Seminarski rad

UVOD

U   savremenom   periodu   dešavaju   se   intenzivnije   promene   u   poslovnim 

organizacijama nego pre nekoliko vekova. 

Da   bi   se   te   promene   mogle   pratiti,   evidentirati   klasifikovati   i   pravovremeno 

prezentovati   u   željenom   obliku,   potrebno   je   koristiti   raznovrsne   naučne   metode   i 

tehnike.

 

Tim   metodama   i   tehnikama   se   bavi   jedna   od   najvažnijih   mikroekonomskih 

naučnih disciplina – računovodstvo.

Postoji mnogo definicija računovodstva. Jedna od njih je da je računovodstvo skup 

podataka čiji je zadatak vrednosno i količinsko obuhvatanje , kao i kontrola tokova 

novca i učinaka vezanih za preduzeće. 

Može   se   definisati   i   kao   skup   zadataka   unutar   subjekta   kojim   se   sprovode 

određene   transakcije   zasnovane   na   finansijskim   evidencijama   koje   treba   prikupljati, 

razvrstavati, obračunavati, objavljivati i izveštavati o tim transakcijama.

Računovodstvo   je   sistemsko   prikupljanje,   razvoj   i   analiza   informacija   o 

finansijskom stanju jedne organizacije. Te informacije je moguće koristiti i iskoristiti za 

različite svrhe.

 

Poslodavcima   preduzeća   one   omogućavaju   planiranje   i   kontrolu   finansijskih 

operacija  i  transakcija,  analizu  ekonomskog  stanja  organizacije  ilipreduzeća  u  cilju 

donošenja adekvatnih poslovnih odluka. 

Državnim organima te informacije pomažu prilikom određivanja visine poreza 

koju preduzeće treba da plati državi itd.

Novčana sredstva predstavljaju neohodan oblik sredstava za svako preduzeće. 

Javljaju se kao novčana sredstva namenjena :

1. Nabavci osnovnih sredstava,

2. Nabavci obrtnih sredstava,

3. nabavci sredstava rezervi i

Dokumenta koja se koriste pri plaćanju

     

1

Seminarski rad

4. novčana sredstva posebnih namena.

Novčana obrtna sredstva, kao i sva ostala   novčana sredstva preduzeća, nalaze se u 

specijalizovanim finansijskim organizacijama – bankama i evidencije o njima se vode na 

tekućem računu. Za novčana sredstva se koriste jedinstvni instrumenti platnog prometa 

o čemu je pisano u nastavku ovog seminarskog rada.

I

  GOTOVINSKI EKVIVALENTI I GOTOVINA

Gotovinski ekvivalenti i gotovina čine deo obrtne ( tekuće ) imovine pravnog lica. Pojam 

gotovine,   pored   gotovine   u   domaćoj   valuti,   obuhvata   i   gotovinu   u   stranim   valutama   u 

blagajni , na računima i u kratkoročnim depozitima kako u domaćim banakama tako i u 

inostranstvu.

Primeri ekvivalenata gotovine su :čekovi, menice primljene na naplatu, tekuća ulaganja 

u hartije od vrednosti sa kratkim rokom dospeća i sl.

Novčana sredstva preduzeća nalaze se u specijalizovanim finansijskim organizacijama 

– bankama i evidencije o njihovom stanju se vode na tekućem računu.

Naplate bilo gotovinske ili bezgotovinske, kao i plaćanje putem obračuna, pravna i 

fizička  lica  mogu  vršiti  preko  tekućeg  računa.  Pri  tom  se  koriste  jedinstveni  instrumenti 

platnog prometa.

1

. TEKUĆI RAČUN

Pravna   i   fizička   lica   u   skladu   sa   odredbama   člana  

3.   Zakona   o   platnom   prometu

obavljaju delatnost plaćanja u dinarima, otvaraju tekući račun u banci, na kom vode sredstva i 

preko kog vrše plaćanja u skladu sa zakonom i ugovorom o otvaranju i vođenju tog računa.

Poslovna banka sprovodi i kontrolu platnog prometa preko odgovarajućih dokumenata 

koje prima u vezi sa uplatama i isplatama novčanih sredstava preduzeća.

Prednost poslovanja preko poslovne banke je što je ovčano poslovanje većim delom 

orijentisano   na   bezgotovinsko   plaćanje.   Ovaj   način   je   mnogo   ekonomičniji   od   plaćanja 

gotovinom zbog određenih troškova koji iziskuju poslovanje sa gotovinom, kao što su troškovi 

transporta. 

S druge strane je bitno da se bezgotovinskim plaćanjem ne poveća novac u opticaju što 

može dovesti do inflacije. Poslovna banka je dužna da u roku koji je predviđen ugovorom, 

dostavi klijentu izvod o nastalim promenama na tekućem računu.

1.1.

  

OTVARANJE TEKUĆEG RAČUNA

Dokumenta koja se koriste pri plaćanju

     

2

background image

Seminarski rad

poverilaca   odnosno   dužnika   u   određenom   obligacionom   odnosu   (asignacija,   cesija   i   dr,), 

prebijanjem (kompenzacijom) i td.

Pomenuti vidovi plaćanja spadaju u bezgotovinki platni promet i za se ispostavlja nalog za 

prenos.

Jedinstveni instrumenti platnog prometa su:

instrumenti gotovinskog platnog prometa:

nalog za uplatu (obrazac br. 1)

nalog za isplatu (obrazac br. 2)

instrumenti bez gotovinskog platnog prometa:

nalog za prenos (obrazac br. 3)

nalog za naplatu (obrazac br. 4)

Navedeni   instrumenti   platnog   prometa   mogu   biti   u   pisanoj,   elektronskoj   formi   ili 

usmeni.   Ček,   platna   kartica   i   akreditivi   su   instrumenti   plaćanja   na   osnovu   kojih   se 

ispostavljaju instrumentima platnog prometa (nalog za uplatu, isplatu, naplatu i prenos).

Za raspolaganje sredstvima sa računa mogu se koristiti sledeća 

sredstva plaćanja

:

ček;

akreditiv i 

platna kartica.

1.1.  NALOG ZA UPLATU

Nalog za uplatu

  (slika 1.) je gotovinski instrument koji se koristi za uplate u 

gotovom novcu u korist računa (uplate dnevnih pazara, plaćanje obaveza u gotovom 

novcui 

druge 

uplateu 

korist 

računa).

Primer 

kako 

popunuti  

nalog 

za uplatu 

:       

      

Slika 1.

                

 

 

Dokumenta koja se koriste pri plaćanju

     

4

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti