1. UVOD I CILJ ISTRAŽIVANJA
1.1.
Osnovni znaci uskladištenja
Uskladištenje, čuvanje ili spremanje proizvoda predstavlja krajnji ili završni zahvat u
procesu proizvodnje pojedine ratarske kulture (Kalinović 1997). Za vrijeme skladištenja
djelovanjem određenih čimbenika mijenjaju se biokemijski, fizikalni i kemijski procesi.
Ratarski proizvodi tijekom čuvanja podliježu napadu mikroorganizama, insekata, bolesti, a
nekada i napada ptica, glodavaca, što ovisi o kvaliteti silosa gdje se ratarski proizvodi
uskladišteni.
Čimbenici koji utječu na uskladištene ratarske proizvode mogu biti biološkog i mehaničkog
podrijetla. U biološke čimbenike ubrajamo: disanje, proklijavanje, insekte i grinje,
samozagrijavanja, mikroorganizme i štete od ptica i glodavaca. U mehaničke čimbenike
ubrajamo: rasipanje, lom zrna i mehaničke ozljede. Djelovanjem bioloških i mehaničkih
čimbenika mjenja se kakvoća (kvaliteta), a nekada i težina uskladištenog proizvoda pa dolazi
do većih ili manjih gubitaka. Na kakvoću (kvalitetu) više utječu biološki čimbenici nego
mehanički.
Važnu ulogu pri uskladištenju proizvoda ima i kontrola uskladištene robe. Ako se ne prati i
kontrolira uskladištena roba može doći do proklijavanja, samozagrijavanja, napada
mikroorganizama i drugo. Osnovni zadaci uskladištavanja ratarskih proizvoda:
-
uskladištenje proizvoda bez gubitaka težine
-
uskladištenje proizvoda bez gubitaka kvalitete
-
povisiti kvalitetu proizvoda
-
troškove rada i sredstava po jedinici težine proizvoda sto više smanjiti.
Rješavanje ovih zadataka zahtijeva i određene zahvate, a oni ovise o svojstvima uskladištenih
proizvoda.
1
1.2.
Svrha čuvanja uskladištenih ratarskih proizvoda
Prilikom uskladištenja važno je znati zašto skladištimo, što skladištimo i gdje ćemo
uskladištiti pojedine ratarske proizvode (Kalinović 1997)
Vezano za prethodno važno je znati:
-
vrstu proizvoda koju skladištimo
-
namjenu uskladištenog proizvoda
-
vrste i tipove skladišta za pojedini proizvod
-
način skladištenja za određeni proizvod
uskladištene ratarske proizvode prema namjeni dijelimo na: merkantilnu i sjemensku robu,
poluproizvode i gotove proizvode. Skladištimo ih u određene vrste i tipove skladišta.
1.3. Uskladištenje pšenice, ječma i kukuruza
Prije svega važno je znati namjenu skladištenja, odnosno da li je sjemenska ili merkantilna
roba. Zatim je važno znati koliko dugo će trajati skladištenje tih proizvoda. Svrha skladištenja
pšenice, ječma i kukuruza je sačuvati kakvoću (kvalitetu) svojstva zrna. Te tri kulture tijekom
skladištenja prolaze kroz određena fizikalna svojstva koja utječu na sam tijek skladištenja. U
fizikalna svojstva se ubrajaju: sipkost, poroznost, raslojavanje i mehanička oštećenja. (Ritz,
1978)
Prije uskladištenja, ratarski proizvodi se moraju zaprimiti, prilikom čega se uzimaju
uzorka. Jedan uzorak se daje proizvođaču, a drugi uzorak se koristi za utvrđivanje vlage,
temperature, hektolitarske težine i količine primjesa. Vrlo važnu ulogu pri skladištenju
imaju vlaga zrna i temperatura zrnene mase i okolnog prostoraa nešto manju ulogu ima i
količina i vrsta primjesa. Utvrđivanjem vlažnosti zrna provodimo preventivne mjere
vezane za sušenje ako je to potrebno, a ako je vlažnost zrna u granicama normale onda se
roba odmah skladišti u određene silose, odnosno skladišta. S obzirom da su temperatura i
vlažnost zrna jedni od najvažnijih čimbenika poželjno je da temperature budu što
pogodnije, a vlažnost zrna ispod kritične vrijednosti. Najpovoljnije temperature za čuvanje
pšenice, ječma i kukuruza su od -4 do +5 ºC, ali s time da je zrno suho. Vlažnost zrna za
pšenicu, ječam i kukuruz pri skladištenju mora biti 13%. (Kalinović, 1997).
2
1.5. Cilj istraživanja
Cilj istraživanja je praćenje broja štetnika u uskladištenoj pšenici (sorte Renan i Divana),
ječmu i kukuruzu tijekom tri mjeseca istraživanja u silosima PIK Vinkovci d.d. tijekom
ožujka, travnja i svibnja 2009. godine.
Da bi se čuvala kakvoća (kvaliteta) i kvantiteta pšenice, ječma i kukuruza važnu ulogu
imaju i štetnici koji se pojavljuju u uskladištenoj robi. Zbog njihove prisutnosti važno je vršiti
analizu uskladištene robe koja se duže ili kraće zadržava u silosima, odnosno skladištima.
Prema dobivenim rezultatima analize izvršavamo određene zaštitne mjere vezane za
suzbijanje štetnika. Veći napad štetnika uzrokuje velike gubitke u uskladištenom zrnu.
Temperatura i vlažnost zrna ako nisu optimalni, isto utječu na gubitke izazvane štetnicima, jer
pogoduju njihovom razvoju. Pri većem napadu štetnika potrebno je izvršiti kurativne mjere
zaštite – fumigaciju. Isto tako i nakon pražnjenja svake silo komore potrebno je izvršiti
preventivne mjere zaštite kao što su dezinfekcija i čišćenje praznih objekata od prethodne
kulture zbog mogućnosti zadržavanja štetnika.
4
2. MATERIJAL I METODA RADA
2.1. Materijal rada
Analiza se vršila na uzorcima pšenice, ječma i kukuruza koji su bili uzimani iz silosa „PIK
VINKOVCI“ d.d.
Mjesečno je uzimano po 16 uzoraka, što znači da je u tri mjeseca istraživanja uzeto ukupno 48
uzoraka. Težina svakoga uzorka je iznosila 250 grama.
2.2. Metoda rada
Uzorci su analizirani u laboratoriju Zavod za zaštitu bilja na Poljoprivrednom fakultetu u
Osijeku. Svakom uzorku od 250 grama određena je temperatura i vlažnost zrna te
hektolitarska težina pomoću uređaja Dickey John GAC 2100. Zatim je ispitano zrno
prosijavano kroz automatski aparat sa sitima promjera 0,2-0,5 mm. Nakon prosijavanja
prebrojani su i izdvojeni štetni kukci iz svakoga uzorka pojedinačno i determinirani prema
ključu za determinaciju Korunić (1990.).
5
Kestenjasti brašnar je crvenkastosmeđe, kestenjaste pa čak rđastosmeđe boje. Imaju
spljošteno tijelo dugačko 2,6 do 5,2 mm. Ličinke su žućkaste boje, okrugla tijela, dugačke oko
6 mm. Ženke odlažu više stotina jaja za vrijeme svoga života koji traje više od dvije godine.
Razvoj ovisi o temperaturi pa traje od jednog pa do nekoliko mjeseci. U našim uvjetima
uskladištenja obično imaju dvije generacije godišnje. Mladi brašnari su sposobni oštetiti i
mlado zrno ali sa 12,2% vlage pa na više. Prvo oštećuju i pojedu klicu, a nakon toga izjedu
čitave dijelove pa i cijelo zrno. Kestenjasti brašnar je češći u skladištima suncokreta i
mlinovima. Kod nas su vrlo prošireni i važni ekonomski značajni štetnici. (Korunić , 1990.)
Red:
Coleoptera
Porodica
:
Bostrichidae
Vrsta:
Rhyzopertha dominica
(Fab.)
– žitni kukuljičar
Slika 2.
(
izvor:
www.wikipedia.org
)
Žitni kukuljičar ima karakteristično građeni vratni štit koji potpuno pokriva glavu okrenutu
prema dolje. Prednja ivica vratnog štita je zaobljena i prilično jako nazubljena, a cijela
površina je pokrivena izraženim točkastim udubinama. Imago je dug 2,3 – 3mm, valjkasta
oblika, tamnosmeđe do rđaste boje. Ličinka je bijele boje, blago savijena i pokrivena kratkim
dlačicama. Kornjaši žive dosta dugo, oko 6 mjeseci i za to vrijeme se vrlo intezivno hrane.
Krila su im dobro razvijena i na višoj temperaturi lete te se i na taj način može širiti zaraza.
Kroz period od 30 – 40 dana ženka položi 100 – 500 jaja pojedinačno ili u skupinama na
7
