EVROPSKI UNIVERZITET – SVEUČILIŠTE BRČKO 

TEHNIČKI FAKULTET

Modeli bezbjednosti saobraćaja

- SEMINARSKI RAD -

Bezbjednost u saobraćaju

M  E   N  T  O  R:                                                                                              S T U D E N T:

  Prof. dr. Miodrag Tojagić

                                         Goletić Mirza

                                                                              100/15 DS

BRČKO, 2017.

Sadržaj:

1. Uvod................................................................................................... 3

2. Modeli bezbjednosti saobraćaja ..................................................... 4

2.1. Opisni modeli ...................................................................................................   4

  2.2. Modeli predviđanja ........................................................................................... 7

  2.3. Modeli faktora rizika ........................................................................................  8

  2.4. Modeli koji prikazuju posljedice saobraćajnih nezgoda ..................................  9

  2.5. Modeli koji se oslanjaju na praćenje indikatora bezbjednosti saobraćaja .........11

3. Zaključak .......................................................................................... 17

4. Literatura .........................................................................................  18

background image

2. Modeli bezbjednosti saobraćaja

Danas je u zemljama OECD prisutno pet pristupa (modela) bezbjednosti saobraćaja:

1) Opisni (deskriptivni) modeli,

2) Modeli predviđanja (Analitički makromodeli),

3) Modeli faktora rizika (analitički mikromodeli),

4) Modeli koji prikazuju posljedice saobraćajne nezgode i

5) Modeli koji se oslanjaju na praćenje indikatora bezbjednosti saobraćaja.

2.1. OPISNI MODELI

Opisni modeli pokušavaju da opišu stanje i probleme bezbjednosti saobraćaja pomoću tri 
dimenzije:

izloženost, rizik od nezgode i posljedice nezgode

. Ako ove veličine nisu na 

raspolaganju, treba ih procjenjivati, bez obzira što se pri tom gubi na preciznosti. Vremenom 
(poslije nekoliko procjena), greške će se smanjivati.

Osnovni izvori podataka o nezgodama i posljedicama ovih nezgoda su policijski, bolnički i 
izveštaji osiguravajućih kompanija.

Prvi zadatak u bezbjednosti saobraćaja je opis trenutnog stanja i određivanje značaja 
problema. Obično se prati broj nezgoda, povrijeđenih i poginulih lica uovim nezgodama. 
Ipak, da bi mogli da shvatimo, poredimo i rangiramo problemebezbjednosti saobraćaja, 
neophodno je ustanoviti značaj i karakter aktivnosti kojestvaraju te probleme – a to je 
izloženost.

Mjerenje izloženosti

-se vrši rijetko i nesistematično. Postoji nekoliko načinada se izmjeri izloženost: Brojanje 
saobraćaja (protok vozila), pregled navike putovanja (na uzorku stanovnika ), mjerenje 
lokalne izloženosti (na uzorku mjesta), iindirektne procjene izloženosti (npr. potrošnja 
goriva). Izloženost se može određivati na različite načine: broj stanovnika, broj registrovanih 
vozila, broj vozila u saobraćaju ili broj drugih korisnika puta, broj pređenih vozilo kilometara, 
broj časova provedenih u saobraćaju, broj putovanja, broj konflikata, indikatori bezbjednosti 
saobraćaja itd.

4

Broj i težina konflikata

-u saobraćaju je odlična mjera izloženosti. Ovaj metod se zasniva na definisanju nezgoda “za 
dlaku” (konflikata). Težina konflikta se može određivati kao vrijeme do sudara (npr. manje od 
0.5 sekundi je vrlo opasan –teški konflikt). Prednost ovog metoda je ta da se podaci mogu 
prikupiti veoma brzo. Njena mana je da je valjanost manja od one za saobraćajne nezgode. Da 
bi seprocenio broj nezgoda na osnovu registrovanih konflikata, koristi se odnos između broja 
konflikata i broja nezgoda, što znači da se konflikti mogu smatrati kaomjerenje izloženosti, 
baš kao i indirektna procjena broja nezgoda.

Indikatori bezbjednosti u saobraćaju

-su drugi, čak indirektniji metod za opisivanje ili proučavanje stanja bezbjednosti saobraćaja. 
Oni obično imaju veze sa ponašanjem korisnika drumskog saobraćaja. To mogu biti procenat 
upotrebesigurnosnih pojaseva, procenat i veličina prekoračenja brzine, stopa vozača kojivoze 
pod uticajem alkohola itd. Indikatori bezbjednosti saobraćaja se lakše prikupljaju nego podaci 
o konfliktu. Mana im je što im je valjanost slabija nego kodtehnike konflikta.

Rizik je odnos između nezgoda i izloženosti

Mjere nezgoda i izloženosti mogu se izraziti na mnogo različitih načina. Rizik je otuda termin 
koji se morapaæljivo koristiti, u skladu sa naåinom merenja izloæenosti, posebno u onim 
sluåa- jevima kada se vrãe poreœenja.

Dinamički rizik

(broj pog. na 100 miliona km) 

-objedinjuje rizik učešća unezgodama (broj nezgoda na 100 miliona kilometara) i posljedice 
nezgoda (brojpoginulih na 100 nezgoda).Na osnovu ovakvog pristupa, problem bezbjednosti 
saobraćaja (npr. broj poginulih) može se izračunavati po sledećem obrascu:

–Problem bezbjednosti saobrañaja = (izloženost) x (dinamički rizik)

–Problem bezbjednosti saobraćaja = (izloženost) x (rizik učešće u s/n) x(posljedice).

Na primjer,

za Švedsku je približno: izloženost = 6 milijardi km/godišnje,rizik učešća u sn = 55 sn sa 
nastradalim / 100 milion km

posljedice - težina nezgoda = 2 pog/100 sn sa nastradalim

dinamički rizik = (rizik učešća u sn) x (posljedice) = (55 sn sa nastradalim / 100 mil. km) x (2 
pog/100 sn sa nastradalim) = 1,1 pog/100 mil. km

Očekivani broj poginulih u saobraćajnim nezgodama u toku godine bi biooko:

Broj poginulih / god. = 60.000.000.000 km/god * 1,1 pog/100.ooo.ooo km=660 pog/god.

5

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti