Korupciji u policiji
KORUPCIJA I PRANJE NOVCA
303
Aleksandar Miladinović,
Diplomirani pravnik unutrašnjih poslova
Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske - Sektor grada Banja Luke
Rezime:
Korupcija je devijacija normalnog obavljanja javne dužnosti radi lične (ili porodične, privatne,
interesne grupe) koristi - ona je kršenje normi radi ostvarenja ličnog interesa, kroz podmićivanje
(primanje novca ili druge beneficije čime se utiče na odluku javne vlasti), nepotizam (patronaža i
primjenjivanje askriptivnih ili porodičnih kriterija u odlučivanju o javnoj stvari), zloupotrebi položaja
ili ovlaštenja za ličnu korist (ilegalno korištenje javnog dobra i usluge)…. Faktički, korupcija je
zloupotreba javnog ovlaštenja u privatnu korist.
Pojavom modernog i demokratskog društva sve se više ističe sistemska disfunkcionalnost
korupcije. Ona se ne smatra samo moralno štetnom, već jednim od uzroka neefikasnosti društva i
države.
Korupcija u policiji često prati korupciju u državi, odnosno može se reći da ukoliko je policija
korumpirana - da je i država, i obrnuto, ukoliko je država korumpirana - ni policija neće ostati imuna
na ovu štetnu pojavu, kako za pojedince i graĎane, tako i za policiju i državu, odnosno za društvo u
cjelini.
Korupcija u policiji je posebno štetna jer, s jedne strane, direktno ugrožava prava i slobode
graĎana sa kojima policija na bilo koji način dolazi u kontakt, a, s druge strane, onemogućava bilo
kakvo suzbijanje korupcije u društvu, odnosno antikorupcione programe, jer iste, bez obzira na
potencijalni konglomerat i normativnu ili faktičku nezavisnost antikorupcionih timova ili agencija, bez
pomoći i podrške policije, odnosno uz opstrukciju iz policije, neće imati niti moći ko da implementira.
Ključne riječi:
korupcija u policiji, uzroci, oblici ispoljavanja, rasprostranjenost, etika i etičnost
policajaca, policijsko organizaciono ponašanje…
______________________________________________________________________
1. OSVRT NA POJAM KORUPCIJE
Iako je prva asocijacija na korupciju mito (koji predstavlja samo jedan oblik ispoljavanja
korupcije), a imajući u vidu i da se većina bar jednom srela ili čula za neki oblik podmićivanja, jasno
je da većina smatra da zna šta je korupcija. MeĎutim, u današnjim uslovima, korupcija se vrši na
mnoge perfidne načine, tako da je veoma teško distancirati korupciju od zakonitog i poželjnog
ponašanja, iz čega proizlaze i teškoće, odnosno raznovrsnost pojmovnog odreĎenja korupcije.
Najobuhvatnija definicija korupcije podrazumijeva da korupcija postoji ukoliko doĎe do
namjernog narušavanja principa nepristrasnosti pri donošenju odluka u cilju prisvajanja neke
pogodnosti.
1
Iz ove definicije, vidljiva je fokusiranost na principu nepristrasnosti, koji zahtijeva da, pri
donošenju odluka u funkcionisanju (javne) službe, lični ili bilo koji drugi odnosi izmeĎu učesnika
nemaju nikakav uticaj (depersonalizovanost uloge). S obzirom na to da nenamjerno, slučajno ili
narušavanje principa nepristrasnosti usljed nestručnosti, loše informisanosti, dovoĎenjem u zabludu ili
namjerno narušavanje principa nepristranosti, ali ne radi sticanja materijalne ili neke druge koristi ili
1
Vito Tanci,
Korupcija u Srbiji,
Centar za demokratsko-liberalne studije, Beograd, 2001. godine, str. 12.
KORUPCIJA U POLICIJI
KORUPCIJA I PRANJE NOVCA
304
pogodnosti (već iz drugih razloga), u smislu ove definicije nije korupcija (već neki drugi oblik
nepoželjnog, a čak i kažnjivog ponašanja), proizlazi da su potrebna dva uslova da narušavanje
nepristrasnosti bude okarakterisano kao korupcija, koji se ogledaju u namjeri za narušavanjem principa
nepristranosti i u cilju koji se ogleda u sticanju odreĎene pogodnosti.
Prema definiciji koju je dala Svjetska banka, korupcija predstavlja zloupotrebu javnih ovlaštenja
radi sticanja privatne koristi. Ovoj definiciji se prigovara što korupciju posmatra samo u okviru javnih
ovlaštenja, čime se eliminišu svi oni vidovi korupcije (koji nisu zanemarljivi) u privatnom sektoru,
pogotovo ukoliko se ima u vidu savremeni pluralizam svojinskih odnosa, razvoj privatnog sektora i
drugi poslovi u vanprivrednoj djelanosti van javnih državnih funkcija.
OdreĎenu korekciju (u pogledu fokusiranosti i na privatni sektor) daje definicija korupcije
Transparency Internationala koja korupciju definiše kao zloupotrebu moći u vlastitu korist.
S obzirom na fokusiranost ka odgovornom licu prilikom korupcionaškog ponašanja (a što je i
predmet ovog rada) navešćemo i definiciju koju daju Ujedinjene nacije. Prema njima, pod korupcijom
se podrazumijeva svaka radnja ili svaki propust koji odgovorno lice učini prilikom vršenja dužnosti, a
za to kao nagradu traži ili prihvati poklon, obećanje ili neku drugu pogodnost. Ova definicija je
najprimjenjivija i na korupciju u policiji.
S obzirom na prethodno navedeno, definicija korupcije obuhvata sljedeće bitne elemente:
-
protivzakonito i nemoralno ponašanje,
-
učinilac – lica su nosioci državne, političke, finansijske, privredne ili druge javne funkcije, kao
i lica koja se pojavljauju kao nosioci odreĎenih funckija i ovlaštenja u privatnom sektoru,
-
djelatnost se sastoji u iskorištavanju položaja, prekoračenju ovlaštenja, korištenju funkcije i
društvenog ugleda, nevršenju poslova iz vlastite nadležnosti, korištenju institucija sistema i institucija
u kojima su zaposlena lica koja vrše korupcijska krivična djela,
-
sticanje protivpravne imovinske koristi, bogaćenje bez pravnog osnova, ostvarivanje ličnih
interesa političke, finansijske ili druge koristi.
2
2. KORUPCIJA U POLICIJI
Korupcija je već od sredine pedesetih godina prošlog vijeka bila predmet proučavanja problema
integriteta policajaca i devijantnih formi ponašanja unutar policijske organizacije čime se bavila
plejada, uglavnom sociološki orijentisanih, istraživača meĎu kojima su se isticali Whyte, Skolnick,
Gardiner, Chambliss, Reiss... Pionirskim doprinosom u istraživanju korupcije u policiji smatra se i rad
Barkera i Roebucka čija tipologija korupcije u policiji i danas vrijedi kao jedan od najuticajnijih
pokušaja podjele korupcije u policiji, kom prilikom oni apstrahiraju osam formi koruptivnih praksi, a
novu, u odnosu na dotadašnja istraživanja, predstavljala je činjenica da se korupcija već tada ne
posmatra isključivo iz ''bad apple'' perspektive, nego sa stanovišta egzistiranja posebne policijske
subkulture. Poseban doprinos u istraživanju korupcije u policiji dali su i Carl B. Klockars (koji se
ovom vrstom istraživanja bavi još od sredine sedamdesetih godina) i Sanja Kutnjak - Ivković, koji su,
izmeĎu ostalog, 1995. godine izvršili anketiranje policijskih službenika u Hrvatskoj, što je bilo samo
dio crosskulturalne studije policijskog integriteta. Ova je studija ukazala da su policijski službenici u
Republici Hrvatskoj generalno tendirali tolerisanje korupcije u policiji.
3
Ukoliko korupciju u policiji posmatramo istorijski, svakako da ćemo zaključiti da korupcija u
policiji nije fenomen koji karakteriše savremene policije (od XIX vijeka naovamo), već da korupcija u
policiji postoji od kada postoji i sama policija, odnosno sadržaj, uloga i značaj službe koja se bavila
policijskim poslovima kroz istoriju.
Čak, šta više, jedan od najstarijih, ako ne i najstariji istorijski zabilježen slučaj korupcije bi se
mogao vezati za korupciju u policiji. Naime, u decembru 1997. godine objavljeno je da je tim
holandskih arheologa našao u Raki (Rakki) u Siriji oko 150 pločica sa tekstom na klinastom pismu
2
Mićo Bošković,
Organizovani kriminalitet i korupcija,
Visoka škola unutrašnjih poslova Banja Luka, 2004. godine, str.
281.
3
Almir Maljević i dr.,
Otvoreno o policiji i korupciji,
Udruženje diplomiranih kriminalista u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo, 2006. godine, str. 5.

KORUPCIJA I PRANJE NOVCA
306
(uzroka) korupcije u policiji, kako samog pojavljivanja, tako i opstanka korupcije, javlja se izostanak
ili limitiranost sistema vrijednosti policijske organizacije koji podstiče i promoviše poštenje i etičnost
policajaca i male plate i destimulativan paket nematerijalnih pogodnosti koji onemogućavaju
profesionalizam, stručan rad, napredovanje, stručno osposobljavanje…
Smatramo da je prvi i najvažniji uzrok korupcije etičnost same policijske organizacije, odnosno
njenih pripadnika, a što je bitna komponenta cijele policijske (sup)kulture
8
oličene u policijskom
organizacionom ponašanju.
9
Kada su u pitanju uzroci korupcije u policiji, svakako da karakteristike
policijskog organizacionog ponašanja (policijske supkulture) imaju značaja za nastajanje, etabliranje,
ali i iskorjenjivanje korupcije. Specifična potkultura policajaca, može, sa svoje strane ohrabrivati da se
započne sa najblažim oblicima primanja mita (npr. podržavanjem stava da društvo, nedovoljnim
plaćanjem njihovog rada, pokazuje nezahvalnost prema pripadnicima ovog zanimanja), ali i snažno
djelovati na suzbijanju takvih pojava.
10
Ukoliko meĎu samim policajcima, odnosno u samoj policijskoj
organizaciji nije uspostavljen etički kodeks koji podrazumijeva poštenje samih policijaca ili, čak, šta
više, ukoliko se nepoštenje oličeno kroz uzimanje mita favorizuje (bilo od strane samih pripadnika ili
neposrednih rukovodilaca, bilo ignorisanjem disciplinskog, prekršajnog ili krivičnog gonjenja)
svakako da će korupcija u policiji, bez obzira na sve druge aspekte socijalne kontrole, uzeti maha. S
druge strane, ukoliko je etički kodeks policijske organizacije veoma visok, te još ukoliko su odnosi
izmeĎu policijaca u organizaciji solidarni, jasno je da korupcija meĎu njenim pripadnicima neće naći
pogodno tlo, odnosno da će veoma efikasno, čak i metodama vaninstitucionalne interne kontrole, biti
suzbijena, odnosno onemogućena, što je možda i najbolja preventiva korupcije u policiji. Smatramo da
na osnovu navedenog proizlazi da su dve karakteristike policijskog organizacionog ponašanja veoma
bitne za korupciju u policiji, a to su etičnost i radna (lična) solidarnost kao posljedica socijalne
distanciranosti (izolovanosti) policajaca, te ćemo se na navedenom detaljnije zadržati. Pojave socijalne
izolacije i potreba meĎusobne zaštite u policijskim akcijama dovode do jake solidarnosti meĎu
policajcima. Socijalna distanciranost policajaca rezultira okrenutošću policajaca druženjima izmeĎu
sebe, a koje se ogleda u maksimalnom provoĎenju slobodnog vremena sa radnim kolegama, što
svakako može i negativno da se odrazi (mada ima i mnogobrojne pozitivne konotacije). Solidarnost
izmeĎu pripadnika policijske organizacije dvojako se tumači. Dok na jednoj strani stoji mišljenje da
solidarnost predstavlja opasnost od prikrivanja (sitnijih) grešaka kolega i sličnih pojava, kao i
koruptivnog ponašanja policajaca,
11
na drugoj strani se ukazuje da solidarnost nije toliko koherentna
8
U savremenoj policiološkoj literaturi, za policijsku kulturu, posmatrajući je iz ugla relacije prema sistemu vrijednosti
koji čini kulturu društva kao cjeline, preovladava shvatanje da je čini poseban i autonoman pogled policajaca na njihov posao
i na internu i eksternu sredinu (uzrokovano njihovim poslom), drugim riječima, napušteno je (staro) shvatanje po kome
policijska kultura, odnosno ponašanje policajaca, kao i stavovi, pogotovo vrijednosni, predstavljaju supkulturu unutar
društvenog sistema vrijednosti, odnosno u odnosu na društveni i opšteprihvaćeni sistem vrijednosti.
9
Kako profesionalna, odnosno organizaciona kultura pojedinih zanimanja postoji najčešće kada zahtjevi profesije
prevazilaze odreĎene ustaljene normalne svakodnevne radne dužnosti, u slučaju policijske profesije, nastanak organizacione
kulture u policiji posebno je potenciran osjećajem socijalne izolovanosti, rizicima posla, specifičnim ovlaštenjima i
odgovornošću, nužnošću meĎusobne solidarnosti u zajedničkim akcijama, čestim kontaktiranjem sa asocijalnim ponašanjima
i odreĎenim vrstama ljudi, internim i specifičnim sistemom obuke i profesionalnog znanja koje se stiče u praksi, karakterom
informacija koje se korist u radu... Na značaj policijske kulture skrenuta je pažnja pošto se uvidjelo da ona zauzima vidno
mjesto u determinisanju ponašanja policajaca na poslu i van njega. Naime, formalna pravila i nalozi rukovodilaca nisu, dakle,
jedini faktori koji odreĎuju način ponašanja pojedinaca, već je to i naročiti sistem vrijednosti, stavova i ponašanja policajaca,
koji policajci usvajaju u odnosu na svoj posao, rukovodstvo, pojedine kategorije graĎana, sudove, pravo i različite pojave u
društvu od uticaja na njihov posao. Na osnovu prethodno navedenog, možemo konstatovati da su bitna obilježja policijske
organizacione kulture, odnosno karakteristike policijske organizacione kulture svojstvene većini ili svim policijskim
organizacijama, sledeće karakteristike: socijalna izolacija i solidarnost, etičnost, posvjećenost misiji, cinizam, sumnja,
konzervatizam, mačizam, pragmatizam, socijalizacija novih članova, militarizovanost, hijerarhijski odnos izmeĎu zaposlenih,
cinizam, podrška vladajućim političkim strukturama... Brojne su i druge karakteristike pojedinih policijskih organizacionih
kultura, od kojih su zastupljene pogotovo okrenutost ka zajednici, te pozitivan imidž u javnosti, što je karakteristično za
zemlje u kojima se implementira rad policije u zajednici.
10
ĐorĎe Ignjatović,
Kriminologija
, Policijska akademija Beograd, 1996. godine, str. 261.
11
U prilog navedenom svakako govori i članak
''Mjerenje policijskog integriteta''
koji se zasniva na istoimenom izvještaju
podnesen američkom Nacionalnom institutu pravosuĎa uraĎenom od strane Clockarsa, Harvera, Haberfelda i Sanje Kutnjak -
Ivković iz 2000. godine. Osnovni nalaz studije (gdje je uzorak 3 235 policajaca iz 30 policijskih agencija, cilj istraživanja
fenomen integriteta policijskih službenika, a instrumenti istraživanja tehnike anketiranja gdje su anketni listovi sadržavali 11
hipotetičkih scenarija koji se na ovaj ili onaj način mogu povezati sa koruptivnim ponašanjem i 7 pitanja kojima su ispitanici
trebali evaluirati hipotetičke situacije koji su im ponuĎeni) sastoji se u činjenici da su ''lakše'' slučajeve kršenja policijskog
KORUPCIJA I PRANJE NOVCA
307
koliko se na prvi pogled čini, odnosno da je solidarnost izražena samo izmeĎu pojedinih kategorija
zaposlenih u policiji (u okviru pojedinih službi ili u okviru rangova zaposlenih).
12
Etičnost policajaca
kao karakteristika policijske organizacione kulture je (odnosno, trebala bi biti) prepoznatljiva.
13
Sadržinu etičnosti kao odlike organizacione kulture policijskih struktura čine načela i norme o odnosu
policajaca prema svom radu, prema organizaciji u kojoj radi, prema graĎanima, kao i prema društvu u
cjelini, posebno stavljajući tom prilikom akcenat na moralne dužnosti policajca da služi graĎanima, da
čuva njihovu imovinu, njihov život i prava i slobode, da budu humani, nepristrasni, trpeljivi, a
pogotovo pošteni i beskompromisni u borbi protiv zločina, nikada se ne služeći nepoštenim sredstvima
i metodama, te nikad ne koristeći nepotrebnu silu i nasilje. TakoĎe, etičnost pripadnika policije
zahtijeva i voĎenje primjernog privatnog života, kao i apsolutnu posvećenost društvenim ciljevima i
idealima, te favorizujući idealan tip ličnosti kojem društvo teži. Shodno navedenom, kada je u pitanju
policijsko organizaciono ponašanje, odnosno etičnost i radna (lična) solidarnost kao posledica
socijalne distanciranosti (izolovanosti) policajaca kao komponente tog ponašanja, smatramo da su ovo
glavni uzroci nastajanja korupcije u policiji, odnosno neetičnost policijaca, kao i solidarnost policajaca
po pitanju neetičnosti, korumpiranosti, pa i kriminalizacije pojedinih policajaca najbitniji su uzorci
korupcije u policiji. Ovo dolazi do izražaja i kada je u pitanju nastajanje, ali i kada je u pitanju
održavanje korupcije u policiji, jer je jasno da se mlaĎi policajci (po stažu i iskustvu) identifikuju na
starije po ponašanju i sistemu vrijednosti (pa i po koruptivnosti), pa ukoliko stariji podržavaju ili
ispoljavaju korupciju, jasno je da će se mlaĎi identifikovati u odnosu na njih. MeĎutim, ukoliko se na
korupciju u policiji ne gleda blagonaklono (bez obzira na postupke interne institucionalne ili socijalne
kontrole) svakako da će se korumpirani policajci veoma brzo identifikovati i podleći, ako ne internom
disciplinskom ili prekršajnom i krivičnom postupku, a onda internom izopštavanju iz same policijske
organizcije, što će svakao imati i preventivni karakter. Jasno je onda da policijsko organizaciono
ponašanje ((policijska (sup/pot)kultura)) svakako ima uticaj, ako ne i primarni, na nastajanje i
održavanje, ali svakako i na iskorjenjivanje korupcije u samoj policijskoj organizaciji meĎu njenim
pripadnicima. Usljed navedenog, kada je u pitanju suzbijanje korupcije u policiji, o čemu će naknadno
biti riječi, etičnosti policajaca u okviru policijskog organizcionog ponašanja mora se posvetiti najveća
pažnja.
Društveni status pripadnika policije predstavlja veoma važan element pojave korupcije u
policiji.
14
Društvena distanciranost policije prema graĎanima (ali i obrnuto), koja se ogleda u
neformalnoj komunikaciji izmeĎu policije i graĎana, karakteriše odreĎena distanciranost u
komunikaciji sa graĎanima, što svakako utiče i na odreĎeno favorizovanje komunikacije i druženja sa
policajcima, isključujući ili smanjujući komunikaciju sa graĎanima, bilo na službenoj osnovi, bilo po
nekim drugim pitanjima. Ta distanciranost ogleda se i u isključenju policajaca iz raznih društvenih
zbivanja u koje bi, po prirodi stvari, trebali biti uključeni (roditeljski sastanci, porodična druženja,
zajedničke zabave), što svakako stvara odreĎene negativnosti kod članova najuže sredine oko
policajca. Ukoliko policija u društvu nema adekvatan položaj i ne uživa povjerenje zajednice, svakako
da su uslovi nastanka korupcije, odnosno korumpiranost samih policajaca veće, usljed izostanka
moralnih kočnica kod policajaca prema graĎanima koji ih ne podržavaju, bez obzira na to koji je uzrok
navedenog. Ukoliko se tome dodaju i sukobi koji mogu da nastanu izmeĎu graĎana i policije, kao
rezultat napetosti proisteklih iz nepovjerenja, policija može da se korumpiranošću prema graĎanima
integriteta i etike (primanje manjih darova, hrane ili dobivanje popusta, itd.) policajci spremniji tolerisati, dok teže (poput
zadržavanja slučajno pronaĎenog novca) ne. Ova je studija studija izuzetno vrijedna, jer, prije svega, ukazuje da je ''kultura
policijskog integriteta (definisana jasno postavljenom i implementiranom politikom i pravilima) važnija u oblikovanju
policijske etike, nego individualne karakteristike i sklonosti''.
12
Bogoljub Milosavljević,
Nauka o policiji,
Policijska akademija Beograd, 1997. godine, str. 588.
13
Kako je formiranje etičkih načela koja se odnose na ponašanje pripadnika pojedinih profesija uslovljeno značenjem tih
profesija za društvo, mogućnošću zadiranja u privatnu sferu drugih graĎana, te potrebom ostvarivanja dodatne kontrole i
sličnim razlozima (usled čega je profesionalna etika najprije i stvarana u ljekarskoj, advokatskoj, sudijskoj i novinarskoj
profesiji), a imajući u vidu da se etika policijske profesije razlikuje od jedne do druge zemlje, jer je ona odraz konkretne
društvene stvarnosti etablirane u svijesti pripadnika policije, svaka konkretna organizaciona kultura policijske organizacije
bogata je za etičnost njenih članova.
14
Na nizak društveni status vršilaca policijskih poslova ukazivao je još i Aristotel, naglašavajući omraženost službe
(održavanje javnog reda i mira) koju su na početku (u antičkoj Grčkoj) činili samo robovi, a slobodni Atinjani s prezirom
gledali na to novo zanimanje (kontrolu stanovništva). Izvor: Grupa autora,
Korupcija u Srbiji,
Centar za liberalno-
demokratske studije, Beograd, 2001. godine, str. 96.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti