Vrednovanje akcija
SADRŽAJ
1. UVOD..................................................................................................................................2
2. VREDNOVANJE AKCIJA.................................................................................................3
2.1.
Pojam i uloga
akcija.......................................................................................................3
2.2.
Karakteristike
akcija......................................................................................................5
2.3.
Vrste akcija – osnovni
pojmovi……………………………………………………….7
2.4.
Načini ostvarenja prinosa na
akcije…………………………………………….……..7
2.5.
Vrednovanje
akcija……………………………………………………………………9
3. ZAKLJUČAK....................................................................................................................12
LITERATURA..............................................................................................................................13
1
1. UVOD
Osnovni motiv mnogobrojnih učesnika na tržištu akcija, od analitičara i portfolio menadžera, do
običnih pojedinaca koji kupuju i prodaju akcije na tržištu, jeste da otkriju potcenjene akcije koje
su loše vrednovane i da ih onda kupe, (ili da prodaju akciju koju poseduju čim utvrde da je
precenjena).
Pretpostavka je da će tržište pre ili kasnije dovesti cenu akcije na ravnotežni nivo. Utvrđivanje da
li je akcija podcenjena ili precenjena nije ni malo lako, jer postoje hiljade onih koji analiziraju
tržište. Ukoliko bi tržište bilo efikasno u punoj meri, prostor za zaradu ne bi ni postojao, jer bi
sve akcije bile u svakom momentu egzaktno vrednovane na tržištu. Činjenica je, međutim, da ni
jedno tržište akcija nije perfektno efikasno, što pruža mogućnost zarade ukoliko se na vreme
otkriju neadekvatno vrednovane akcije.
Traganje za potcenjenim akcijama utiče da se uspostavi ravnotežna cena na tržištu, jer se
permanentno prodaju akcije za koje je procenjeno da su precenjene,a kupuju one za koje se misli
da su potcenjene.
Prilikom donošenja odluke o ulaganju u akcije investitori tragaju za potcenjenim akcijama,
odnosno za akcijama čija je vrednost viša od njihove tržišne cene. Vrednost akcija moguće je
odrediti na osnovu niza diskontnih modela, poput modela diskontovanja dividendi, modela
diskontovanja novčanog toka pre servisiranja dugova, modela diskontovanja novčanog toka
posle servisiranja dugova. Jedan od kritičnih inputa navedenih modela jeste stopa rasta g,
procentni broj koji izražava povećanje dividendi preduzeća, njegovih zarada i ostalih bitnih
Balaban M. Finansijski menadžment, Visoka strukovna škola za preduzetništvo, Beograd, 2010.

3
ili likvidacije, akcionari ne ostaju bez prava na deo stečajne, odnosno likvidacione mase, nakon
podmirenja obaveza prema poveriocima.
2.1.
Pojam i uloga akcija
Akcije su hartije od vrednosti koje izdaje akcionarsko društvo i koje predstavljaju deo njegovog
osnovnog kapitala tj. predstavljaju pravo vlasništva u nekom akcionarskom društvu. Svi
akcionari zajedno jesu vlasnici društva. Jedan od osnovnih principa je ravnopravnost akcionara,
te stoga akcije iste klase daju akcionarima ista prava.
Tražeći razne mogućnosti zarade i optimalnu strukturu svoje imovine, mnogi građani i
ekonomski subjekti koji imaju novac pokazuju spremnost da umesto držanja gotovog novca kao
likvidnog financijskog papira, drže druge nenovčane, nemonetarne ali još uvek likvidne
finansijske papire koje mogu uvek pretvoriti u gotov novac bez značajnog gubitka u vrednosti ili
uz neku zaradu. Papirni i metalni novac u rukama građana ili žiralno (depozitni) novac kojeg
privredni subjekti imaju u bankama je najlikvidnije finansijsko sredstvo. Sam po sebi on ne
donosi nikakav prinos, ako se ne investira ili prosleđuje drugim osobama i pravnim subjektima.
Pretvaranje novca u druge likvidne finansijske oblike predstavlja jedan oblik investiranja koje se
obavlja na tržištu novca.
Da bi se osiguralo brzo pretvaranje drugih likvidnih finansijskih papira u novac tj..u najlikvidniji
finansijski papir, potrebno je ponovno organizovati susret držaoca i imaoca novca, koji su
spremni da ga zamene drugim likvidnim papirom i držaoca drugih likvidnih papira kojima je
potreban gotov novac. Taj susret ostvaruje se na tržištu novca.
Moderne definicije tržišta u užem smislu koje ovo tržište odvajaju od tržišta kapitala, sadrže
samo one elemente koji su važni za ovo razlikovanje i povezivanje dvaju finansijskih tržišta. Oba
zahteva zadovoljava sledeća definicija novčanog tržišta: novčano tržište je bankovno tržište
zajmova koje karakteriše
:
odsustvo rizika,
Radičić M., Raičević B. Javne finansije – teorija i praksa, Data status, Beograd, 2011.
Zakon o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata ("Sl. glasnik RS", br. 47/2006)
Balaban M. Finansijski menadžment, Visoka strukovna škola za preduzetništvo, Beograd, 2010.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti