Seminarski rad

Tema: PLANIRANJE U TURIZMU

Predmet: Ekonomika turizma

Mentor:                                          

 Kandidat: 

Prof

.                                                             

U Beogradu, mart 2018. godine

S a d r ž a j:

Uvod...................................................................................................................................................................................................3

background image

4

Planiranje određuje buduću situaciju koja se postiže u datom vremenskom intervalu. Verovatnoća 

da će to stanje biti i dostignuto obrnuto je proporcionalna sa vremenskim horizontom planiranja - 

što je on kraći, to je verovatnoća veća, a što je on duži, to je verovatnoća dostignuća planiranog 

stanja manja.

1.1.

Planiranje i sadržaj planiranja

Kako je napred istaknuto, planiranje je skup aktivnosti kojima se utvrđuju ciljevi, strategija i 

politika razvoja i poslovanja, program aktivnosti i sredstva za njihovu realizaciju u određenom 

vremenskom   roku.   Planiranje   se   organizuje   na   svim   nivoima,   na   nivou   poslovnih   jedinica, 

preduzeća, organizacija, društveno-političkih zajednica, i raznih drugih sistema. Ono je nužnost, 

jer bi bez planiranja postojala neizvesnost i anarhija na svim nivoima. Plan je neposredni rezultat 

procesa planiranja.

On sadrži pravac akcija koje treba da dovedu do ostvarivanja željenih rezultata za određeni 

period u skladu sa definisanim ciljevima. Dalju realizaciju planskih odluka kroz koje se osvaruju 

ciljevi i strategije sprovode subjekti za koje je rađen plan. U tom smislu plan predstavlja stručnu 

podlogu   za   svesno   i   odgovorno   upravljanje   razvojem,   a   planiranje   jednu   od   najvažnijih   i 

najsloženijih faza procesa integralnog upravljanja razvojem. Najveća prednost plana je što se 

planovi   (planske   odluke)   mogu   formulisati   za   različite   periode   vremena   -otuda   podela   na 

kratkoročne, srednjoročne i dugoročne - i što se mogu ponavljati i formulisati za sve nivoe i 

poslovne funkcije. Najveći nedostatak plana je problem nefleksibilnosti i nemogućnosti brzog 

prilogođavanja primenama i uslovima u okruženju. 

U praksi zbog toga treba nastojati da se prednosti plana maksimiziraju, a nedostaci minimiziraju. 

U   oblasti   planiranja   javljaju   se   poručja,   a   time   i   vrste   planiranja,   kao

što su:

-

ekonomsko planiranje (opšte- na nivou države, regije, lokalne zajednice) i pojedinačno (na 

nivou preduzeća, po sektorima delatnosti);

-

socijalno   planiranje   (planiranje   životnih,   radnih   i   socijalnih   uslova,   i   planiranje 

stanovništva);

-

planiranje   životne   sredine   (upotreba   i   zaštita   prirodnih   resursa,   upotreba   energetskih 

izvora, korišćenje i zaštita kulturnih dobara, itd.);

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti