I OPŠTA KRIMINALISTIČKA RAZMATRANJA

            1. 

Pojam i osnovne karakteristike kriminaliteta

-Različite definicije kriminaliteta (pravne, sociološke i dr.);

Zakonska (pravna) definicija

 definiše prestupnike kao lica koja krše norme krivičnog zakona;

Sociološka definicija

  kriminalna ponašanja posmatra kao rezultat društvenog života uopšte;

Kriminalitet se može definisati kao: 

društveno negativna pojava,dinamična pojava,predstavlja 

aktivnost jednog ili više lica u određenom vremenu i prostoru čije su aktivnosti uslovljene 
određenim društvenim odnosima,inkriminisane određenim propisima i

 

čije ponašanje povlači 

adekvatnu krivičnu sankciju

Kriminalitet se ispoljava u raznim oblicima,ispoljava se u svim fazama razvoja društva,

Uzroci kriminaliteta

 su raznovrsni (

ekonomske krize, ratovi i sukobi, suprotnosti između bogatih 

i siromašnih, pojava nacionalizma, nestašica robe na tržištu, alkoholizam, narkomanija, 
prosjačenje, kocka, tranzicija

 i dr.),

Dinamičnost je bitna karakteristika

 (

stalno prisustvo i vešto prilagođavanje

),

Masovnost

 se ispoljava u velikom broju izvršenih krivičnih dela i izvršilaca,

Tamna brojka kriminaliteta

” – broj izvršenih, a neevidentiranih krivičnih dela,veliki broj 

neotkrivenih krivičnih dela, 

Internacionalizacija kriminaliteta

 (međunarodni ili transnacionalni kriminalitet),

Povezanost učinilaca krivičnih dela i njihova organizovanost

,

Posebna karakteristika kod organizovanog kriminaliteta – 

povezanost sa predstavnicima 

državnih i drugih organa

,

Povratništvo

, - 

povratnici

 (

recidivisti

) su oni učinioci k.d. koji su dva ili više puta izvršili ista ili 

raznovrsna k.d.

specijalnost

 - specijalisti su učinioci sa određenom stručnošću i znanjem u primeni raznih 

tehničkih sredstava u izvršenju određenih k.d,

Modus operandi sistem

 (

MOS

) – sopstveni način izvršenja k.d.,

Profesionalizam

, - vršenje k.d. radi obezbeđenja izvora sredstava za život,nasilje, 

bezkrupuloznost, nehumanost, upotreba oružja, i dr.

Tipologija kriminalaca

a) 

Osnovni tipovi

1) 

Međunarodni (internacionalni) kriminalci

2) 

Profesionalci

3) 

Specijalisti

4) 

Patološki delinkventi

 (

kleptomani,  piromani, nekrofili, mazohisti, pedofili, nekrosadisti, 

homoseksualci i dr

.)

5

) Politički delinkventi

6) 

Povratnici (recidivisti)

 b) 

Ostale kategorije delinkvenata:

1) 

Situacioni delinkventi

2) 

Delinkventi iz nužde

3) 

Delinkventi iz afekta

Najčešća podela kriminaliteta:

 1. 

opšti 

(

klasični

),

  2. 

privredni

  3. 

politički

  4. 

ekološki

  2. 

Pojam i podela kriminalistike

Kriminalistika

 je nauka koja se bavi izučavanjem odgovarajućih metoda i sredstava u cilju 

sprečavanja i otkrivanja k.d. i učinilaca i obezbeđenja ličnih i materijalnih dokaza.
Preventivna i represivna komponenta suprotstavljanju kriminaliteta,

Podela kriminalistike

:

     1. 

Kriminalistička taktika

     2. 

Kriminalistička tehnika

     3. 

Kriminalistička metodika i

     4.

 Kriminalistička operativa

Kriminalistička taktika

 – izučava i primenjuje kriminalistička pravila i metode koji su opšteg 

karaktera i zajednički za sprečavanje i otkrivanje kod većine k.d.
Kriminalistička metodika – izučava, istražuje i primenjuje najcelishodnije metode  i sredstva koji 
su karakteristični ili svojstveni za otkrivanje pojedinih krivičnih dela.

Kriminalistička tehnika

 – proučava i usavršava najadekvatnije savremene tehničke metode i 

postupke u cilju njihove primene na pronalaženju i fiksiranju tragova i predmeta k.d., bitnih za 
rasvetljavanje kriminalnog događaja.

Kriminalistička operativa

 – izučava i primenjuje specifične metode i sredstva, koja se 

odobravaju po posebnom postupku, a sprovodi ih isključivo organ unutrašnjih poslova 
(specijalne istražne tehnike, operativne veze i sl.). 

Nove grane kriminalistike 

1. 

Heuristička kriminalistika

 – izučavanje i usavršavanje uviđajnih radnji

2. 

Silogistička kriminalistika

 – bavi se vršenjem procesnih radnji

 3. 

Kriminalistička geografija

 – praćenje kriminaliteta na operativnim kartama (planovi grada, 

topografske karte i sl.)
 

ZASLUŽNI KRIMINALISTI
Hans Gros

  (1847 – 1915.) – 

otac kriminalistike

lat. 

crimen – zločin

30 godina radio kao istražni sudija i tako stekao ogromno iskustvo,
predavao je krivično pravo, krivični postupak i kriminalistiku, kao redovni profesor na pPravnim 
fakultetima u Čerenovicu, Pragu i Gracu.
udžbenici: “Udžbenik za istražne sudije” iz 1893. i “Kriminalna psihologija” iz 1905. godine.

Rudolf Arčibald  Rajs

 (1876-1929)

Švajcarski kriminalista , 1903. godine osnovao je  Institut naučne policije u Lozani. Za vreme 
Prvog svetskog rata  na poziv srpske vlade  angažovan je na razrešavanju  austrijskih i nemačkih 
zločina  prema srpskom narodu. Od 1918 godine živi i radi u Beogradu. Osnivač je 

background image

2.

Nacelo istine 

svi organi nadležni za postupanje u pretkrivičnom i krivičnom postupku dužni su da u svim 
fazama krivičnog postupka poštuju načelo istine kao i da u potpunosti utvrde istinito činjenično 
stanje kako bi se u konačnom delu donela što pravilnija odluka. 
3. 

Načelo objektivnosti 

do istine se može doći samo objektivnim planiranjem i preduzimanjem kriminalist. mera i radnji,
sve činjenice se moraju objektivno sagledati, bez potcenjivanja, pristrasnosti, ličnih stavova i 
interesa, sujete i subjektivizma,
sa istim odnosom i pažnjom prikupljaju se kako činjenice koje terete, tako i one koje idu u prilog 
osumnjičenom licu,
na isti način se prikupljaju dokazi koji dokazuju krivicu, kao i dokazi koji dokazuju nevinost
4. 

Načelo brzine i operativnosti

od blagovremenog preduzimanja pojedinih kriminalističkih mera i radnji zavisi ishod postupka  i 
obezbeđenje relevantnih informacija i dokaza značajnih za rasvetljavanje određenog 
kriminalnog događaja,
hitno preduzimanje kriminalističko-taktičkih, tehničkih i operativnih mera i radnji po saznanju za 
izvršeno krivično delo,

načelo brzine

 se primenjuje tokom čitavog postupka otkrivanja i dokazivanja k.d. jer omogućava 

efekat iznenađenja,

načelo operativnosti

 podrazumeva poznavanje prilika, uslova i okolnosti u domenu kriminalnog 

ponašanja na određenom prostoru,
pripadnik policije mora dobro poznavati pojavne oblike kriminaliteta, posebno na svom 
području, kriminogene punktove i objekte, kriminalce i dr.
to podrazumeva da se o kriminalcu mora znati sve (gde i s kim živi, gde radi, kuda se kreće, koja 
kd i na koji način vrši (MOS), s kim se druži, koja vozila koristi i sl.),
Načela brzine i operativnosti se međusobno dopunjuju i omogućavaju efikasan rad.
5. 

Načelo metodičnosti i planiranja

podrazumeva da se celokupna kriminalistička delatnost planira i preduzima metodično i 
sistematski, bez obzira da li je preduzima policija, istražni sudija, sudeći sudija ili javni tužilac,
Svaka pojedina kriminalistička mera i radnja mora biti detaljno isplenirana,
Improvizacije ne sme biti,
  6. 

Načelo kritičnosti i samokritičnosti 

u vezi je sa načelom metodičnosti i planiranja,
 i nalažu pripadniku policije ili istražnom sudiji da budu i kritični i samokritični i veoma oprezni u 
donošenju određenih 
   zaključaka u vezi sa određenim kriminalnim događajem,
oni ne smeju biti prebrzi i moraju biti potkrepljeni relevantnim činjenicama.
  7. 

Načelo temeljitosti i upornosti

usko su povezani sa načelom brzine i operativnosti i međusobno se dopunjuju,
međutim, bez obzira na brzinu postupanja, svakoj kriminalističkoj situaciji se mora prići 
temeljito, bez površnosti, 
 uporan i strpljiv rad u kriminalističkom postupanju dovodi do kvalitetnih rezultata

8. 

Načelo jedinstvenog rukovođenja

podrazumeva rukovođenje kriminalističkim postupanjem sa jednog mesta (nekada se formira i 
štab),
posebno je značajno na razjašnjavanju i dokazivanju težih krivičnih dela,
Sve informacije i podaci slivaju se na jedno mesto i jedan čovek ili Štab donosi dalje odluke.
9. 

Načelo koordinacije i saradnje 

podrazumeva koordinaciju i saradnju između više organa na određenom području, bilo u okviru 
jedne ili više opština, regiona, republika i država, naročito ako se radi o međunarodnom 
kriminalitetu,
bez koordinacije i saradnje različitih subjekata nema uspeha u radu.
10. 

Načelo čuvanja službene tajne 

ima poseban značaj zbog specifičnosti sprovođenja određenih kriminalističkih mera i radnji, 
naročito specijalnih istražnih tehnika, pretresanja, lišenja slobode i sl.,
mora se poštovati tokom celog postupka i u svim kriminalističkim postupanjima, a nekada i 
nakon završenih operativnih delatnosti, 
neovlašćeno odavanje službene tajne može se negativno odraziti na dalji tok krivičnog 
postupka.
11. 

Načelo međunarodne saradnje

načelo novijeg datuma,
nastalo kao rezultat suprotstavljanja međunarodnom kriminalitetu,
obuhvata međusobnu saradnju država i policija,
obuhvata i saradnju međunarodnih organizacija koje se bave suprotstavljanjem kriminaliteta 
(

Interpol, Europol

).

tek 1914. g. ojačala je ideja o potrebi međunarodne policijske saradnje i to na Prvoj 
međunarodnoj sudskoj, policijskoj i krivičnopravnoj konferenciji u Monaku kojoj su prisustvovali 
delegati iz 24 države,
Prvi svetski rat prekinuo je realizaciju ove ideju,
u Beču 1923. g. održan je drugi ovakav skup – 19 država, među njima i Jugoslavija
tada je stvorena Međunarodna komisija kriminalističke policije – sedište u Beču,
ova organizacija je živela do 1938. g. i brojala je 38 država,
po završetku Drugog svetskog rata, 1946. g. Luvaž, generalni inspektor belgijske policije, 
organizovao je novu međunarodnu konferenciju u Briselu, gde je ustanovljena Međunarodna 
komisija kriminalističke policije,
tada je osnovan Generalni sekretarijat Interpola sa sedištem u Parizu,
nekoliko godina kasnije promenjen naziv

Interpol

 – međunarodna organizacija kriminalističke policije (182 država – članica- 2004.),

sedište Interpola je u Lionu od 1989. g.,
u svakoj državi članici formira se centralni nacionalni biro pri određenom organu unutrašnjih 
poslova, preko kojih Interpol ostvaruje saradnju

Europol

 -predstavlja evropsku policiju,

Prethodno je u Kopenhagenu 1993. g. stvoren Centar Europola za borbu protiv droge (EDU) , 
kao preteča Europola,
osnovala ga je Evropska unija,
počeo je da deluje od 1999. godine,

background image

pravna lica kao oštećeni,
prijavljivanje k.d. gde nisu oštećeni
4.6. 

Samoprijave

to su retki načini saznanja, ali postoje i takvi slučajevi,
razlozi samoprijave: griža savesti, kajanje, alkoholisano stanje, preuzimanje krivične 
odgovornosti-u porodici,
samoprijave su najčešće kod nehatnih delikata.
  4.7. 

Sredstva javnog informisanja

- U raznim sredstvima informisanja dolazi se do informacija o izvršenim krivičnim delima i 
njihovim izvršiocima,
  4.8. 

Javno pogovaranje

veoma su česte razne glasine, koje mogu biti tačne ili netačne,
javno pogovaranje ne treba odmah odbacivati, već ih evidentirati i proveriti, jer se mnoga 
pokažu kao istinita.
  

 5. Pojam, podela i dokazni značaj indicija

Indicije predstavljaju utvrđene činjenice koje ukazuju na osnove sumnje da je izvršeno krivično 
delo ili da je određeno lice osumnjičeno kao izvršilac k.dela,

Indicije možemo podeliti na:

     a) 

indicije pre izvršenja k.d

. (motiv, sumnjivo ponašanje, volja, karakter i sl.);

      b) 

indicije za vreme izvršenje k.d. 

     (posedovanje sredstava izvršenja, prisutnost na licu mesta, veština, znanje, navike i sl.);
     c) 

indicije posle izvršenja k.d.

 (sumnjivo ponašanje, korist od izvršenog k.d., posedovanje 

oduzete stvari, pronađeni tragovi na učiniocu i sl).
indicije su veoma značajne za razjašnjavanje k.d. i pribavljanje odgovarajućih dokaza (ličnih ili 
materijalnih). 
  

 6. Indicijalni metod i planiranje operativnog rada na osnovu indicija i 
verzija

Tri su osnovna metoda otkrivanja i dokazivanja krivičnih dela i učinilaca pomoću indicija:

1)

metod eliminisanja

2)

metod otkrivanja nepoznatih učinilaca korišćenjem MOS-a (modus operandi) 

3)

metod sastavljanja liste za više krivičnih dela i učinilaca

a) 

Metodom eliminisanja

 dolazi se do odgovora na zlatna pitanja kriminalistike, tj. da li događaj 

koji se desio stvarno predstavlja k.d. i da li je osumnjičeno lice učinilac konkretnog k.d.
Verzije su radne pretpostavke (osnovi sumnje) koje ukazuju na neko krivično delo ili na neko lice 
kao mogućeg učinioca k.d.
Verzije se uvek zasnivaju na određenim indicijama i uvek se postavlja više verzija i metodom 
eliminacije dolazi se do samo jedne stvarne verzije koja dokazuje postojanje ili nepostojanje 
k.d., odnosno njegovog učinioca.
Posle postavljanja verzija, sledi planiranje operativnog rada (preduzimanje određenih 
kriminalističkih mera i radnji, potražnih mera, primenu specijalnih istražnih mera i dr.).

Želiš da pročitaš svih 25 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti