Visoka tehnološka škola strukovnih studija

Seminarski rad

Tema: Održivi turizam u savremenim ekonomskim tokovima

Profesor:

       Student: 

dr Ljubomir Jovanović

      Kokošar Sofija

                                                                                                               M-02-7/2015

Aranđelovac, 2016. godine

background image

4

1. Pojam i definicije održivog turizma

Međunarodni turizam u čitavom periodu nakon Drugog svetskog rata beleži povoljnu 

dinamku   razvoja   odnosno   kontinuirani   godišnji   rast.   Prema   podacima   Svetske   turističke 

organizacije (World Tourism Organisation – WTO) u 2007. godini je u međunarodnom turizmu 

učestvovalo čak 898 mliona turista, a ostvarena godišnja stopa rasa od 6,5% u periodu od 1950. 

godine do 2007. godine. Procene Svetske turističke organizacije su da bi do 2020 godine broj 

turista koji učestvuju u međunarodnom turizmu mogao da iznosi čak 1,6 milijardi. [Stojanović, 

2011, str. 166]

Ovaj dinamičan razvoj turističke industrije ima brojne pozitivne, ali i negativne efekte na 

razvoj turističkih destinacija. Turizam je više zavistan od sredine nego bilo koja druga delatnost, 

jer samo čista i nezagađenja životna sredina može biti osnova za uspešno bavljenje turizmom. 

Takođe, turizam je i glavni korisnik sredine jer se skoro sve aktivnosti turista (bilo da je u pitanju 

šetnja, ronjenje, ribolovi druge) zasnivaju na korišćenju sredine i svakako značajno utiču na nju.

Pod   uticajem   turizma   dolazi   do   transformacije   prostora   koja   može   biti   pozitivna   i 

negativna. U vezi sa tim u literaturi se najčešće pominju kao pozitivni efekti turizma u prostoru: 

obnavljanje   i   restauracija   postojećih   istorijskih   mesta,   zgrada   i   spomenika,   transformacija 

postojećih starih zgrada i mesta u turističke objekte, zaštita prirodnih resursa, donošenje raznih 

administrativnih i planskih mera za zaštitu pojedinih prostora, unapređenje dostupnosti prostora 

kao i stvaranje novih turističkih prostora, izgrađivanje svesti o životnoj sredini i drugi.

Isto tako pominju se i sledeći negativni uticaji turizma na sredinu, kao što su: zagađenje 

prostora usled izgradnje turističkih objekata i opreme, zagađenje vazduha, vode, tla, zvučno 

zagađenje, smanjenje prirodnih i poljoprivrednih površina, uništavanje flore i faune, degradacija 

pejzaža   i   kulturno-istorijskih   spomenika,   zakrčavanje   prostora,   geološki   oblici   degradacije, 

prostorna redistribucija stanovništva i banalizacija prostora

Dakle razvoj turizma ima negativan uticaj na prostor u smislu njegovog uništavanja. 

Time  se  zapravo  ukazuje  na opasnost  da  nekontrolisani  razvoj turizma može da  dovede  do 

uništavanja sredine, a da sa druge strane i tako narušena životna sredina negativno utiče na 

5

razvoj   turizma.   Preduslov   za   razvoj   turizma   je,   pre   svega,   kvalitetno   i   očuvano   okruženje 

odnosno zdrava životna sredina.

Prethodno rečeno upravo ukazuje na složenost zadatka koji se postavlja pred sve zemlje 

koje su već uključene ili tek žele da se dinamičnije uključe u međunarodno turističko okruženje, 

a koji se sastoji u očuvanju ravnoteže i sklada između razvoja turizma i očuvanja zdrave životne 

sredine. Upravo usvajanje i primena održivog turizma jeste koncept razvoja turizma koji treba da 

obezbedi ostvarenje prethodno pomenutog cilja koji se svodi na uspostavljanje pozitivne veze 

između   razvoja   turizma   i   životne   sredine.   Usvajanje   ovakvog   koncepta   razvoja   turizma   je 

imperativ za sve turističke destinacije bez obzira u kom delu sveta se one nalazile. Imajući u vidu 

činjenicu da je zdrava životna sredina preduslov za uspešno bavljenje turizmom, može se reći da 

samo one zemlje čije se nacionalne strategije razvoja turizma zasnivaju na konceptu održivog 

turizma mogu da se nadaju dugoročnom opstanku na međunarodnom turističkom tržištu.

Iz   prethodnog   je   vidljivo   da   nekontrolisani   razvoj   turizma   ima   negativne   efekte   na 

životnu sredinu. Upravo zbog tih negativnih efekata turizma na životnu sredinu u literaturi se 

često   ističe   da   je   turistička   industrija   postala   jedan   od   glavnih   faktora   ekološke   destrukcije 

prirodne životne sredine. Sa druge strane, zapaža se da istovremeno sa sve većim narušavanjem 

životne sredine raste i svesnost o potrebi njenog očuvanja i zaštite, te se tako i kao rezultat tog 

osvešćivanja razvio koncept održivog razvoja turima. Naime, radi se okonceptu čiji se nastanak 

vezuje za tzv. „Agendu 21“ koja je usvojena 1992. Godine od strane 182 zemlje na Svetskom 

samitu   Konferencije   Ujedinjenih   nacija   o   prirodnom   okruženju   i   razvoju,   a   koja   se   bavi 

najvažnijim   problemima   vezanim   za   oblast   životne   sredine.   Zapravo   se   radi   o   usvajanju 

programa akcija i mera, sa ciljem postizanja održivog razvoja planete u XXI veku koji se između 

ostalog odnosi i na razvoj turističke industrije. 

Dokument „Agenda 21 za turističku privredu“ predstavlja program aktivnosti u oblasti 

putovanja i turizma. Zahvaljujući ovom dokumentu, svim učesnicima u turizmu su definisane 

oblasti   delovanja   kao   i   potrebne   aktivnosti   radi   zaštite   životne   sredine,   očuvanja   ekološke 

ravnoteže i razvoja održivog turizma. Tako je na primer ovim dokumentom, kao glavni zadatak 

hotelskih preduzeća i turističkih agencija, istaknuto uspostavljanje sistema upravljanja, tehnika 

metoda   i   postupaka   koji   vode   razvoju   održivog   turizma.   Kao   neke   od   prioritetnih   oblasti 

delovanja   su   istaknute   sledeće   oblasti:   smanjenje   otpada,   ponovna   upotreba   i   reciklaža, 

background image

7

ekonomske aktivnosti, kao i da bi obezbedili čvrstu osnovu za ideje koje se dalje preporučuju, pri 

čemu se uzima u obzir i način na koji ekolozi gledaju na problem održivosti. Obično se uzima da 

je održivost važan i nezaobilazan faktor u istraživanjima u kojima se koriste sredstva ekonomske 

analize.   Jedan   broj   naučnika   gleda   na   održivost   kao   moralnu   obavezu   prema   budućim 

generacijama. To znači da sadašnje generacije svojim ponašanjem ne smeju da ugroze ili unište 

šansu da i buduće generacije imaju iste razvojne mogućnosti. [Ibid, str. 400]

Pojam   „održivi   razvoj“   je   uveden   70-ih   godina   XX   veka,   ali   se   još   u   klasičnim 

ekonomskim   radovima   Rikarda,   Marltusa   i   Mila   mogu   pronaći   elementi   politike   odživog 

razvoja.   Ekonomska   kriza   70-ih   godina   prošlog   veka   često   se   tretirala   kao   griza   globalnog 

razvoja. To znači da je pad akumulativne sposobnosti privrednih granda i delatnosti uslovio pad 

ekonomsko-socijalnih   odnosa,   koje   su   izazivali   drugačije   ponašanje   čoveka   prema   životnoj 

sredini. Gde su ljudi životnu sredinu posmatrali kao večno dati objekat zadovoljenja njihovih 

potreba što je uslovilo neusklađeni tempo rasta potrošnje njenih elemenata i moguće proizvodnje 

istih. Zato se u tom perodu raspravlja o granicama ekonomskog rasta i granicama razvoja svetske 

populacije. [Ibid, str. 401]

U 80-im godinama XX veka održivost je ušla u termin međunarodne zajednice kada su 

UN iznele strategiju očuvanja prirodnih resursa usklađenu sa opštim ciljem postizanja održivog 

razvoja. Termin „održivi razvoj“ 80-ih godina prošlog veka ušao je u opštu terminologiju kako bi 

se ukazala povezanost razvoja i opšte okoline. Prvo ozbiljnije proučavanje koncepta održivog 

razvoja prikazano je u tzv. Brundland izveštaju Svetske komisije za okolinu UN-a i publikovano 

je   pod   nazivom   „Naša   zajednička   budućnost“   1987.   Godine.   U   toj   studiji   održivi   razvoj   je 

definisan kao „

razvoj koji zadovoljava potrebe današnjeg naraštaja, bez ugrožavanja budućih 

naraštaja“.  

Održivi   razvoj,   zaštita   kvaliteta   okoline   i   privredni   razvoj   postale   su   spojive 

aktivosti.

Pod   odgovornim   i   odživim   razvojem   turizma,   podrazumeva   se   razvoj   turizma   koji 

zadovoljava   potrebe   sadašnjih   turista,   turističkih   destinacija   i   svih   učesnika   u   turizmu,   uz 

istovremeno očuvanje i uvećavanje potencijala za korišćenje turističkih resursa u budućnosti, bez 

ugrožavanja   mogućnosti   budućih   generacija   da   zadovolje   sopstvene   potrebe,   odnosno, 

podrazumeva se unapređenje kvaliteta života ljudi u okviru mogućnosti ekosistema koji nas 

okružuje.   Odgovorni   i   održivi   razvoj   turizma   podrazumeva   pravo   na   turizam   i   na   slobodu 

Želiš da pročitaš svih 27 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti