Takmičenje kao oblik dečjeg ponašanja u predškolskom uzrastu
VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ZA OBRAZOVANJE
VASPITAČA
NOVI SAD
SEMINARSKI RAD IZ METODOLOGIJE ISTRAŽIVANJA U
OBRAZOVANJU
TEMA:
Takmičenje kao oblik dečjeg ponašanja u predškolskom
uzrastu.
PROJEKAT ISTRAŽIVANJA
Student: Dragan Ranitović.
Grupa: II
Br. Indexa : 52/14
NOVI SAD 2014/15
SADRŽAJ
Uvod 1
1. TEORIJSKI DEO PROJEKTA
1.1. Problem istraživanja 1,2
1.2. Predmet istraživanja 2
1.2.1. Teorijsko određenje predmeta istraživanja 3
1.2.2. Operacionalno određenje predmeta istraživanja 4
1.3. Ciljevi istraživanja 4,5,6
1.4. Zadaci istraživanja 6
1.5. Hipoteze istraživanja 6,7
1.6. Klasifikacija i teorijske definicije varijabli istraživanja 7,8
2. METODOLOŠKO - TEHNIČKI DEO PROJEKTA
2.1. Metode istraživanja 9
2.2. Operacionalne definicije varijabli (promenljivih) – indikatori 9,10
2.3. Tehnike i instrumenti za prikupljanje podataka 10
2.4. Populacija i uzorak istraživanja 11
2.5. Plan obrade podataka 11
2.6. Plan realizacije istraživanja 11
3. MATERIJALNO - FINANSIJSKI DEO PROJEKTA
3.1. Saradnici potrebni za obavljanje pojedinih aktivnosti 12
3.2. Izdaci za terenski rad 12
3.3. Oprema,instrumenti i potrošni materijal 12
3.4. Troškovi načina prezentacije rezultata istraživanja 12
3.5. Finansijski predračun troškova istraživanja 12
PRILOG 13 LITERATURA 14

Takmičenje je, dakle, pedagoški opravdano samo onda ako nema jedino za
cilj pobedu nad drugima, odnosno, ako utiče na razvijanje vrlina kao što su
odgovornost, poštovanje ostalih takmičara, „takmicenje samih sa sobom“,
ostvarenje ideje i viših aspiracija, umesto negovanja rivalstva, egoizma i licnog
prestiža, materijalne koristi i sl. Da li će takmicenja ispuniti svoju korisnu funkciju
zavisi od organizacije takmičenja, načina i kvaliteta planiranja i pripremanja same
realizacije i praćenja takmičenja i kasnije evaluacije u kojoj bi trebalo da učestvuju
učenici takmičari, njihovi roditelji, mentori i dr.
1.2 Predmet istraživanja
1.2.1. Teorijsko određenje predmeta istraživanja
Proučavanjem literature može se reći najšire da je predmet ovog istraživanja
problemi koji se javljaju pri takmičenju kod dece predškolskog uzrasta, kako se
manifestuje njihovo ponašanje pre, u toku i nakon takmičenja. Vaspitači bi trebali
da obrate pažnju na to da ukoliko se radi o grupnom takmičenju svako dete bude
podjednako zastupljeno, kao i da grupe međusobno budu jednake jačine, kako bi
svaka grupa imala istu šansu za pobedu. Vaspitač bi trebao da objasni deci da nije
važno uvek pobediti , već da je važno učestvovati.
Takmičenje dece je nedovoljno istraživana oblast i kao pedagoška,
psihološka, sociološka i etička kategorija. Rezultati istraživanja ukazuju na to da
takmičenja pomažu zadovoljavaju potrebe dece za radoznalošcu i postignućem, da
ih navikavaju na napor i da realnije sagledaju sebe i svoje mogućnosti. Medjutim,
takmičarski rezultati ne bi smeli da budu nadredjeni pravilnom psihofizičkom
razvoju, zdravlju i etici deteta. Svrha takmičenja dece bi trebalo da bude
iskazivanje i usavršavanje znanja, sposobnosti, umeća i darovitosti deteta.
Neophodan je oprez u svim fazama takmičenja, kako bi se postigao odgovarajući
etički nivo, kako bi učesnici uvideli da smisao takmičenja nije samo učestvovanje
na takmičenju, već i povećavanje nivoa svojih postignuća u saradnji i sadejstvu sa
drugima. ( Tomić, 2010: 358).
Sa sve većim razlikama u materijalnom i društvenom pogledu između
prigodnog ambijenta i urbane sredine u kojoj živi današnji čovek, raste i značaj
dobro organizovanih i svakodnevno primenjivanih postupaka u fizičkom
vaspitanju.
2
Urbana sredina, sa jedne strane, maneće mnoštvo ograničenja (posebno velikih
za decu), a sa druge strane, udobnostima koje pruža smanjuje potrebu za kretanjem
i otpornost organizma. Takođe, uticaj prirodnih faktora (vazduha, vode i sunca) je
po pravilu manji u takvoj sredini, zbog zagađenosti čovekove sredine i ometajućih
faktora. Zato je potrebno decu u posebno osteljivom periodu njihovog života,
koliko je moguće, zaštiti od nepovoljnih uticaja i obezbediti im poovljne uslove za
normalan fizički rast i razvoj i unapređivanje telesnog i mentalnog zdravlja.
Očekuje se da će se navedeni kvaliteti odraziti na opšti razvoj dece naročito u četiri
glavne oblasti. Pre svega, uporedo s razvojem
nervnog sistema
postoji povećanje
inteligencije, a sa njom je povezano i emocionalno ponašanje deteta i socijalizacija.
Fizičko vaspitanje predškolske dece treba posmatrati u kontinuitetu s fizičkim
vaspitanjem na ostalim stupnjevima sistema vaspitanja i obrazovanja, jer se njegovi
elementi protežu do kraja čovekovog života. Istovremeno, ovo vaspitanje je
sastavni i nedeljivi deo vaspitanja uopšte. Njegova uloga i cilj u sklopu vaspitanja
je da doprinese svestranom razvoju ličnosti. Telesnim vaspitanjem – takmičenjem
se doprinosi svestranom razvoju ličnosti na taj način što se
deluje na čoveka preko
tela
, a ne samo na telo. (Kamenov E, 1999:152).
U predškolskom uzrastu jedan od osnovnih metoda usvajanja pokreta je učenje
po modelu, imitacijom, koja se često javlja u toku igre uloga. Imitacija postaje sve
uspešnija zahvaljujući usavršavanju posmatračke sposobnosti i preciznoj
kordinaciji deteta. Dok mlađa predškolska deca mehanički kopiraju pokrete
vaspitača, direktno kopiranje opada s uzrastom i biva zamenjeno uopštenom
imitacijom kojom se od uzora preuzima samo opšta shema i ispoljava veća
samostalnost u njenoj primeni. Takođe, na predškolskom uzrastu se prvi put
pojavljuje i mogućnost da se poktreti usvajaju ne samo kao sporedni rezultat
praktične delatnosti već svesno, zahvaljujući sistematskom obučavanju od strane
odraslih. Čitav sistem rada sa predškolskom decom manje se bavi specifičnim
produktima kretanja (svrsishodnim i produktivnim radnjama i operacijama), a više
podsticanjem
kretanja
kao procesa, uz obavljanje osnovnih kategorija pokreta koje
doprinose njihovom opštem fizičkom razvitku. Istovremeno se norme ne određuju
prema vrhunskim postignućima, niti se dečje izvođenje vrednuje prema njima, već
se svako dete postaje sebi norma, a fizičko vaspitanje podrška njegovim razvojnim
mogućnostima. Pored sposobnosti samostalnog vršenja pokreta, isptivanja
sopstvenih telesnih mogućnosti i odlučivanja o svome kretanju, neguje se i
kolektivni duh kojim se deca osposobljavaju za skladno delovanje u grupi, za
saradnju I zajedničko vršenje raznih pokreta. (Kamenov E, 1999:154).
3
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti