Ekonomija javnog sektora
UNIVERZITET U NIŠU
EKONOMSKI FAKULTET
JAVNO-PRIVATNO PARTNERSTVO U SRBIJI
Mentor:
Student:
Prof. dr Biljana Rakić
Aleksandar Blažić 45288
Snežana Jovanovic 45128
Niš, januar 2018. godine
2
SADRŽAJ
...........................................………………………………………………………………………………….4
2. OBLICI JAVNO-PRIVATNOG PARTNERSTVA
..................................................5
....................................................................................8
6. GLAVNI NEDOSTACI U STVARANJU JPP-A
....................................................10
7. FAKTORI KOJI DOPRINOSE TRAJNOM PARTNERSTVU
8. JPP U OBLASTI INFRASTRUKTURE
.......................................................................12

4
1.
POJAM I KARAKTERISTIKE JAVNO-PRIVATNOG
PARTNERSTVA
Javno-privatno partnerstvo može se opisati kao kooperacija između javnog i privatnog
sektora na području planiranja, proizvodnje, pružanja, finansiranja, poslovanja ili naplate
javnih poslova. Javni sektor se tom prilikom javlja kao proizvođač i ponuđač takve saradnje –
kao partner koji ugovorno definše vrste i obim poslova ili usluga koje namerava preneti na
privatni sektor i koji obavljanje javnih poslova nudi privatnom sektoru. Privatni sektor se
javlja kao partner koji potražuje takvu saradnju, ukoliko može ostvariti poslovni interes
(profit) i koji je dužan kvalitetno izvršavati ugovorno dobijene i definirane poslove.
Karakteristike projekata JPP su
:
dugoročna ugovorna saradnja (20 do 25 godina) između javnog i privatnog sektora,
stvarna preraspodela poslovnog rizika (poboljšanje kvaliteta usluge) i
sveobuhvatna odgovornost na strani privatnog sektora.
Iz prethodnog opisa javno-privatnog partnerstva proizlazi da je JPP svojevrsni oblik
privatizacije, ali po definiciji ipak ne spada u područje privatizacije.
5
2.
OBLICI JAVNO-PRIVATNOG PARTNERSTVA
Javne poslove može javna uprava obavljati u vlastitoj režiji, tj. vlastitim sredstvima i
vlastitim osobljem. Međutim, u pojedinim slučajevima javna uprava nije u mogućnosti
neposredno obavljati javne poslove u vlastitoj režiji, najčešće iz dva razloga:
zbog nedovoljne stručnosti službenika javne uprave, kada su u pitanju specifično
stručni poslovi (npr. medicina, nafta i sl.);
zbog velikih troškova izvođenja javnih poslova u vlastitoj režiji (npr. nabavka
građevinske mehanizacije).
Javna uprava tada koristi
tradicionalne modele
izvršavanja javnih poslova:
, kojom prilikom se sklapa trgovački ugovor između javne uprave i
privatnog sektora, a koji se smatra modelom uobičajene nabave (model uobičajene
nabave ne može se smatrati javno privatnom suradnjom ako nije prisutna dugoročna
suradnja i ako nema raspodjele poslovnog rizika između javnog i privatnog sektora);
formalna ili organizacijska privatizacija, kada se javna uprava javlja kao osnivač
trgovačkog društva s ciljem obavljanja specifičnih stručnih javnih poslova (npr. KBC,
Pošta, komunalna društva i sl.).
je model u kojem javna uprava ustupa određene interne poslove privatnom
sektoru. Uglavnom su to poslovi propratnog i servisnog karaktera, kao npr. čišćenje javnih
zgrada, poslovi kantine i sl., te se ovaj model može smatrati graničnim slučajem javno
privatne suradnje.
S druge strane su prisutni
različiti oblici privatizacije
:
materijalna privatizacija, kada javna uprava u potpunosti prepušta obavljanje javnih
poslova privatnom sektoru, odričući se većinskih vlasničkih prava, uz zadržavanje
nadzornih funkcija (kroz nadzorne odbore);
potpuna privatizacija, kada se javni sektor odriče svih vlasničkih prava ili osnivačkih
udjela i svih nadzornih funkcija;
funkcionalna privatizacija ili
, kada se privatni sektor javlja kao
ispomoć u izvršavanju određene javne funkcije tj. javnog posla (npr. poslovi
osiguranja zgrada).
Javno-privatno partnerstvo
pozicionirano je između tradicionalnih oblika obavljanja javnih
poslova i privatizacije, te se može javiti u sledećim oblicima:
neformalna kooperacija
, kao oblik suradnje između javnog i privatnog sektora,
isključivo na razini razmene informacija i kao pripremni oblici buduće suradnje;
javno-pravni kooperativni ugovori, tj.
, kada privatni sektor dobiva putem
javnog tendera koncesiju na izgradnju i korištenje određenog javnog dobra, pri čemu
privatni sektor ima pravo vršiti naplatu određenih naknada, tj. ostvarivanja prihoda na
javnom dobru, uz plaćanje koncesije javnom sektoru;
civilno-pravni kooperativni ugovori, tj.
dugoročni ugovori
o najmu, leasingu,
nabavci i pružanju usluga, sa kooperativnim elementima, a koji se odnose na
planiranje, izgradnju, financiranje, poslovanje i upravljanje javnim poslovima ili
javnim dobrom;
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti