Banjski turizam
Nastavni predmet: PROJEKAT
BANJSKI TURIZAM
Seminarski rad
Beograd, 2019. godina

3
1. RAZVIJENOST BANJSKOG TURIZMA U SRBIJI
Zbog brojnosti termomineralnih izvora, duge tradicije, kao i njihovog značaja u turističkom
prometu, Srbiju popularno zovu zemljom banja. Registrovano je oko 300 izvora mineralnih,
odnosno termomineralnih voda, međutim, znatno je veći broj neregistrovanih, pojedinačnih
izvora, manje ili veće izdašnosti, koje bi trebalo kaptirati, zaštititi i utvrditi njihov mineralni
sastav. S obzirom na to da geološke činjenice govore o složenim tektonskim odnosima i o
raznovrsnom geološkom sastavu terena, uključujući i veliko rasprostranjenje magmatskih stena,
jasno je otkud toliko bogatstvo i raznovrsnost voda u Srbiji.
Glavne zone u kojima su koncentrisani termomineralni izvori Srbije su:
sliv Zapadne Morave: Ovčar, Gornja Trepča, Mataruška, Vrnjačka, Bogutovačka,
Jošanička, Novopazarska, Rajčinovačka banja i dr,
sliv Južne Morave: Niška, Sokobanja, Kuršumlijska, Prolom, Zvonačka, Vranjska,
Sijarinska, Lukovska banja i dr.
Među banjama Kosova i Metohije ističu se Pećka banja, Banjska, Klokot banja, ali dugogodišnje
nepovoljne političko-bezbednosne i ekonomske prilike nisu pogodovale ozbiljnijem turističkom
razvoju banja ovog područja.
Grafik 1. Udeo banjskih mesta u turizmu
Stanković, S., Turistička geografija, Geografski fakultet, Beograd, 2008, str. 59.
http://data.stat.gov.rs/Home/Result/220203?languageCode=sr-Latn, 18.3.2019.
4
Što se tiče Vojvodine, nju karakteriše manji broj termomineralnih izvora i banja, veoma
disperznog razmeštaja, kao i neadekvatna opremljenost za razvoj turističke i lečilišne funkcije,
što je karakteristično za skoro sve banje Srbije. Najveći broj termomineralnih izvora u Vojvodini
otkriven je prilikom istražnih bušenja radi dobijanja nafte i vode za piće.
U periodu januar-decembar 2018. godine u Republici Srbiji boravilo je ukupno 3,085.866 turista,
što je za 12% više u odnosu na period januar-decembar 2017. godine, od čega je domaćih bilo
1,588.693 (+ 8%) ili 51% od ukupnog broja gostiju, a inostranih 1,497.173, 49% od ukupnog
broja gostiju. Ovi podaci ne obuhvataju podatke za teritoriju AP Kosovo i Metohija.
Grafik 2. Udeo banjskih mesta u ponudi banjskog turizma
U 2018. godini ostvareno je ukupno 8,325.144 noćenja (što je11% više u odnosu na 2016.
godinu), od čega su domaći turisti ostvarili 5,150.017 noćenja (+ 7%), što čini 62% od ukupnog
broja ostvarenih noćenja, a inostrani 3,175.127 (+ 16%) ili 38% od ukupnog broja ostvarenih
noćenja.
Mereno brojem ostvarenih noćenja, domaći gosti su najviše boravili u banjskim mestima (38%),
zatim slede planinska mesta (34%). Od izabranih turističkih mesta, mereno brojem ostvarenih
noćenja, domaći turisti u 2017. godini najviše su boravili u Vrnjačkoj Banji, zatim
slede Zlatibor, Kopaonik, Beograd, Sokobanja itd.
http://data.stat.gov.rs/Home/Result/220203?languageCode=sr-Latn, 18.3.2019.

6
Tabela 3. Ostvarena noćenja inostranih turista u izabranim turističkim mestima
Veći turistički značaj imaju sledeće banje: Kanjiža na severu Bačke, Vrdnik u podnožju Fruške
gore, Stari Slankamen na obali Dunava u Sremu i Rusanda u Banatu, kod Zrenjanina. Na teritoriji
Srbije poznatije banje su još su: Koviljača kod Loznice, Bukovička banja u Aranđelovcu,
Gamzigradska banja kod Zaječara i Brestovačka banja kod Bora.
U dve pomenute prostorne celine koje su poznate po brojnosti banja realizuje se skoro 85%
ukupnog banjskog turističkog prometa Srbije. Naime, zapadno-moravsko područje apsorbuje oko
polovine celokupnog turističkog prometa u banjama Srbije, a južno-moravsko nešto više od jedne
trećine. U oba područja postoje banje sa kraćim i banje sa dužim turističkim boravkom. Takođe,
u obe grupe postoje banje sa izrazito velikim i sa veoma malim turističkim prometom. Izvan ovih
područja ističu se Bukovička banja, Koviljača i Gamzigradska banja, koje takođe odlikuju
povoljni elementi valorizacije, zbog čega zauzimaju značajno mesto u banjskom turizmu Srbije.
http://www.serbia.travel/vesti/Turisticki-promet-u-Republici-Srbiji-u-2017-godini.n-6418.523.html, 18.3.2019.
Stanković, S., Turistička geografija, Geografski fakultet, Beograd, 2008, str. 60.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti