UNIVERZITET SINGIDUNUM

FAKULTET ZA PRIMENJENU EKOLOGIJU „FUTURA“

BEOGRAD

EKOLOGIJA

SEMINARSKI RAD

GLOBALNE KLIMATSKE PROMENE I NJIHOV UTICAJ NA ŽIVI  SVET

 

Beograd, 2010

1

SADRŽAJ

1.UVOD

2.1. DEFINICIJA KLIME, VREMENA I KLIMATSKIH FAKTORA

2.2 PROMENE KLIME KROZ ISTORIJU

2.3. KLIMATSKE PROMENE DANAS

2.4. UGROŽENE VRSTE

 3. ZAKLJUČAK

2

background image

2. 1. DEFINICIJA KLIME, VREMENA I KLIMATSKIH FAKTORA

U atmosferi se neprekidno odvijaju fizički procesi i promene meteorloških elemenata na 

osnovu kojih se formira njeno specifično stanje koje se označava kao  

vreme

. Svako mesto na 

Zemlji,   u   svakom   trenutku,   odlikuje   se   specifičnim   vremenom.   Skup   karakterističnih   tipova 
vremena koji iz godine u godinu preovlađuju u nekoj oblasti, predstavljaju klimu te oblasti. 
Klima   presudno   utiče   na   pojedinačne   organizme   i   njihove   populacije,   na   prostorni   raspored 
populacija, na veličinu i oblik areala, na sastav, izgled i strukturu ekosistema i na njihov raspored.

Klima u užem smislu je uobičajeno definisana kao "prosečno vreme", ili strože, statistički 

opis srednjih vrednosti i varijabilnosti značajnih količina preko perioda vremena u opsegu od 
nekoliko meseci do nekoliko hiljada ili miliona godina. Klasični period je 30 godina, po definiciji 
Svetske Meteorološke Organizacije (World Meteorological Organisation – WMO). Sama reč 
klima potiče od starogrčke reči κλίμα (klima), koja ima isto značenje u kojem se i danas koristi. 
Osim meteoroloških i klimatoloških definicija klime postoji i biološka i geografska definicija. Po 
biološkoj   definiciji,   klima   je   je   kompleks   klimatskih   uslova   koji   sa   drugim   činiocima   neke 
određene sredine određuju postojanje, razvitak, razmnožavanje i premeštanje živih organizama. 
Po geografskoj definiciji, klima je skup atmosferskih stanja koja vladaju na određenoj površini 
Zemlje. Klimatski faktori određuju osnovni karakter neke oblasti i obuhvataju:

1. Zračenje i svetlost
Sunčevo   zračenje   (radijacija)   je   izvor   energije   koje   pokreće   sve   biohemijske   procese   i 
cikluse   na   Zemlji.   Ono   nastaje   kao   posledica   termonuklearnih   reakcija   na   Suncu,   a   do 
Zemlje dolazi u formi elektromagnetnih talasa. 
2. Temperatura

4

Mera toplote je temperatura koja kvantitativno određuje toplotu kao oblik energije. Osnovni 
izvor toplote na Zemlji je Sunčevo zračenje. Toplota u biosferi potiče, u najvećoj meri, od 
infracrvenog dela sunčevog spektra čija talsna dužina prelazi 800 nm.
3. Voda i vlažnost

Voda je u punom smislu reči izvor života. To je primarna sredina u kojoj je nastao život i 
osnovni uslovi za opstanak stavog organizma, uslov funkcionisanja ekosistema i biosfere u 
celini.

 

Vlažnost vazduha predstavlja svu količinu vodene pare u atmosferi. Vodena para apsorbuje 
dugotalasnu radijaciju Zemlje i od količine vodene pare zavisi verovatnoća pojave padavina. 
Takođe, vodena para u atmosferi sadrži znatnu količinu latentne toplote.

4. Vazduh i vetar
Vazduh   predstavalja   mehaničku   smešu   gasova   koja   obavija   Zemlju   stvarajući   njenu 
atmosferu. Hemijski sastav i osnovne fizičke odlike (gustina, pritisak, temperatura) vazduha 
menjaju se duž visinkih slojeva atmosfere. U prizemnoj atmosferi, vazduh je sačinjen od 
78% kiseonika, 21% azota, 0,93% ugljen-dioksida

.

Vetar je pojava strujanja vazduha u troposferi kao posledica različitih atmosferskih pritisaka 
između dve lokacije.

2.2 PROMENE KLIME KROZ ISTORIJU

Još   od   postanka,   na   planeti   je   više   puta   dolazilo   do   globalnih   promena   klime,   koji   su 

uslovljavale kako na nastanak života na planeti, ekosisteme, vrste i brojnost, tako i na same 
promene   u   međusobnim   odnosima   živih   bića.   Jedan   od   prvih   naučnika   koji   se   bavio 
proučavanjem   globalnih   klimatskih   promena   bio   je   naš   čuveni   naučnik   Milutin   Milanković 
(   1879.-   1958.   ),   inženjer,   geofizičar,   klimatolog   i   astronom,   osnivač   katedre   za   nebesku 
mehaniku   na   Beogradskom   univerzitetu.   Bio   je   prvi   koji   je   doveo   u   vezu   ledeno   doba   sa 
varijacijama   Zemljine   orbite   i   dugoročnih   klimatskih   promena.  Ova   teorija   je   poznata   pod 
imenom Milankovićevi ciklusi.

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti