Upravljačko računovodstvo
Upravljačko računovodstvo
Predmet:
MENADŽMENT RAČUNOVODSTVA
UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO (Management accounting)
S A D R Ž A J:
1.UPRAVLJANJE KAO PROCES ....................................................................1
2. INFORMACIJE KAO PREDUSLOV UPRAVLJANJA ...............................3
3. RAČUNOVODSTVO KAO IZVOR INFORMACIJA ...................................4
4. UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ........................................................5
4.1.Pojam –upravljačko računovodstvo ................................................................5
4.2.Obračun troškova i učinaka-pogonski obračun ...............................................6
4.3.osnovne teorije troškova i cena ...................................................................... 6
4.3.1.pojam i organizacija proizvodnog procesa ................................................. 6
4.3.2.troškovi i učinci u proizvodnim preduzećima .............................................7
4.3.3.klasifikacija troškova ..................................................................................7
4.4.Sistemi obračuna troškova .............................................................................8
4.5.Osnove za izradu kalkulacija ..........................................................................8
4.5.1.struktura kalkulacije .....................................................................................9
4.5.2.pretkalkulacija i naknadna kalkulacija .........................................................9
4.5.3.kalkulacija cene koštanja u masovnoj i serijskoj proizvodnji .....................9
4.6.Principi procenjivanja-vrednovanje zaliha ...................................................10
4.7.Dokumentacija koja prati obračun proizvodnje .......................................... 10
4.8.Knjigovodstveno praćenje troškova proizvodnog procesa u sistemu obračuna po stvarnim
tr. ..............................................................................................................................10
4.8.1.funkcija klase 9-obračun troškova i učinaka ..............................................11
4.9.Obračun rezultata poslovanja u poslovnom upravljačkom računovodstvu ...11
4.10.Pogonski obračunski list ..............................................................................12
4.11.Sistem obračuna po standardnim troškovima ...............................................12
4.11.1.suština,metodologija i prednosti sistema obračuna po standardnim
troškovima ..............................................................................................................................12
5. ZAKLJUČAK..................................................................................................14
LITERATURA ....................................................................................................15
1. UPRAVLJANJE KAO PROCES
Upravljanje poslovanjem predstavlja univerzalni proces u modernom industrijskom svetu,
odnosno kontinuiranu aktivnost u savremenom preduzeću. U svakom preduzeću donose se
najraznovrsnije poslovne odluke, koordiniraju različite aktivnosti, postupa se sa ljudima i
komunicira sa okruženjem. Veliki broj upravljačkih aktivnosti ima svoje karakteristične prilaze
za rešavanje specifičnih problema. Usled toga, iako se na nivou preduzeća može govoriti o
jedinstvenom upravljanju poslovanjem, upravljački sistem svakog preduzeća predstavlja zapravo
integralni skup više upravljačkih podsistema. Upravljački sistemi jesu funkcije preduzeća,
kojima se isto tako mora upravljati.
Upravljanje postaje sve važnijim od momenta kada rad postaje sve specijalizovaniji, a broj
operacija se povećava, dok razvoj novih tehnologija stvara i probleme i dileme u poslovanju. Isto
tako i kompleks medjuljudskih odnosa u uslovima razvoja novih tehnologija konstantno dovodi
do novih izazova za funkciju upravljanja.
I upravo zbog naglog povećanja značaja upravljanja u preduzeću, mnoga istraživanja u
različitim disciplinama koncentrišu se pre svega na problematiku upravljanja u preduzeću.
Rezultat svih tih napora i različitih pristupa upravljanju, jeste i doprinos računovodstva,
finansija, marketinga, psihologije i drugih naučnih disciplina (a u isto vreme i funkcija u
preduzeću) poboljšavanju načina razmišljanja i postavljanju novih odnosa u oblasti upravljanja.
Savremeno upravljanje poslovanjem preduzeća je rezultat sinteze i primene znanja i
analitičkih pristupa razvijenih u brojnim naučnim disciplinama. Usled toga je i jedan od
centralnih problema u upravljanju preduzećem sadržan u uspostavljanju ravnoteže-balansa,
izmedju različitih pristupa upravljanju , s jedne strane i potrebe primene prikladnog koncepta u
specifičnim situacijama koje iziskuje odredjeni problem, s druge strane.
Efikasno upravljanje podrazumeva postojanje sledećih preduslova:
konkurentsko tržište proizvoda ili usluga,
dominaciju ekonomske nad društvenom ulogom preduzeća,
profesionalizam u obavljanju menadžmentske aktivnosti,
postojanje korporativne organizacije i
postojanje tržišta deonica.
Za razumevanje procesa upravljanja (menadžmenta) značajno je indentifikovanje
osnovnih funkcija koje zajedno čine ovaj proces. Pri tome, različiti autori nude različite nazive za
funkcije upravljanja. No, može se reći da je sasvim prihvatljivo mišljenje J. Masia koji govori o
sedam aktivnosti upravljanja:
1. O d l u č i v a nj e – proces izbora izmedju alternativnih akcija (odluka);
2. O r g a n i z a c i j a – proces odredjivanja strukture i alokacije poslova;
3. K a d r o v a nj e – proces selekcije, probnog rada i promocije kadrova;
4. P l a n i r a nj e – proces u kome rukovodilac anticipira budućnost i pronalazi alternativne
poteze koje može povući u poslovanju;
5. K o n t r o l i s a nj e – proces merenja tržišnih karakteristika i vodič ka ostavrenju
osnovnih ciljeva preduzeća;
6. K o m u n i c i r a nj e – proces u kome se ideje prenose drugim radi realizacije
planiranih poslovnih rezultata; i
7. V o dj s t v o – proces u kome se obavlja subordinacija radi ostvarenja zajedničkih
ciljeva.
Medjutim, ne treba izgubiti iz vida činjenicu da svaka organizacija zapravo predstavlja skup
različitih pojedinaca i grupa pojedinaca; da svaki pojedinac ima svoje potrebe i razloge ulaska u
strana 1

u
pravljačko računovodstvo
2. INFORMACIJE KAO PREDUSLOV UPRAVLJANJA
Upravljanje preduzećem, odnosno poslovanjem, nezamislivo je bez upravljačkog
informacionog sistema. Tačnije, bilo koje metode da se koriste u upravljanju poslovanjem ili
pojedinim njegovim segmentima, one se baziraju na informacijama, odnosno polaze od
informacija. Same upravljačke informacije mogu da se grupišu u tri područja:
a) informacije za potrebe strateškog planiranja : one su u upravljačkom vrhu preduzeća.
Omogućavaju preciznije odredjivanje načina i nivoa korišćenja pojedinih eksternih
ograničenja i njihov uticaj na buduće poslovanje;
b) informacije za potrebe kontrole upravljanja : pomažu upravljačima (rukovodiocima) da
sagledaju ostvarene poslovne rezultate i efekte u odnosu na planirane i na osnovu toga da
preduzmu akcije koje su od interesa za preduzeće;
c) informacije za potrebe tekućeg poslovanja : prate poslovanje dan po dan (kontinuirano) i
pomažu da se zadaci i ciljevi ostvare što potpunije i kvalitetnije. One omogućavaju
upravljačima da brzo reaguju i donose odluke u hodu.
Sve tri vrste informacija moraju pokrivati kako ukupnu problematiku upravljanja
poslovanjem,
tako i upravljanje pojedinim funkcijama i aktivnostima.
Dok je doskora svaka funkcija (finansije, marketing, proizvodnja, kadrovi) izgradjivala
svoj separatni informacioni sistem danas se smatra da savremeni i efikasni upravljački
informacioni sistem mora biti jedinstven.
Naime, prikupljanje, selekcija i obrada podataka vršena je od strane svake funkcije
posebno, što je dovodilo do toga da podaci nisu konzistentni, a ni uporedivi, informacije nisu
uvek ažurne, a sam sistem je skup.
Rezultat evolucije u shvatanju informacionog sistema preduzeća jeste koncept
«upravljačkog informacionog sitema» ( «Management Information System – MIS» ). On se
može odrediti kao integralan, struktuiran kompleks ljudi, mašina i pravila za snadbevanje
upravljača (rukovodioca) relevantnim potrebnim informacijama iz eksternih i internih izvora,
radi kvalitetnijeg planiranja, kontrole i odlučivanja.
Osnovu integralnog upravljačkog sistema čini baza podataka, kao organizovano skladište
informacija (internih i eksternih), uključujući i tzv. neobradjene informacije. Cilj je da baza
podataka sadrži veličinu upotrebljivih podataka koji se mogu koristiti od strane upravljača za
njihove različite potrebe (za planiranje,kontrolu, odlučivanje i drugo).
Može se govoriti o tri faze izrade informacija:
1. Inicijativa korisnika za dobijanje poslovnih informacija dolazi u informacioni podsistem,
a upućena je od strane korisnika. Ona je konkretna i ukazuje na sadržaj informacija
zavisno od namene, kao i na vreme kada je informacija potrebna. Inicijativa se izražava
normativnim aktima i to onda, kada dolazi do unutrašnjih korisnika. Isto tako, unutrašnji
korisnik može inicijativu izraziti posebnim zahtevom, od slučaja do slučaja. Inicijativa
dolazi u informacioni podsistem ulaznim komunikacijskim kanalom. Kod spoljnih
korisnika inicijativa za dobijanje informacija izražava se propisima i drugim aktima.
2. Na osnovu primljenje inicijative, stručno lice u podsistemu poslovnog informisanja
obavlja selekciju podataka i to iz svih raspoloživih izvora u kojima se mogu naći podaci
za izradu potrebnih namenskih informacija.Ovaj posao je stručan, a izvršilac, osim
poznavanja celog toka prikupljanja, obrade i čuvanja podataka, mora potpuno vladati
korišćenjem personalnog računara kao sredstva u obradi i čuvanju podataka, te izradi
samog izveštaja.
Strana 3
Upravljačko računovodstvo
3. Izrada izveštaja, pogotovo onih u pismenom obliku, traži raspolaganje pouzdanim
podacima iz odgovarajućih izvora, utvrdjivanje sadržaja izveštaja, te poznavanje
mogućnosti personalnog računara u pogledu oblika pripremanih izveštaja. Po potrebi, oni
su tekstualni, tabelarni, grafikoni, različiti crteži, slike i drugi oblici.
4. Emitovanje – dostavljanje informacija korisnicima – njihova je otprema izlaznim
kanalom, ili kanalima svakog podsistema poslovnog informisanja. Za potrebe internog
informisanja u preduzeću, koriste se različita savremena tehnička sredstva. Uspešnost ove
faze izrade u mnogome je zavisna od organizacije komuniciranja.
Pošto je poslovni informacioni sistem u stvari informacioni sistem preduzeća, on treba da
učini
upravljanje poslovanjem fleksibilnijim i efikasnijim. Rezultat ovih zahteva jeste i neophodnost
da poslovni informacioni sistem ne može i ne sme da se iscrpljuje u obezbedjivanju informacija
koje osvetljavaju samo prošlost i sadašnjost odredjenih poslovnih kretanja i stanja. On treba da u
što većoj meri predstavlja podršku budućem poslovnom odlučivanju i budućoj poslovnoj politici.
To praktično znači da on mora da emituje: programske informacije, planske informacije,
informacije o potencijalnim limitirajućim faktorima, o potencijalnim pozitivnim faktorima, kao i
informacije o mogućim korektivnim faktorima.
Rukovodiocima su, očigledno informacije neophodne, kako bi mogli kvalitetno da
upravljaju poslovanjem tj. da uspešno vode preduzeće. No, kako u svakoj organizaciji postoji
nekoliko nivoa rukovodioca, koji se najčešće svrstavaju u tri osnovna nivoa – niži nivo; srednji
nivo; viši nivo to je neophodno poznavati aktivnosti svakog od ova tri nivoa u domenu
integralnog upravljačkog procesa, da bi se precizno odredile vrste informacija i njihove
kvantitativne i kvalitativne karakteristike koje su im neophodne za upravljanje.
3. RAČUNOVODSTVO KAO IZVOR INFORMACIJA
Računovodstvena funkcija čini jednu od funkcija složenog sistema kakav je preduzeće, a
može se odrediti kao «registrovanje, klasifikacija, sumiranje i interpretacija ekonomskih
transakcija».
U Kodeksu računovodstvenih načela usvojeno je gledište da računovodstvom u preduzeću
treba obuhvatiti:
1) knjigovodstvo,
2) računovodstveno planiranje,
3) računovodstveni nadzor i
4) računovodstvenu analizu.
1) k nj i g o v o d s t v o se može odrediti kao, na potpunom skupljanju i na uobičajenom
hronološkom i stvarnom sredjivanju podataka zasnovana dokumentovana i strogo
formalna evidencija svih nastalih individualiziranih poslovnih procesa i stanja koji zbog
izražavanja u novčanoj jedinici mere omogućavaju da se dobije slika o celokupnom
poslovanju. Finansijsko knjigovodstvo se naziva i glavno ili centralno knjigovodstvo,
pri čemu je važno naglasiti da se knjiženje u finansijskom knjigovodstvu vrši uglavnom
sumarno i to obično posle knjiženja u analitičkim knjigovodstvima, a analitička
knjigovodstva vode evidencije o pojedinim delovima sredstava i izvora sredstava,
prihoda i rashoda u naturalnim i vrednosnim pokazateljima.
2) R a č u n o v o d s t v e n o p l a n i r a nj e je skupljanje, uredjivanje, početno
obradjivanje i prikazivanje podataka o budućem poslovanju. Dakle, ono je usmereno
prema budućnosti i zato
Strana 4
Upravljačko računovodstvo
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti