Nadležnost suda pravde Evropske Unije
FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO
„UNION – NIKOLA TESLA“
BEOGRAD
SEMINARSKI RAD
PRAVO EVROPSKE UNIJE
NADLEŽNOSTI SUDA PRAVDE
EVROPSKE UNIJE
Mentor:
Student:
Prof. Doc.dr Milijana Danevska
Tanja Milenković
Broj indeksa:I0061-13
U Čačku, maja 2016. godine
Sadržaj
2. SUD PRAVDE EVROPSKE UNIJE.....................................................................................3
2.1. Opšte o Sudu pravde Evropske unije............................................................................3
2.2. Uloga Suda pravde.......................................................................................................... 4
2.3. Karakter Suda pravde EU..............................................................................................5
4. NADLEŽNOSTI SUDA PRAVDE EVROPSKE UNIJE....................................................9
1

2. SUD PRAVDE EVROPSKE UNIJE
Naziv Suda Evropske unije kao institucije promenjen je Lisabonskim ugovorom iz
Suda evropskih zajednica u Sud pravde Evropske unije.
2.1. Opšte o Sudu pravde Evropske unije
Sud pravde Evropske unije danas se sastoji od tri suda:
-
Suda pravde,
-
Opšteg suda,
-
Službeničkog suda.
Od početka integracija 1952. godine postoji Sud pravde, osnovan Rimskim
ugovorom. Isti je sud bio osnovan s nastankom Evropske ekonomske zajednice i Euratom
zajednice, pa su tri suda još 1958. spojena u zajedničku instituciju triju Zajednica. Ovom je
sudu još 1989. godine pridodat novi, tada nazvan jednostavno Sud prve instance.
Slika 1 Organi EU i mesto Suda pravde u okviru institucija EU
Izvor: www.sr.wikipedia.org/sr-el
Lisabonski ugovor je ovaj Sud preimenovao u Opšti sud. Osnivanjem ovog suda
nije proširena nadležnost Suda pravde kao institucije, već je deo postupaka koji se tada
vodio samo u jednom stepenu postao dvostepeni.
Prezetosa Internet sajta:
3
U prvom stepenu, u nekim postupcima danas odlučuje Opšti sud, a na njegove
odluke postoji mogućnost žalbe Sudu pravde. Ugovor iz Nice otvorio je mogućnost za
otvoranja novih sudova koji će u pojedinim predmetima suditi u prvom stepenu s
mogućnošću žalbe na njihove odluke tada Sudu prve instance, odnosno danas Opštem
sudu.
Lisabonski ugovor je preuzeo ovu mogućnost, predviđajući mogućnost uspostave
specijalizovanih sudova na evropskoj osnovi. U Sudu pravde EU sedi po jedan sudija iz
svake države članice. Sudije se biraju iz redova osoba „čija nezavisnost je izvan svake
sumnje i koji poseduju kvalifikacije za izbor na najviša sudska zvanja u svojim državama
ili su pravni savetnici priznatih sposobnosti-član 253 Ugovora o funkcionisanju EU. Neke
su države članice tako na mesta Sudija birale istaknute profesore, dok su druge predlagale
sudije iz svojih sudova, ili pak poznate advokate.
U Opštem sudu sedi takođe po jedan sudija iz svake države članice, iako je već
Ugovorom iz Nice predviđena, a Lisabonskim ugovorom potvrđena mogućnost
povećavanja broja sudija. Sudije se biraju na period od 6 godina zajedničkom odlukom
vlada svih država članica, s mogućnošću ponovnog izbora. Lisabonski ugovor je uneo još
jednu novinu u postupku izbora sudija. Pre nego što države članice zajedničkom odlukom
potvrde sudiju kojeg je imenovala neka država članica, moraće zatražiti mišljenje Odbora
osnovanog članom 255 Ugovora o funkcionisanju EU.
Taj se Odbor sastoji od 7 sudija izabranih iz redova bivših članova Suda pravde i
Opšteg suda, članova najviših nacionalnih sudova i priznatih pravnika, a jednog među
njima predlaže Evropski parlament. Mišljenje koje će davati taj Odbor neće obavezivati
države, a koliki će biti njegov uticaj na postupak izbora sudija pokazat će praksa. Osim
sudija u Evrospkom sudu postoji i 8 opštih pravobranilaca, koji se takođe biraju na period
od 6 godina i iz redova osoba s istim kvalifikacijama kaoi sudije tog Suda.
Glavna funkcija opštih pravobranioca je da, postupajući nezavisno i nepristrasno,
podnesu Sudu mišljenje o predmetima o kojima odlučuje Sud. Sud nije obavezan slediti
mišljenja opštih pravobranioca, ali ih u velikom broju slučajeva slijedi, a u poslednje se
vreme često i u presudama izričito poziva na njihova mišljenja.Evropski sud pravde
predstavlja okosnicu efektivnog sistema pravosudne zaštite komunitarnog prava. Sud
pravde se brine o poštovanju prava prilikom tumačenja i primene Ugovora.
To znači da se
Sud brine da komunitarno pravo ne bude tumačeno i primenjivano različito u raznim
državama članicama.
2.2. Uloga Suda pravde
Uloga Suda je stoga izuzetno značajna u institucionalnom sistemu EU, jer ima
poziciju vrhovnog tumača konstitutivnog Ugovora. Imajući u vidu da se radi o primeni
sistema prepletenih nadležnosti komunitarnih organa, tj. da nema klasične podele vlasti,
uloga Suda pravde je bazirana na njegovoj funkciji čuvara jednoobrazne primene i
tumačenja komunitarnog prava.
U okviru toga, Sud ima dvostruku funkciju. Sa jedne strane je prisutna funkcija
Misita, N.: Osnovi prava Evropske unije, Sarajevo 2002., str. 88.
Čl. 31. Ugovora o osnivanju EZUČ, čl. 164. Ugovora o osnivanju EEZ i čl. 136. Ugovora o osnivanju
EURATOM
„Jedino dosledno izvedena vladavina prava može da predupredi i ograniči vladavinu političke moći u ovako
složenom nedržavnom političkom sistemu. Drugim rečima, opšta je intencija da se što je više moguće sporna
politička pitanja u Zajednici rešavaju kao pitanja primene njenog prava. Praksa je pokazala da je ugovorna i
stvarna uloga Suda pravde ovde nenadoknadiva.“ – citirano Samardžić, .: EU kao model nadnacionalne
zajednice – preuzeto od Vukadinović, Vid. R.: Pravo EU, Beograd, 1996, str. 107.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti