Dezoksiribonukleinska kiselina (DNK)
Seminarski rad
DEZOKSIRIBONUKLEINSKA KISELINA (DNK)
SADRŽAJ
Uvod
(Genetika
i
nasljedni
materijal) ........................................................... 3
Hromatin .......................................................................................................
. 3
Hromozomi ...................................................................................................
. 4
Geni ...............................................................................................................
5
Nukleinske
kiseline:
DNK
i
RNK ................................................................. 6
Struktura,osobine
i
funkcija
DNK .............................................................. 14
Struktura DNK kao molekulska osnova za očuvanje i prenošenje
genetske
informacije ..................................................................................................
16
Struktura
i
funkcija
RNK ............................................................................ 20
2

Pod
biološkim nasleđivanjem
podrazumjeva se proces razvića
novih živih bića-organizama sličnih roditeljima i daljim
precima. Potomstvo
liči
na roditelje zbog sličnosti materijalnih
osnova nasleđivanja u polnim ćelijama,koje učestvuju u procesu
oplođenja i zato što se u toku razvića jedinke dijelom ponavlja
istorijski razvoj vrste.
Razlike
između roditelja i potomaka mogu
da budu uslovljene
nasljednom promjenljivošću
(novim
kombinacijama postojećih nasljednih činilaca i promjenama u
nasljednoj supstanci) i sredinom koja se neprekidno mijenja u
toku razvića jednike. Biološko nasleđivanje i promjenljivost
tijesno su povezani sa procesima razmnožavanja i razvića
jedinke.
Nasljeđivanje i promjenljivost su dvije osnovne katakteristike
živih bića,međusobno suprotne ,ali nerazdvojno povezane.
Pošto jedinke stare i umiru,
priroda obezbjeđuje neprekidnost
života putem razmnožavanja i prenošenja nasljednih činilaca na
nove jedinke-potomstvo.
U
nasljedni materijal
spadaju: hromatin,hromozom,DNK i gen.
HROMATIN
Hromatin je supstanca jedra koja sadrži
dezoksiribonukleinske kiseline i proteine.
Tačnije u hromatinu je došlo do uvijanja DNK oko proteina,zato
ga jos i zovemo
nukleoprotein
.
Hromatin
se uočava u
interfaznom jedru (to je jedro ćelije koja nije u deobi, već se
nalazi u interfazi). On je u obliku hromatinskih vlakana koja
kondenzovanjem (u toku ćelijske diobe) postaju samostalna
telašca –
hromozomi
.
HROMOZOMI
4
Proučavajući ćelijsku diobu,naučnik Štrasburger je 1875.godine
zapazio končaste tvorevine koje lako primaju boju,pa ih je
nazvao
hromozomi
(grčki chroma = boja, soma = tijelo).
Hromozomi čine sastavni dio jedra. Vidljivi su pod
mikroskopom obično u toku diobe ćelije.Hromozomi su
izgrađeni od
dezoksiribonukleinskih kiselina,ribonukleinskih
kiselina i bjelančevina
. Nasljedni genetički materijal hromozoma
sačinjavaju dezoksiribonukleinsle kiseline.
Hromozomi mogu da se reprodukuju,pa pri diobi jedra
osiguravaju neprekidnost prenošenja nasljednih (genetičkih)
informacija iz generacije u generaciju. Hromozomi imaju
vodeću ulogu u procesima nasljeđvanja i promjenljivosti.
Oblik,veličina,građa i broj hromozoma stalni su i karakteristični
za određenu vrstu i poznati pod imenom
kariotip
(formula vrste)
.
Hromozomi se po
veličini
jako razlikuju u zavisnosti od vrste
organizma. Unutrašnja građa hromozoma je složena i najbolje
se može uočiti na početku ćelijske diobe. Tada se svaki
hromozom sastoji iz dva kćerinska vlakna (
hromatide
) koja su
povezana centromerom. U zavisnosti od položaja
centromere,tipovi
hromozoma
su:
metacentričan,submetacentričan,subtelocentričan
i
telocentričan
.
Kod biljaka i životinja koje se polno razmnožavaju različit je
broj hromozoma u tjelesnim (somatskim) i u polnim ćelijama
(gametima). Gameti sadrže jednostruk-
haploidan
(
n
) broj
hromozoma, a somatične ćelije dvostruk-
diploidan
(
2n
).
Haploidnni hromozomi sačinjavaju
haploidnu garnituru
ili
genom
.Broj tjelesnih hromozoma kod čovjeka je 46 a broj polnih
hromozoma je 23.
5

funkcije gena i naziva se genska mutacija (tačkasta
mutacija).Takvim
mutacijama
objašnjava se mnoštvo nasljedno
različitih rasa.
Sveukupnost nasljednih činilaca (tj. gena) koji ulaze u sastav
ćelijskih hromozoma jednog organizma označavamo kao
genotip
tog organizma,dok skup gena u njegovim gametima (tj. u
jednoj garnituri hromozoma) čini
genom
. Količina DNK u
genomu eukariota daleko premašuje zbir gena koji kodiraju sve
proteine prisutne u ćelijama. To znači da dio genoma sadrži
nizove nukleotida koji ne nose šifru za sintezu proteina.
Segmenti gena koji sadrže informaciju za sintezu proteina su
nazvani
egzoni
, a nekodirajući nizovi između njih su
introni
.
Gen je određen količinom materijala u hromozomu koja se
može odvojiti od njega i zamjeniti odgovarajućim dijelom (ali
nijednim drugim) homolognog hromozoma
.
NUKLEINSKE KISELINE: DNK i RNK
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti