strukura zemljista, poroznost i konzistentnost 
zemljista, karbonatnost i hemijska reakcija zemljista, specificne pedoloske tvorevine.

9. Sklop profila

Pod skolopom profila se podrazumeva broj, moćnost i prelaz između slojeva koji se 
nazivaju genetskim horizontima. Svaki tip zemljišta karakteriše se određenim brojem i 
redosledom horizonata. Svi horizonti do matičnog supstrata čine solum zemljišta. Moćnost 
svakog horizonta se meri metarskom trakom i izražava u cm. Prelaz  između dva susedna 
horizonta se obeležava pedološkim nožem i može biti :  jako oštar ispod 2 cm, oštar 2-5 cm, 
postepen 5-10 cm i neizražen preko 10cm. 

10.Obelezavanje horizonata

1. O – organski horizont

background image

Specifična masa zemljišta predstavlja odnos mase odredjene zapremine suvog zemljišta 
prema masi iste zapremine vode. Kod zemljišta ralikujemo dve vrste specifičnih masa i 
to: 1.Pravu specifičnu masu – gustina čvrste faze
      2. Zapreminsku ili volumnu specifičnu masu

14.Minerali gline (definicija i osnovna svojstva mineral gline)

Gline su disperzni sistemi koloidnih produkata raspadanja u kojima dominiraju 

sekundarne mineralne čestice dimenzija manjih od 0,002 mm.
Vrste glina:  - Ilit

- Kaolinit
- Montmorilonit

Osnovna svojstva: Po hemijskom sastavu minerali gline su hidratisani sekundarni 
alumosilikati zasićeni pretežno alkalnim i zemno-alkalnim bazama i gvožđem. Zbog 
malih dimenzija, i specijalne građe, imaju veliku specifičnu površinu (aktivnu površinu) 
na kojoj se vrše procesi adsorpcije i supstitucije jona i molekula iz zemljišnog rastvora. 
Imaju kristalnu građu i izgrađeni su u vidu listića (lamela). Svaka lamela izgrađena je od 
tetraedarske i oktaedarske mrežice.

15. Specificna povrsina                                                                                                      

Zbog malih dimenzija, i specijalne građe, imaju veliku specifičnu površinu (aktivnu 
površinu) na kojoj se vrše procesi adsorpcije i supstitucije jona i molekula iz zemljišnog 
rastvora.

16.Koloidna micela – gradja, vrste koloida u zemljistu, ponasanje koloida prema vodi

Koloidne čestice u dispergentu grade koloidnu 
micelu  (od microcell, što znači mala ćelija).

 

Prema Gorbunovu koloidna micela sastoji se iz 
jezgra (nucleus), unutrašnjeg i spoljašnjeg sloja. 

S obzirom na znak električnog naboja granule u 
zemljištu razlikujemo tri vrste koloida: 
1. negativno naelektrisane koloide (acidoidi), 
2. pozitivno naelektrisane koloide (bazoidi) 
3. amfotermne koloide koji imaju promenljivo 

maelektrisanje (amfolitoidi). 

Prema ponašanju koloida u vodi oni se dele na hidrofilne i hidrofobne. Hidrofilni 

koloidi imaju izraženu moć privlačenja molekula vode na svojoj površini (hidrtacija), što 
ima za posledicu formiranje vodene opne – omotača oko svake čestice, pri čemu dolazi 
do pojave bubrenja.  Hidrofobni koloidi mnogo manje privlače molekule vode te zbog 
toga imaju tanji vodeni omotač i manje bubre. U ovu grupu koloida spadaju hidroksidi 
Fe i Al i minerali gline kaolinitnig tipa. 

17. Struktura zemljista – definicija, procesi koji uticu na formiranje strukturnih 

agregata

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti