Centralna banka i kontrola bankarskog sektora
UVOD:
Banke imaju vodeću ulogu u pružanju finansijskih usluga, a bankarstvo je djelatnost u
stalnom procesu promjena. Prema finansijskoj aktivi kojom upravljaju, banke danas predstavljaju
najveće, a moglo bi se reći i najstarije finansijske posrednike. Savremeni bankarski sistem jedne
zemlje danas čini jedinstvo banaka i Centralne banke kao glavnog regulatora kreditno-monetarne
politike.
Centralna banka je najčešće državna institucija koja nadgleda bankarski sistem i
odgovorna je za količinu novca i kredita i pripada joj vodeće mjesto u bankarskim sistemima svih
država svijeta. Kao specifična državna institucija, njen osnovni zadatak jeste održavanje
monetarne, odnosno finansijske stabilnosti, kroz uspostavljanje i održavanje zdravog bankarskog
sistema u Crnoj Gori, što podrazumijeva njeno djelovanje kao regulatornog i nadzornog organa
bankarskih institucija. Kao regulatorni organ, donosi propise koji trebaju da omoguće
uspostavljanje zdravog bankarskog sistema, a kao nadzorni organ vrši superreviziju banaka.
Uloga i nadležnost Centralne banke Crne Gore u oblasti finansijske stabilnosti definisani
su aktima Centralne banke Crne Gore. Centralna banka Crne Gore učestvuje u radu međunarodnih
organizacija koje rade na učvršćivanju finansijske i ekonomske stabilnosti kroz međunarodnu
monetarnu saradnju. Aktivnosti Centralne banke Crne Gore na polju praćenja stabilnosti
finansijskog sistema obuhvataju i specijalizovanu komunikaciju sa relevantnim međunarodnim i
domaćim institucijama kojom se osigurava kontinuitet procesa praćenja sistemskih rizika.
Doprinos očuvanju finansijske stabilnosti Centralne banke Crne Gore daje se u okviru članstva u
Stalnom komitetu za finansijsku stabilnost Centralne banke Crne Gore.
U većini država u svijetu, Centralna banka nalazi se pod kontrolom državnih organa. Ono
što je jedinstveno za sve države jeste da Centralna banka ima određeni stepen nezavisnosti u
sprovođenju svojih funkcija.
Rad je podijeljen na tri poglavlja.
U
prvom poglavlju
obrađene su funkcije centralne banke uz osvrt na modele njene
organizacije, nezavisnost ove institucije, te centralne banke u razvijenim državama i državama
regiona.
U
drugom poglavlju
analiziran je institucionalni okvir Centralne banke Crne Gore, uz
osvrt na funkcije i organe ove institucije, te položaj i postupak njenog osnivanja.
U
trećem poglavlju
analizirana je uloga Centralne banke Crne Gore sa aspekta
utvrđivanja i sprovođenja ciljeva i zadataka monetarne politike, te kontrole bankarskog sektora.
GLAVA I: CENTRALNO BANKARSTVO
Današnje savremene banke imaju više različitih funkcija. Veliki broj autora naziva ih
univerzalne banke, imajući u vidu da se bave gotovo svim oblicima pružanja finansijskih usluga i
kreiranjem finansijskih proizvoda. Banke su organizovane kao finansijske institucije i bave se
prikupljanjem novčanih sredstava u vidu depozita koji potom plasiraju. Ovakve banke nazivaju se
komercijalnim bankama i one imaju razvijenu mrežu šalterskog načina rada sa klijentima.
Centralne banke imaju značajnu ulogu u održavanju finansijske stabilnosti kroz njihovu
ulogu zajmodavca u krajnjoj instanci. Centralnoj banci su, kao zajmodavcu, data ogromna
ovlašćenja. Tako su, prema pojedinim analitičarima, djelovanja Evropske Centralne banke i
Federalne Rezerve hvaljeni kao ušteda finansijskog sistema. Međutim, drugi analitičari ukazivali
su na normalna ograničenja u pogledu aktivnosti Centralne banke i strogo su kritikovali propuste,
jer su pogoršavali situaciju odlaganjem konačnog rješavanja problema, njegujući moralni rizik i
neadekvatno izlažući na taj način značajnom riziku poreske obveznike.
U pogledu tradicionalnih ograničenja odgovornosti u ponašanju Centralne banke, može
se reći da važna uloga centralnih banaka koja se sastoji u davanju podrške finansijskoj stabilnosti
proizilazi iz njene jedinstvene sposobnosti da stvori praktično neograničenu likvidnost, kao i njene
moći kao zajmodavca da, u krajnjem, naloži dotok likvidnosti za određene finansijske
institucije.
U razvijenim tržištima, države su dale instrukcije centralnim bankama da se fokusiraju na
nadgledanje finansijske stabilnosti. Ipak, svjetski priznate bonitetne agencije snizile su kreditni
rejting mnogim državama sa negativnim prognozama (Grčka, Island, Španija), što je na evropskom
kontinentu u jednom periodu dovelo čak u pitanje i mogućnost isključivanja pojedinih zemalja iz
članstva u Evropskoj uniji. Centralne banke su se našle pred novim izazovima: nestalo je
povjerenje koje je osnova za normalno funkcionisanje berzi i investicija, nelikvidnost
bankarskog sektora, sistemi upravljanja rizicima nijesu bili dovoljno efikasni, prenosila se kriza u
sektor realne ekonomije, tako da je nastao pad privredne aktivnosti i cijena akcija i dr. U tom
trenutku, neobično velika pažnja počinje se pridavati bankarskom sistemu, jer se uočila opasnost
koja iz toga može nastati po cijelu ekonomiju. Nova uloga koja se pri tome postavlja pred centralne
banke, poput kupovine državnih obveznica i drugih aktiva, nije samo predstavljala mjere
monetarne politike, već su tim aktivnostima centralne banke preuzele i više odgovornosti u
pogledu supervizije banaka i stabilnosti finansijskog sistema. Ipak, nove uloge donijele su i nove
rizike, budući da je prije krize politički konsenzus bio veoma jasan: centralnim bankama su
uglavnom upravljale tehnokrate, koji su bile pošteđene uticaja države i koje su imale prevashodan
cilj – stabilnost cijena.
Povećanje ugleda Centralne banke može dovesti do povećanja političke neizvjesnosti i
intenziviranja finansijskih problema između država. Kao što je bio slučaj u zrelim demokra-
tijama, a naročito u tranzicijskim državama, Centralna banka i njeno rukovodstvo mogu
privremeno postati i politički faktor. Naime, potrebno je prevazići političku nestabilnost,
Prof.dr Jeremić Lj., 2008,
Osnovi finansija
, Univerzitet Singidunum, Beograd, str. 105.
Wall, D. L., 2012, Central banking for financial stability, Some lessons from the recent instability in the US and euro
area, Federal Reserve Bank of Atlanta, Vol.8, No 3, str. 247.
Doc. dr Vojinović Ž., dr. Vojinović D.,2011, Konkurentske prednosti upotrebe CRM metoda u odnosu sa klije- ntima,
SVAROG, Banja Luka, str. 149.

-
državna banka (praksa u većini zemalja);
-
banka osnovana kao akcionarsko društvo, sa mješovitim vlasništvom i upravljanjem
(Španija, Japan, Venecuela, Pakistan) i
-
privredna banka.
Iako je većina centralnih banaka u svojini države, ima i slučajeva koji odstupaju od ovog
modela. Državna svojina može da se manifestuje kroz dva oblika: centralna banka kao javna
ustanova, centralna banka formirana u skladu sa zakonom i centralna banka kao formalno
akcionarsko društvo, u kojem su sve akcije u posjedu države. Prvi oblik je pravilo, dok je drugi
izuzetak. Naravno, postoje i centralne banke kod kojih u strukturi vlasništva preovlađuje privatni
kapital, odnosno koje su odoljele procesu podržavljenja (Grčka, Italija, Portugalija, Čile). U
tim slučajevima, vlada obezbjeđuje svoj uticaj nad centralnom monetarnom institucijom kroz
kadrovsku politiku, tj.kroz imenovanje ili davanje saglasnosti na izbor guvernera i imenovanje
upravljačkih tijela centralne banke.
Osnovni modeli organizacije centralne banke su :
jedinstvena centralna banka;
složeni sistem centralne banke;
nadnacionalna banka.
Jedinstvena centralna banka
podrazumijeva da je monetarna vlast koncentrisana u
jednom pravnom subjektu. U cilju efikasnog obavljanja i izvršavanja zadataka, ovako jedinstvena
banka može radi efikasnijeg izvršavanja zadataka da uspostavi ogranke u zemlji i inostranstvu ili
da ima posebne institucije, kao što su zavodi za izradu novčanica i kovanog novca. Koncept
jedinstvene centralne banke je najzastupljeniji u savremenim uslovima.
Složeni sistem centralne banke
podrazumijeva da postoji više banaka preko kojih
centralna banka obavlja svoje funkcije, a najčešće jedna od banaka ima ulogu koordinatora
aktivnosti, pri čemu je bitno da se odluke donose i izvršavaju brzo i efikasno i pored složenosti
ovakvog sistema. Ovako koncipiran sistem postoji u SAD-u (Sistem federalnih rezervi SAD-a).
Nadnacionalna centralna banka
organizuje se u slučaju postojanja monetarne unije više
zemalja, koja predstavlja visok stepen ekonomske integrisanosti područja. Na ovaj način, države se
odriču svog monetarnog suvereniteta, imaju jedinstvenu valutu, usklađuju kreditno – monetarnu i
deviznu politiku, formiraju zajedničke devizne rezerve i centralnu banku.
Po pravilu, ovakva banka ima ogranke u zemljama članicama unije. Primjer je monetarna
unija EU i njena jedinstvena centralna banka, sa nacionalnim centrima banaka kao članicama
Sistema Centralne evropske banke. Monetarna unija predstavlja visok stepen ekonomske
integracije, kakav je danas slučaj sa Evropskom unijom.
1.3. Nezavisnost Centralne banke
Nezavisnost centralne banke podrazumijeva postojanje visokog stepena slobode
odlučivanja centralne banke pri vođenju monetarne politike. Povećanje nezavisnosti centralne
banke namijenjeno je, prije svega, njenoj zaštiti od kratkoročnih i često kratkovidih političkih
pritisaka, povezanih sa izbornim ciklusom.
Živković A., Kožetinac G., 2005, Monetarna ekonomija, Ekonomski fakultet, Beograd, str. 564.
Jeremić, Lj., op.cit., str. 108.
Nezavisnost centralne banke ima dvije dimenzije:
nezavisnost cilja
i
nezavisnost
instrumenta.
Nezavisnost cilja
predstavlja slobodu centralne banke da definiše ciljeve monetarne
politike (stabilnost cijena, stopa nezaposlenosti, BDP i sl.).
Nezavisnost instrumenta
znači da
centralna banka ima slobodu
da odabere odgovarajuće politike – instrumente kojima će postići
željene efekte na ekonomiju.
Moguća je situacija da centralna banka ima nezavisnost instrumenta
bez nezavisnosti cilja, ili da ima nezavisnost cilja bez nezavisnosti instrumenta (što je rjeđe). Tako
na primjer, zemlja koja je uvela targetiranje inflacije ima nezavisnost instrumenta, ali to ne znači i
nezavisnost cilja jer je targetirana stopa inflacije obično nametnuta od strane vlade (primjer Velike
Britanije).
Centralna banka ima suverenu monetarnu vlast, upravlja emisijom količine novca u
opticaju, kontroliše sistem plaćanja i svih novčanih transakcija, vodi računa o stabilnosti cijena i
nastoji da uspostavi monetarnu ravnotežu između stabilnosti cijena i uposlenosti ekonomije.
Centralna banka je u izvršavanju svojih obaveza nezavisna od vlade, ali je istovremeno
obavezna da sarađuje sa vladom pri utvrđivanju osnovnih ciljeva makro- ekonomske
politike.Nezavisnost Centralne banke veoma bitna je za uspostavljanje racionalnog funkcionisanja
finansijskog bankarskog sistema zemlje.
Razlikuju se četiri aspekta nezavisnosti Centralne banke: f
unkcionalna:
sloboda izbora
cilja monetarne politike;
institucionalna
: sloboda izbora instrumenata monetarne politike -
definisanje i implemetacija;
personalna:
odnosi se na ulogu, status i sastav najvišeg organa
centralne banke, odnosno na proces imenovanja, razrješenja dužnosti, dužinu trajanja mandata i
mogućnost ponovnog izbora članova;
finansijska:
odnosi se na budžetsku nezavisnost i zabranu
monetarnog finansiranja i određena je pristupom države kreditima centralne banke.
Pored toga, nezavisnost centralne banke može biti zakonodavna (definisana zakonom) i
stvarna (vidljiva iz djelovanja centralne banke).
Prema M.Jakšiću
, samostalnost Centralne banke, određuje se trojako kao:
personalna
:
imenovanje guvernera i rukovodećih organa i procedure donošenja odluka;
finansijska:
razdvojenost monetarne politike centralne banke od fiskalne politike države i
politička
:
samostalnost u formulisanju ciljeva i sprovođenja potrebne politike.
1.4. Centralne banke u razvijenim državama
Centralne banke u Evropi nijesu bile samo važni kreditori države. Mnoge od njih bile su
takođe uključene u kreditiranju industrije. Na primjer, banke Francuske, Holandije i Italije imale su
široko rasprostranjene mreže filijala i imale su veoma bliske veze sa industrijom. Njemačka
Rajhsbanka takođe je imala važne industrijske potrpošače.
Centralna banka Crne Gore.,2005, Nezavisnost Centralne banke – Primjer zemalja Zapadnog balkana, Podgorica, str.
10.
Jeremić, Lj., op.cit, str. 107.
Barać, S., Stakić B., Hadžić M., Ivaniš, M., 2007, Praktikum za poslovno bankarstvo, Univerzitet Singidunum,
Fakultet za finansijski menadžment i osiguranje, Beograd, str. 49.
Centralna banka Crne Gore, op.cit., str. 10.
Prof.dr Jakšić, M.,2003, Makroekonomija, Četvrto izdanje, Čigoja štampa, Narodna biblioteka Srbije, Beograd, str.
229

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti