1263
UDK 338.984.4 (4)
Izvorni znanstveni rad
EUROPSKI MONETARNI SUSTAV
EURO-zona prokušan je novi međunarodni okvir, originalan u svakom
slučaju, mora se održavati na životu i koji mora evoluirati, nadjačati tenzije,
konflikte i ekonomske perturbacije s kojima će se neminovno sukobiti, jer nepo-
znanice su mnogobrojne. Ekonomska i monetarna unija EMU napredniji je
stupanj ekonomske integracije Europske unije koji implicira zajedničku mo-
netarnu politiku i usko koordinirane ekonomske politike zemalja članica.
Uvod
Ekonomska i monetarna unija (EMU) napredniji je stupanj ekonomske inte-
gracije Europske unije koji implicira zajedničku monetarnu politiku i usko ko-
ordinirane ekonomske politike zemalja članica. EMU se zasniva na zajedničkom
tržištu proizvoda i usluga koje je potrebno za njegovo dobro funkcioniranje, jer
variranje tečaja između valuta zemalja članica sputava međuutjecaj tržišta kapitala,
perturbaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda i sprječava zajedničko industrijsko
tržište da potpuno objedini unutrašnje tržište.
Rimski sporazum kojim je osnovana Europska ekonomska zajednica ne
predviđa monetarnu organizaciju. Sporazum predviđa zajedničko tržište a ne
ekonomsku i monetarnu uniju, jer je u vrijeme stvaranja Sporazuma postojao unutar
međunarodne monetarne organizacije - sustav Bretton Woods koji je osiguravao
konvertibilnost svih valuta zapadnog svijeta na fiksnom paritetu.
U trenutu kada se sustav Bretton Woods urušavao, na početku godine 1971.,
zemlje članice Europske zajednice započele su uvoditi red u monetarnim poslovima
preko ekonomske i monetarne unije. Promatrajući retrospektivno, prvi su napori
izgledali kao voće bez stabla, jer se Unija nije zasnivala na zajedničkom tržištu.
* V. Kandžija, redoviti profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. A. Host, asistent
Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Članak primljen u uredništvo: 03.10.2001.
Vinko Kandžija i Alen Host*
V. KANDÆIJA i A. HOST: Europski monetarni sustav
EKONOMSKI PREGLED, 52 (11-12) 1263-1282 (2001)
1264
Ipak, prvi su napori omogućili dobivanje jasnog iskustva, inventarizaciju instru-
menata i mehanizama koji su se godine1979. podastrli Europskom monetarnom
sustavu i s vremenom perfekcionirali i tako poslužili drugom naporu kreiranja
ekonomske i monetarne unije, godine 1990.
Drugi je napor imao više šansi za uspjeh od prvoga. Unutarnje je tržište
završeno, zemlje članice usko su povezane u svim područjima, što će se analizirati
u ovome radu, a poduzeti angažmani u okviru Maastrichta pokazuju spremnost za
preuzimanje odgovornosti u ekonomskim i monetarnim područjima i radnji vezanih
uz njihovu ekonomsku konvergenciju. Ekonomska i monetarna unija zasnovana je
Sporazumom o Europskoj uniji i predstavlja novu i veoma značajnu etapu u kon-
struiranju Europe. Predstavlja postupan angažman, rigorozan i nepovratan, zemalja
članica o uvođenju jedinstvene valute kojom će upravljati jedinstvena centralna
banka, a to će pridonijeti monetarnoj stabilnosti Unije i svijeta. Zahvaljujući je-
dinstvenoj valuti, ukinut će se fluktuirajuće marže valute, koje su još moguće u
Europskom monetarnom sustavu. Sporazum iz Maastrichta ima za cilj zaustaviti
monetarne nesigurnosti jedinstvenog tržišta.
Analiza ekonomske i monetarne Unije
Ekonomski i pravni okviri
Carinska unija eliminirala je barijere između zemalja članica Unije, tržišta
roba i opskrbe, ali nije spriječila monetarne varijacije koje mogu stvoriti nepre-
mostive barijere čak i veće od carinskih. Naime, devalvacija valute jedne zemlje
članice carinske unije ekvivalentna je učincima nametnutih carinskoj tarifi svih
uvezenih proizvoda i subvencijama te zemlje.
1
I obratno, revalvacija valute jedne
zemlje članice, significira sužavanje izvoza i stimuliranje uvoza, a to je pojava koja
muči ekonomske čimbenike zemlje jake valute. U oba slučaja promjene, padom ili
prirastom vrijednosti određene komunitarne valute izaziva se rizik promjene u slu-
čaju prodaje partneru iz Unije na kredit, a to je najčešći oblik prodaje u intrako-
munitarnoj trgovini.
Razlozi ekonomske i monetarne unije
Rizik promjene tečaja sužava međupenetraciju financijskih tržišta i time
ekonomski rast u Europskoj uniji. Diverzifikacija mogućnosti plasmana, uklanjanje
rizika tečaja u Europskoj monetarnoj uniji, tendira povećanju ponude kapitala. Multi-
1
Moussis, N.: “Manuel de l’Union Européene,” European Study Service, 1995.
V. KANDÆIJA i A. HOST: Europski monetarni sustav
EKONOMSKI PREGLED, 52 (11-12) 1263-1282 (2001)
1266
Ako, npr. za vođenje deflacionističke politike jedna zemlja suzi količinske kredite,
a druga poveća kamatnu stopu, kapital iz prve može kratkoročno seliti u drugu,
izazivajući probleme platne bilance prvoj i inflacionistički pritisak drugoj.
Međupenetracija rastuće ekonomije izaziva slabljenje autonomije nacionalnih
politika. Ako taj gubitak autonomije nije kontrabalansiran uvođenjem komunitarnih
politika, vladanje ukupnim gospodarstvom Europske unije postaje sve teže i teže
(slika 1.)
Nedostatkom koherentnih konjunkturnih politika zemalja članica i carinska
unija postaje upitnom, a tek uvođenjem posebnih mjera radi ozdravljenja teške
konjunkturne situacije po definiciji može varirati od vremena do vremena. Uostalom
poluintegracija ili imperfektna integracija koju karakterizira zajedničko tržište
izaziva nestabilnu, dugoročno neodrživu situaciju za ekonomske politike zemalja
članica. To stanje nije efikasno u borbi konjunkturnih situacija, jer se, s jedne strane,
uzroci nalaze u inozemstvu a sa druge strane, određeni su instrumenti ekonomske
politike u nacionalnim autoritetima, osobito carina, restrikcije uvoza koje se
manifestiraju na izvoz.
I na kraju, ako se u zajedničkom tržištu žele ekonomski uvjeti slični onima u
unutarnjem tržištu, potrebno je eliminirati variranje tečaja, koji perturbira trgovinsku
razmjenu i investicije i nepredvidivu modifikaciju rentabilnosti. Zbog toga zemlje
članice zajedničkog tržišta moraju omogućiti integralnu i nepovratnu konvertibilnost
fiksnog tečaja ili, još bolje, prihvatiti jedinstvenu valutu. U tom je slučaju potrebna
monetarna unija u okviru koje će ukupan disparitet troškova transgraničnih trans-
akcija (trošak operacija tečaja ili trošak pokrića rizika tečaja) biti između 0,3% i
0,4% bruto unutarnjeg proizvoda EU. U drugoj mogućnosti, međutim, postoje do-
datne koristi: jedinstvena valuta omogućuje stvarnu usporedbu cijena na unutarnjem
tržištu; postaje jedna od glavnih valuta razmjene i rezervi u svijetu i omogućuje
Europljanima regulaciju uvoza iz trećih zemalja u vlastitoj valuti
3
.
Monetarna politika
Rimski sporazum nije imao ambicije kreirati ekonomsku i monetarnu uniju.
Ograničio se na nekoliko općih principa koji se odnose na koordinaciju ekonomskih
i monetarnih politika potrebnih za funkcioniranje zajedničkog tržišta. Naime, auto-
rima Rimskog sporazuma bilo je od početka teško predvidjeti korektne mjere mo-
netarne politike i zbog toga su ciljevi bili usmjereni na zajedničko tržište, a ne na
ekonomsku i monetarnu uniju.
3
Guermonne J-L: “Le sistéme politique de l’Union européenne” Paris, 1994.
1267
V. KANDÆIJA i A. HOST: Europski monetarni sustav
EKONOMSKI PREGLED, 52 (11-12) 1263-1282 (2001)
Štoviše, osnivanjem Zajednice postojao je monetarni sustav Bretton-Woods
koji je postavio tri bitna principa: međusobnu konvertibilnost valuta, ekvilibrij
platnih bilanci i održavanje fiksnog tečaja, što significira da svaka zemlja mora
zaštititi paritet svoje valute određenom težinom zlata. Sve dok je taj sustav res-
pektiran, omogućio je nesmetano funkcioniranje carinske unije Zajednice.
No, budući da je cijena zlata bila niska, međunarodne su transakcije regulirane
više u dolaru, negu u zlatu, pa se u šezdesetim godinama ušlo u “sustav dolara”. U
tom su sustavu SAD praktično rješavale ravnotežu platne bilance i mogle su tako
voditi svoju monetarnu politiku u funkciji ciljeva nacionalne politike. Takvo mjesto
dolara dalo je SAD-u iznimne prednosti u tečaju, jer su se mogli kupovati proizvodi
ostalih zemalja funkcioniranjem planche à billets i omogućujući američkim multi-
nacionalnim kompanijama da kupuju po niskim cijenama mnoga europska po-
duzeća. Egzodus dolara kroz deficit platne bilance, omogućio je Amerikancima da
podržavaju dobar dio vojne efektive, a njihovoj vladi raspoloživost prema drugim
zemljama.
Masa dolara od godine do godine akumulirana je izvan SAD, a osobito u Eu-
ropi. Taj je dolar cirkulirao izvan SAD i malo po malo je postao instrument tržišta
nezavisno monetarnoj vlasti - “tržište eurodolara”. Tržište tečaja zemalja članica
EEZ funkcionira na osnovi dolara, jer su europske valute kotirale na tom tržištu
izražene u dolaru, a kompenzacija između kupnje i prodaje europskih deviza sal-
dirana je u USD.
Rezolucija iz godine 1971.
Zemlje Zajednice imale su više razloga da se zajednički suprotstave dolaru,
pa su se pokušale monetarno međusobno povezati. Barrov plan od 4. ožujka 1970.
i Wernerovo izvješće 8. kolovoza 1970. predložili su, dakle, etapnu realizaciju eko-
nomske i monetarne unije Zajednice. Nakon propozicije Komisije inspirirane
Wernerovim izvješćem, Vijeće i predstavnici vlada zemalja članica predložili su
22. ožujka 1971. su rezoluciju kojom se uvodi ekonomska i monetarna unija po
etapama, i to retroaktivno od 1. siječnja 1971. (JOC 28, 17.03.1971.)
4
. Suglasno s
tim procesom, Komisija je morala uvesti zonu u okviru koje će slobodno cirkulirati
ljudi, dobra, usluge i kapital, i formirati jedan individualni blok u okviru međuna-
rodnog sustava, podržavajući u ekonomskom i monetarnom području kompetencije
i odgovornost koja omogućuje toj instituciji osiguranje upravljanja ekonomskom i
monetarnom unijom.
4
JOC - službeno glasilo Europske unije.
