Problematika rada sa decom i omladinom
Udruženje pedagoga tjelesne kulture
Opštine Donji Vakuf
Problematika rada sa djecom i omladinom u sportu
Donji Vakuf, februar 2010
I.
Uvod
Savremeni način života pretvara djecu i omladinu u sjedilačku civilizaciju s mnogim
negativnim posljedicama. Naučno-tehnička revolucija koja se događa u nizu razvijenih
zemalja svijeta pa i u našoj zemlji izaziva ogromne promjene u načinu života i rada djece.
Automatizacija i mašine sve više zamjenjuju čovjeka na radnom mjestu. Dovoljno je
napomenuti da je prije stotinjak godina učešće mišićne snage u proizvodnji iznosilo 94% a
danas svega 1%. Velike razdaljine više ne predstavljaju nikakve probleme. Savremena
prevozna sredstva omogućavaju čovjeku kretanje ali on se kreće uglavnom sjedeći.
Međutim, čovjek sa svojim biološkim mogučnostima nije u stanju da se prilagodi
nastalim promjenama. Jedna od najtežih posljedica savremenog načina života je slabljenje
potrebe za kretanjem i jačim fizićkim naporima. Čovjek je kroz čitav tok svog biološkog
razvoja bio prinuđen da se stalno kreće i napreže.
Rezultati mnogobrojnih istraživanja potvrđuju da se u ovakvim uslovima odvijaju se
duboki poremećaji naročito u mišićima (atrofija) a preko njih i u unutrašnjim organima a
naročito na srčano-sudovnom sistemu. Nedostatak kretanja dovodi do slabljenja tkiva
krvlju. Dobiveni rezultati pomenutih istraživanja omogućuju da se nedostatak mišićne
aktivnosti upoređuju sa takvim faktorima djelovanja na organizam kao što je nedostatak
hrane.
Radne obaveze učenika obavljaju se uglavnom u sjedećem položaju. Dva ćasa tjelesnog
odgoja sedmično nije dovoljno da zadovolji potrebe za kretanjem, pogotovo što je u ovom
uzrastu ona i najveća.
Prilikom testiranja funkcionalnih sposobnosti učenika
Mješovite srednje škole
Donji
Vakuf
predagozi tjelesnog odgoja uočili su katastrofalne rezultate.
- ODLIČNE funkcionalne sposobnosti 3%
- DOBRE funkcionalne sposobnosti 27%
- LOŠE funkcionalne sposobnosti 47%
- IZRAZITO LOŠE funkcionalne sposobnosti 13%
Za populaciju u najboljim godinama (15-18 godina) ovo su više nego katastrofalni
rezultati.
Radeći u praksi neposredno sa djecom pedagozi tjelesnog odgoja uočili su sve veći broj
deformiteta na lokomotornom aparatu djece i omladine kao i izuzetno mali nivo motoričkih
sposobnosti.
Sve ovo potaklo je pedagoge tjelesnog odgoja da sa ovim upoznaju sve značajne faktore
koji su prisutni, škole, sportski savez, klubove, nevladine organizacije i opštinu.
Briga za zdravlje i fizićki razvitak djece i nije samo briga pedagoga tjelesnog odgoja već
cjelokupne društvene zajednice.

II.
Redovna nastava tjelesnog i zdravstvenog odgoja
Nastava tjelesnog odgoja u Bosni i Hercegovini regulisana je zakonom o osnovnoj i
srednoj školi i nastavnim planom i programom za osnovnu i srednju školu koji propisuje
ministarstvo obrazovanja i nauke. Program nastave tjelesnog odgoja izrađuje eksperski tim
stručnjaka iz oblasti tjelesnog i zdravstvenog odgoja koji formira ministarstvo obrazovanja
i nauke.
Nastavni plan i program tjelesnog odgoja je osnovni normativni akt koji obavezuje njegove
izvršioce (upravu škole i nastavnike). Tjelesni odgoj u sad važečem nastavnom planu i
programu zastupljen je sa dva časa sedmično. Fond sa 70 sati godisnje nije dovoljan za
provođenje prevelikog nastavnog plana i programa koji je pred predagoge postavio zakon
tako da o ostvarivanju ciljeva i zadataka tjelesnog odgoja nema ni govora, odnosno sa 70
sati godišnje ne može doći do znaćajne transformacije antropološkog statusa učenika.
Razlozi za to su sljedeći:
1. Nedovoljna učestalost (dva puta sedmično)
2. Slaba materijalna baza škole
3. Rad u heterogenim grupama
4. Nedovoljan intezitet vježbanja
Prema istraživanju Prosvjetno-pedagoškog zavoda Bosne i Hercegovine (istaživanje
obavljeno 1988 godine), u 80% škola nastava tjelesnog odgoja nema nikakvog efekta a čak
u 50% škola ima negativnog efekta, odnosno učenici dobijaju krivu sliku o tjelesnom
odogju.
Opterečenost i angažovanost učenika na časovima tjelesnog odgoja mjerili su D.
Arunović, M. Novaković i Ž. Tomić koji su u svom radu (objavljeno u časopisu «Fizićka
kultura br. 5/79») da učenici mogu biti agnažovani samo 18-23 minute sa pulsom od 90
okucaja u minuti.
Angažovanost učenika na časovima nastave ispitivali su još Ifet Mahmutović i Brnimir
Mikić i utvrdili da su učenici na času bili angažovani 22,05 minuta (Sportski logos 6-
7.2006 godine). Rezultati dobijeni mjerenjem pulsa pokazala su prosječnu vrijednost pulsa
od 90,42 u minuti.
Od svih proklamovanih ciljeva i zadataka redovna nastava tjelesnog i zdravstvenog
odgoja može samo da učenika informiše i uputi na samostalno vježbanje.
Kad se još uzme u obzir da niti jedna osnovna škola na podrućju općine Donji Vakuf
nema fiskulturnu salu može se slobodno tvrditi da redovna nastava u ovim školama neće
ostaviti skoro nikakav trag na antropološki status učenika.
Tabelarni prikaz
broja učenika
u osnovnim i srednjoj školi opštine Donji Vakuf
Rb
Naziv škole
Učenice
Od 1-4
razreda
Učenice
Od 5-8
razreda
Ukupno
učenica
Učenici
Od 1-4
razreda
Učenici
Od 5-8
razreda
Ukupno
učenika
Ukupno
učenica i
učenika
1.
Prva osnovna škola
Donji-Vakuf
229
341
570
231
368
599
1169
2.
Druga osnovna škola-
Prusac
61
71
132
54
81
135
267
3.
Treća osnovna škola-
Oborci
55
57
112
50
55
105
217
4.
Četvrta osnovna škola-
Torlakovac
29
33
62
30
62
92
154
5.
Mješovita srednja
škola-D.Vakuf
-
-
226
-
-
171
397
Ukupno učenika i učenica :
1807
Nastavu u osnovnim i srednjoj školi izvode četiri profesora tjelesnog odgoja i dva
nastavnika tjelesnog odogoja.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti