Modeli bezbednosti saobraćaja
EVROPSKI UNIVERZITET – SVEUČILIŠTE BRČKO
TEHNIČKI FAKULTET
Modeli bezbjednosti saobraćaja
- SEMINARSKI RAD -
Bezbjednost u saobraćaju
M E N T O R: S T U D E N T:
Prof. dr. Miodrag Tojagić
Goletić Mirza
100/15 DS
BRČKO, 2017.
Sadržaj:
1. Uvod................................................................................................... 3
2. Modeli bezbjednosti saobraćaja ..................................................... 4
2.1. Opisni modeli ................................................................................................... 4
2.2. Modeli predviđanja ........................................................................................... 7
2.3. Modeli faktora rizika ........................................................................................ 8
2.4. Modeli koji prikazuju posljedice saobraćajnih nezgoda .................................. 9
2.5. Modeli koji se oslanjaju na praćenje indikatora bezbjednosti saobraćaja .........11
3. Zaključak .......................................................................................... 17
4. Literatura ......................................................................................... 18

2. Modeli bezbjednosti saobraćaja
Danas je u zemljama OECD prisutno pet pristupa (modela) bezbjednosti saobraćaja:
1) Opisni (deskriptivni) modeli,
2) Modeli predviđanja (Analitički makromodeli),
3) Modeli faktora rizika (analitički mikromodeli),
4) Modeli koji prikazuju posljedice saobraćajne nezgode i
5) Modeli koji se oslanjaju na praćenje indikatora bezbjednosti saobraćaja.
2.1. OPISNI MODELI
Opisni modeli pokušavaju da opišu stanje i probleme bezbjednosti saobraćaja pomoću tri
dimenzije:
izloženost, rizik od nezgode i posljedice nezgode
. Ako ove veličine nisu na
raspolaganju, treba ih procjenjivati, bez obzira što se pri tom gubi na preciznosti. Vremenom
(poslije nekoliko procjena), greške će se smanjivati.
Osnovni izvori podataka o nezgodama i posljedicama ovih nezgoda su policijski, bolnički i
izveštaji osiguravajućih kompanija.
Prvi zadatak u bezbjednosti saobraćaja je opis trenutnog stanja i određivanje značaja
problema. Obično se prati broj nezgoda, povrijeđenih i poginulih lica uovim nezgodama.
Ipak, da bi mogli da shvatimo, poredimo i rangiramo problemebezbjednosti saobraćaja,
neophodno je ustanoviti značaj i karakter aktivnosti kojestvaraju te probleme – a to je
izloženost.
Mjerenje izloženosti
-se vrši rijetko i nesistematično. Postoji nekoliko načinada se izmjeri izloženost: Brojanje
saobraćaja (protok vozila), pregled navike putovanja (na uzorku stanovnika ), mjerenje
lokalne izloženosti (na uzorku mjesta), iindirektne procjene izloženosti (npr. potrošnja
goriva). Izloženost se može određivati na različite načine: broj stanovnika, broj registrovanih
vozila, broj vozila u saobraćaju ili broj drugih korisnika puta, broj pređenih vozilo kilometara,
broj časova provedenih u saobraćaju, broj putovanja, broj konflikata, indikatori bezbjednosti
saobraćaja itd.
4
Broj i težina konflikata
-u saobraćaju je odlična mjera izloženosti. Ovaj metod se zasniva na definisanju nezgoda “za
dlaku” (konflikata). Težina konflikta se može određivati kao vrijeme do sudara (npr. manje od
0.5 sekundi je vrlo opasan –teški konflikt). Prednost ovog metoda je ta da se podaci mogu
prikupiti veoma brzo. Njena mana je da je valjanost manja od one za saobraćajne nezgode. Da
bi seprocenio broj nezgoda na osnovu registrovanih konflikata, koristi se odnos između broja
konflikata i broja nezgoda, što znači da se konflikti mogu smatrati kaomjerenje izloženosti,
baš kao i indirektna procjena broja nezgoda.
Indikatori bezbjednosti u saobraćaju
-su drugi, čak indirektniji metod za opisivanje ili proučavanje stanja bezbjednosti saobraćaja.
Oni obično imaju veze sa ponašanjem korisnika drumskog saobraćaja. To mogu biti procenat
upotrebesigurnosnih pojaseva, procenat i veličina prekoračenja brzine, stopa vozača kojivoze
pod uticajem alkohola itd. Indikatori bezbjednosti saobraćaja se lakše prikupljaju nego podaci
o konfliktu. Mana im je što im je valjanost slabija nego kodtehnike konflikta.
Rizik je odnos između nezgoda i izloženosti
Mjere nezgoda i izloženosti mogu se izraziti na mnogo različitih načina. Rizik je otuda termin
koji se morapaæljivo koristiti, u skladu sa naåinom merenja izloæenosti, posebno u onim
sluåa- jevima kada se vrãe poreœenja.
Dinamički rizik
(broj pog. na 100 miliona km)
-objedinjuje rizik učešća unezgodama (broj nezgoda na 100 miliona kilometara) i posljedice
nezgoda (brojpoginulih na 100 nezgoda).Na osnovu ovakvog pristupa, problem bezbjednosti
saobraćaja (npr. broj poginulih) može se izračunavati po sledećem obrascu:
–Problem bezbjednosti saobrañaja = (izloženost) x (dinamički rizik)
–Problem bezbjednosti saobraćaja = (izloženost) x (rizik učešće u s/n) x(posljedice).
Na primjer,
za Švedsku je približno: izloženost = 6 milijardi km/godišnje,rizik učešća u sn = 55 sn sa
nastradalim / 100 milion km
posljedice - težina nezgoda = 2 pog/100 sn sa nastradalim
dinamički rizik = (rizik učešća u sn) x (posljedice) = (55 sn sa nastradalim / 100 mil. km) x (2
pog/100 sn sa nastradalim) = 1,1 pog/100 mil. km
Očekivani broj poginulih u saobraćajnim nezgodama u toku godine bi biooko:
Broj poginulih / god. = 60.000.000.000 km/god * 1,1 pog/100.ooo.ooo km=660 pog/god.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti